Idiosinkrazija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Idiosinkrazija je karakteristika neobične osobe, koja ima jedinstvene, čudne ili osobene navike (s tim da postoje i druga značenja, navedena ispod). Termin se često koristi kao drugi izraz za ekscentričnost ili čudnost.[1][2] Sinonim za engl. idiosyncrasy može da bude quirk.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Termin idiosinkrazija potiče od grčke reči ἰδιοσυνκρασία idiosynkrasía, „čudan temperament, navika tela” (sastavljeno od ἴδιος idios, „sopstveno”; σύν syn, „sa”; κρᾶσις krasis, „mešavina”).

Lingvistika[uredi | uredi izvor]

Termin se takođe može primeniti na simbole ili reči. Idiosinkratični simboli označavaju jednu stvar koja se veže za određenu osobu, kao što nož nekome može da asocira na rat a nekome pak da simbolizuje operaciju.

Medicina[uredi | uredi izvor]

Bolest[uredi | uredi izvor]

Idiosinkrazija je definisala način na koji su lekari shvatali bolesti u 19. veku. Svaku bolest su smatrali jedinstvenim stanjem, povezanim s pojedinim pacijentom. Ovakav način razumevanja počeo je da se menja 1870-ih, kada su otkrića istraživača u Evropi omogućila pojavu „naučne medicine”, preteče medicine zasnovane na dokazima koja je danas standardna praksa.

Farmakologija[uredi | uredi izvor]

Termin idiosinkratična nuspojava označava aberantnu ili bizarnu reakciju ili hipersenzitivnost na supstancu, bez povezanosti s farmakologijom leka. Ovo je poznato kao reakcija tipa B. Ovakve reakcije imaju sledeće karakteristike: Obično su nepredvidljive, moguće je da ih se ne detektuje na toksikološkom skriningu, nisu nužno povezane s dozom, incidenca i morbiditet su niski dok je mortalitet visok. Reakcije tipa B su uglavnom imunološke (npr. alergija na penicilin).

Psihijatrija i psihologija[uredi | uredi izvor]

U psihijatriji, termin označava specifično i jedinstveno mentalno stanje pacijenta, uz koje se uglavnom vežu neologizmi. U psihoanalizi i biheviorizmu, koristi se za opis ličnog načina na koji individua reaguje, shvata i doživljava običnu situaciju: određeno jelo od mesa može da izazove nostalgična sećanja kod jedne osobe, a gađenje kod druge. Ove reakcije su idiosinkratične ili idiosinkrazijske.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

U portfolijskoj teoriji, rizici menjanja cene usled jedinstvenih okolnosti određene obveznice, naspram ukupnog tržišta, zovu se „idiosinkratični rizici”. Ovaj specifični rizik, takođe poznat kao nesistematični, može da se nulira iz portfolija preko diversifikacije. Objedinjavanje više obveznica znači da se određeni rizici poništavaju. U kompletnim tržištima, ne postoji kompenzacija za idiosinkratične rizike — ovo znači da idiosinkratični rizik obveznice nije važan za njenu cenu. Na primer, u kompletnim tržištima u kojima je prisutan princip CAPM, cena obveznice se određuje količinom sistemskog rizika koji s njom dolazi. Ukupan dobijeni prihod, ili pretrpljeni gubitak, posednika od iznajmljivanja jedne ili više nekretnina predmet je idiosinkratičnog rizika usled brojnih stvari koje se mogu desiti sa nekretninom te varijabilnog ponašanja zakupca.[3]

Prema jednom makroekonomskom modelu koji uključuje finansijski sektor,[4] ograđivanje od idiosinkratičnog rizika može da bude samoporažavajuće jer vodi većem sistemskom riziku, pošto zahteva veću snagu. Ovime se sistem čini manje stabilnim. Prema tome, dok osiguravanje u principu smanjuje trošak idiosinkratičnih šokova — ipak amplificira sistemske rizike u ekvilibrijumu.

U ekonometriji, „idiosinkratična greška” se koristi da bi se opisala greška iz panel podataka, što se menja i vremenom i preko jedinica (pojedinci, firme, gradovi itd.).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rundell, Michael (2002). Macmillan English Dictionary. Hannover: Schroedel Diesterweg. 
  2. ^ „Idiosyncrasy”. Cambridge Dictionaries Online. Pristupljeno 4. 10. 2017. 
  3. ^ Tara Siegel Barnard (29. 3. 2013). „Rental Investment May Seem Safer Than It Really Is”. The New York Times. Pristupljeno 30. 3. 2013. 
  4. ^ Brunnermeier, Markus K. and Sannikov, Yuliy, „A macroeconomic model with a financial sector” (8. 4. 2012). National Bank of Belgium Working Paper No. 236.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]