Ivan V. Lalić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan V. Lalić
Ivan V. Lalić
Lični podaci
Puno imeIvan Vlajko Lalić
Datum rođenja(1931-06-08)8. jun 1931.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti28. jul 1996.(1996-07-28) (65 god.)
Mesto smrtiSavezna Republika Jugoslavija

Ivan V. Lalić (8. jun 193128. jul 1996) je bio srpski pesnik, esejista i prevodilac, jedan od najistaknutijih pesnika neosimbolističke struje u savremenoj srpskoj poeziji.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Beogradu 1931. godine. Radio je neko vreme kao novinar i urednik Radio Zagreba; bio je urednik u „Prosveti“ i „Nolitu“.[1]

Detinjstvo je proveo u Beogradu, i nakon smrti majke seli se u Zagreb kod oca. U Zagrebu je upisao Drugu mušku gimnaziju koju je završio 1949. godine. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu je diplomirao 1955. godine. Posle odsluženja vojske u Karlovcu, 1956. godine Ivan upisuje Filozofski fakultet odeljenje za komparativnu književnost gde je odslušao samo 2 semestra. 1961. godine dobija poziv da radi kao sekretar u Savezu književnika Jugoslavije pa se seli u Beograd.[2]

Bio je generalni sekretar Saveza književnika Jugoslavije (1961-64) i od 1975. godine.[3] Godine 1961. u decembru Lalić, kao sekretar Saveza, putuje s Andrićem u Stokholm na dodelu Nobelove nagrade.[4]

Sa Z. Mišićem i Svetlanom Velmar Janković je uređivao časopis Književnost[3].

Svojom poezijom preko artizma, uravnoteženih slika i duhovne sabranosti obnovio je liniju simbolističkog pesništva. Tragajući za klasičnom merom pesme i nalazeći pesničko nadahnuće u literaturi, Lalić se u svojoj poeziji okretao Vizantiji i antičkom svetu. Takođe je bio izvrstan prevodilac, esejista i kritičar. Ivan V. Lalić je ušao u književnu kritiku kao hroničar časopisa, najpre „Letopisa Matice srpske“, a potom beogradske „Književnosti“. Njegovu kritiku odlikuje objektivnost, kao i iskustvo koje u nju unosi.

Priredio je nekoliko antologija i zbornika. Bavio se prevodilaštvom, naročito prepevima; tako je između ostalog priredio „Antologiju novije francuske lirike“ (od Bodlera do naših dana) i izbore pesama Helderlina (Nolitova nagrada) i Pjer Žan Žuva. Autor je radio-drame „Majstor Hanuš“ (nagrada Jugoslovenske radiodifuzije).

Njegov sin je muzičar Vlajko Lalić.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dela[uredi | uredi izvor]

Pisao je eseje i kritike:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ivan V. Lalić”. tamnivilajet.in.rs. Arhivirano iz originala 2. 2. 2022. g. Pristupljeno 2. 2. 2022. 
  2. ^ a b v „Ivan V. Lalić”. lektire.rs. Pristupljeno 2. 2. 2022. 
  3. ^ a b Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 416. 
  4. ^ „Ivan V. Lalić – Pesnik koji je ujedinio tumače i čitaoce”. pecat.co.rs. Pristupljeno 2. 2. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]