Igor Trunov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Igor Trunov
Datum rođenja(1961-08-12)12. avgust 1961.(62 god.)
Mesto rođenjaKartali
 Rusija

Igor Leonidovič Trunov (rus. Игорь Леони́дович Тру­­но́в; Kartali, 12. avgust 1961) ekonomista je, pravnik i profesor, advokat i političar, kako u Rusiji tako i u svijetu. Član je mnogih svjetskih asocijacija u kojima obavlja visoke pozicije. Takođe, Igor je i inostrani član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske od 2011. godine.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Igor Leonidovič Trunov rođen je 12. av­gus­ta 1961. godine u Kar­ta­li­­ji, Čeljabinskoj oblasti u Rusiji. Doktor je prav­nih nauka i ma­gi­star ek­o­nomskih nauka. Uža na­učna oblast mu je zaš­­­ti­­ta prava ličnosti u ob­las­ti krivičnopro­ces­­nog prava. Profesor je na Moskovskom državnom uni­ver­­zi­te­tu kulture i umjetnosti (MGUKI).[1]

Nacionalni je predsjednik Svjetske aso­ci­ja­­cije prav­nika u Vašingtonu, zamjenik pred­sjed­­nika Me­đu­narodnog saveza pravnika, ruko­vo­di­­lac Od­je­lje­nja za pravne nauke Ruske akademije prirodnih n­a­u­ka, pr­vi potpredsjednik Federalnog saveza ad­vo­ka­ta Rusije, član Me­đu­na­rod­­nog udruženja uporednog prava, član Ruskog jav­nog instituta bi­rač­­kog prava (Rossiйskiй obщestvennый institut iz­bi­ra­telьnogo pra­­va – ROIIP) i počasni član Srpskog udruženja za krivično­prav­­nu teo­­riju i praksu.[1]

Dobitnik je mnogobrojnih domaćih (ruskih) i međunarodnih nag­ra­­da: za doprinos miru pravnim metodama, za dostignuća i pro­fe­sio­na­­lizam radu, za doprinos razvoju ruske advokature, za zasluge u zaš­ti­­ti prava i sloboda građana, za rad na učvršćivanju duhovno-mo­ral­nih osnova službe otadžbini, za rad na učvršćivanju pravne države, gra­đanskog društva, zakona i pra­vo­su­đa u Ruskoj federaciji.[1]

Za inostranog člana Akademije nauka i umjetnosti Re­­­publike Srpske izabran je 17. marta 2011. godine.[2]

Igor je takođe podpredsjednik stranke Demokratske pravedne Rusije.[3] Trunov je bavio advokaturom sve do septembra 2016. godine kada je 16. septembra te godine taj status izgubio. Kako se navodi u obrazloženju status advokata je izgubio zbog kršenja profesionalne etike, zbog čega advokatska komora donosi ovakvu odluku.[4]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Autor je oko 500 naučnih radova, među kojima su i udžbenici, mo­no­­gra­fi­je, naučni članci, osvrti i komentari i dr[1], od kojih izdvajaju sledeći:

  • Novый эkzamen na zvanie advokata, Učebno-praktičeskoe posobie Otvet­stve­nnый redaktor, rukovoditelь avtorskogo kollektiva, Izdatelьstvo „Ю­RAЙT” 2012;
  • Kommentariй k Federalьnomu zakonu „O policii“, Naučnый redaktor – Trunov I. L, Peč. Izdatelьstvo „ЮRAЙT“2012; Ugolovnoe su­do­proizvodstvo: problemы teorii, normotvorčestva i pra­vo­pri­meneniя, (sbor­nik naučnыh trudov), Vozmeщenie vreda pričinennogo dol­žnostnыm licom. Peč. Rяzanь, izdatelьstvo Akademii FSIN Rossii. 2010;
  • Эkstremizm i ego pričinы, Peč. Moskva, 2010; Rossiйskaя gosu­dar­stve­nn­ostь v načale 21 veka, Materialы Vserossiйskoй naučno-praktičeskoй kon­ferencii „Gosu­darstvo, pravo, upravlenie 2008”;
  • Gosudarstvennaя taйna: pravovыe aspektы, Peč. 2008; Ugolovnoe sudoproizvodstvo: prob­le­mы teorii, normotvorčestva i pravoprimeneniя, (sbornik naučnыh trudov), Rяzanь, izdatelьstvo Akademii FSIN Rossii 2008;
  • Moralь i dogma юrista. Pro­fe­ssio­nalьnaя юridičeskaя эtika, Izdatelьstvo „Эksmo” 2008;
  • Ugolovnoe pravo Rossiйskoй Federacii, Osobennaя častь: Učebnik dlя vuzov. Grif UMO, Izdatelьstvo „Vыsšee obrazovanie”, 2007;
  • Materialы Vsero­ssi­йskoй naučno-praktičeskoй kon­fe­ren­cii, Gosudarstvo, pravo, uprav­le­nie  2007;
  • Kommentariй k Ugolovno-is­polnitelьnomu kodeksu RF, M. Izda­telь­stvo „Эksmo” 2006; Ugolovnый pro­cess  dopuщen MVD RF v kačestve uč­ebnika dlя obrazovatelьnыh učrež­deniй, M. Izdatelьstvo „Юsticinform” 2006;
  • Эnciklopediя buduщego ad­vo­ka­ta, Učebnoe posobie, Mos­kva 2006; Ugolovno-processualьnoe pravo, Učebnik, Izdatelьstvo „Юristъ”, 2005;
  • Ugolovnoe pravo Rossiйskoй Fe­de­ra­cii. Obщaя častь, Uče­b­nik dlя vuzov, M. Vыsšee ob­ra­zovanie, 2005; Terro­rizm, Pravovыe aspektы bor­ьbы, Moskva 2005;
  • Prava lič­nosti i usloviя ih obespečeniя v ugolovnom pro­cesse, Moskva 2002; Voz­meщenie vreda žertvam terrorizma, Materialы na­učno-praktičeskoй kon­fe­ren­cii na temu: „Zaщita prav i svobod čeloveka”, 2005.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „Igor Trunov Leonidovič”. anurs.org. Pristupljeno 3. 2. 2024. 
  2. ^ „Igor Trunov”. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Pristupljeno 24. 5. 2017. 
  3. ^ „Političeskaя Partii «Demokratičeskaя pravovaя Rossiя» — Saйt”. Sila Rosii. Pristupljeno 24. 5. 2017. 
  4. ^ „Igor turanov izgubio status advokata”. PBK. Pristupljeno 24. 5. 2017.