Ivan Sečenov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Sečenov
Sečenov (autor slike - Ilja Rjepin)
Lični podaci
Datum rođenja(1829-08-13)13. avgust 1829.
Mesto rođenjaSečenovo, Ruska Imperija
Datum smrti15. novembar 1905.(1905-11-15) (76 god.)
Mesto smrtiMoskva, Ruska Imperija
ObrazovanjeMoskovski državni univerzitet Lomonosov, Nikolaev engineering school
Naučni rad
Poljefiziologija
InstitucijaVojnomedicinska akademija
Univerzitet u Odesi
Univerzitet u Sankt Peterburgu
Moskovski univerzitet

Ivan Mihajlovič Sečenov (rus. Ива́н Миха́йлович Се́ченов; Sečenovo, 13. avgust 1829Moskva, 15. novembar 1905[1]) bio je ruski fiziolog, nazvan od strane Pavlova “ocem ruske fiziologije”. Sečenov je autor klasične refleksije mozga uvođenjem elektro i neurofiziologije u laboratorije i nastavi medicine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sečenov je rođen 1829. godine u Sečenovu. U periodu 1843-1848. je pohađao Vojno-inženjerski tehnološki univerzitet u Sankt Peterburgu. Nakon toga je 1856. upisao studije na Moskovskom univerzitetu. Završivši studije 1856. godine, počeo je 1860. da radi na Vojnomedicinskoj Akademiji. Za ovu godinu vezuje se i osnivanje prve ruske škole fiziologije. Sečenov je, međutim, podneo ostavku u znak protesta zbog odbijanja Ilje Mečnikova (osnivač imunologije, dobitnik Nobelove nagrade 1908). U periodu između 1871. i 1876. radio je na Univerzitetu u Odesi kao profesor zoologije i uporedne anatomije. Nakon toga je do 1888. bio profesor na Univerzitetu u Sankt Peterburgu. Iduće, 1889, godine uvedena je Sečenova jednačina (eksperimentalno dokazana) za rastvorljivost gasova. Od 1891. pa do 1901. bio je profesor na Moskovskom univerzitetu, a 1904. je izabran za počasnog člana Ruske akademije nauka.

Sečenovo glavno zanimanje bila je neurofiziologija (struktura mozga). On je pokazao da je aktivnost mozga povezana sa električnom strujom i prvi je koji je uveo elektrofiziologiju. Među njegovim otkrićima je i cerebralna inhibicija kičmenih refleksa. Takođe je tvrdio da su hemijski faktori u ćelijskom okruženju od velikog značaja za ćeliju.

Između 1856. i 1862. Sečenov je studirao i radio u Evropi u laboratorijama Johanesa Pitera Milera, Emil di Bua-Rejmonda, Hermana fon Helmholca, Karla Ludviga i Kloda Bernara.

Kao i drugi naučnici tog doba, često je bio u sukobu sa carskom vladom i konzervativnim kolegama, ali nije emigrirao. 1866, odbor za cenzuru u Sankt Peterburgu je pokušao da optuži Sečenova za širenje materijalizma i “ponižavajućeg hrišćanskog morala”.

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Sečenovi radovi postavili su temelje za proučavanje refleksa, neuronauke i ponašanje životinja i čoveka. On je uticao i na Vladimira Mjasičeva i na Vladimira Behtereva koji su osnovali Institut za mozak i psihičke aktivnosti 1918.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]