Igor Trunov
Igor Trunov | |
---|---|
Datum rođenja | 12. avgust 1961. |
Mesto rođenja | Kartali Rusija |
Igor Leonidovič Trunov (rus. Игорь Леони́дович Труно́в; Kartali, 12. avgust 1961) ekonomista je, pravnik i profesor, advokat i političar, kako u Rusiji tako i u svijetu. Član je mnogih svjetskih asocijacija u kojima obavlja visoke pozicije. Takođe, Igor je i inostrani član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske od 2011. godine.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Igor Leonidovič Trunov rođen je 12. avgusta 1961. godine u Kartaliji, Čeljabinskoj oblasti u Rusiji. Doktor je pravnih nauka i magistar ekonomskih nauka. Uža naučna oblast mu je zaštita prava ličnosti u oblasti krivičnoprocesnog prava. Profesor je na Moskovskom državnom univerzitetu kulture i umjetnosti (MGUKI).[1]
Nacionalni je predsjednik Svjetske asocijacije pravnika u Vašingtonu, zamjenik predsjednika Međunarodnog saveza pravnika, rukovodilac Odjeljenja za pravne nauke Ruske akademije prirodnih nauka, prvi potpredsjednik Federalnog saveza advokata Rusije, član Međunarodnog udruženja uporednog prava, član Ruskog javnog instituta biračkog prava (Rossiйskiй obщestvennый institut izbiratelьnogo prava – ROIIP) i počasni član Srpskog udruženja za krivičnopravnu teoriju i praksu.[1]
Dobitnik je mnogobrojnih domaćih (ruskih) i međunarodnih nagrada: za doprinos miru pravnim metodama, za dostignuća i profesionalizam radu, za doprinos razvoju ruske advokature, za zasluge u zaštiti prava i sloboda građana, za rad na učvršćivanju duhovno-moralnih osnova službe otadžbini, za rad na učvršćivanju pravne države, građanskog društva, zakona i pravosuđa u Ruskoj federaciji.[1]
Za inostranog člana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske izabran je 17. marta 2011. godine.[2]
Igor je takođe podpredsjednik stranke Demokratske pravedne Rusije.[3] Trunov je bavio advokaturom sve do septembra 2016. godine kada je 16. septembra te godine taj status izgubio. Kako se navodi u obrazloženju status advokata je izgubio zbog kršenja profesionalne etike, zbog čega advokatska komora donosi ovakvu odluku.[4]
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
Autor je oko 500 naučnih radova, među kojima su i udžbenici, monografije, naučni članci, osvrti i komentari i dr[1], od kojih izdvajaju sledeći:
- Novый эkzamen na zvanie advokata, Učebno-praktičeskoe posobie Otvetstvennый redaktor, rukovoditelь avtorskogo kollektiva, Izdatelьstvo „ЮRAЙT” 2012;
- Kommentariй k Federalьnomu zakonu „O policii“, Naučnый redaktor – Trunov I. L, Peč. Izdatelьstvo „ЮRAЙT“2012; Ugolovnoe sudoproizvodstvo: problemы teorii, normotvorčestva i pravoprimeneniя, (sbornik naučnыh trudov), Vozmeщenie vreda pričinennogo dolžnostnыm licom. Peč. Rяzanь, izdatelьstvo Akademii FSIN Rossii. 2010;
- Эkstremizm i ego pričinы, Peč. Moskva, 2010; Rossiйskaя gosudarstvennostь v načale 21 veka, Materialы Vserossiйskoй naučno-praktičeskoй konferencii „Gosudarstvo, pravo, upravlenie 2008”;
- Gosudarstvennaя taйna: pravovыe aspektы, Peč. 2008; Ugolovnoe sudoproizvodstvo: problemы teorii, normotvorčestva i pravoprimeneniя, (sbornik naučnыh trudov), Rяzanь, izdatelьstvo Akademii FSIN Rossii 2008;
- Moralь i dogma юrista. Professionalьnaя юridičeskaя эtika, Izdatelьstvo „Эksmo” 2008;
- Ugolovnoe pravo Rossiйskoй Federacii, Osobennaя častь: Učebnik dlя vuzov. Grif UMO, Izdatelьstvo „Vыsšee obrazovanie”, 2007;
- Materialы Vserossiйskoй naučno-praktičeskoй konferencii, Gosudarstvo, pravo, upravlenie 2007;
- Kommentariй k Ugolovno-ispolnitelьnomu kodeksu RF, M. Izdatelьstvo „Эksmo” 2006; Ugolovnый process dopuщen MVD RF v kačestve učebnika dlя obrazovatelьnыh učreždeniй, M. Izdatelьstvo „Юsticinform” 2006;
- Эnciklopediя buduщego advokata, Učebnoe posobie, Moskva 2006; Ugolovno-processualьnoe pravo, Učebnik, Izdatelьstvo „Юristъ”, 2005;
- Ugolovnoe pravo Rossiйskoй Federacii. Obщaя častь, Učebnik dlя vuzov, M. Vыsšee obrazovanie, 2005; Terrorizm, Pravovыe aspektы borьbы, Moskva 2005;
- Prava ličnosti i usloviя ih obespečeniя v ugolovnom processe, Moskva 2002; Vozmeщenie vreda žertvam terrorizma, Materialы naučno-praktičeskoй konferencii na temu: „Zaщita prav i svobod čeloveka”, 2005.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d „Igor Trunov Leonidovič”. anurs.org. Pristupljeno 3. 2. 2024.
- ^ „Igor Trunov”. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. Pristupljeno 24. 5. 2017.
- ^ „Političeskaя Partii «Demokratičeskaя pravovaя Rossiя» — Saйt”. Sila Rosii. Pristupljeno 24. 5. 2017.
- ^ „Igor turanov izgubio status advokata”. PBK. Pristupljeno 24. 5. 2017.