Izolinije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Topografska karta sa prikazanim izohipsama
Donji deo dijagrama prikazuje konturne linije sa pravom linijom koja prolazi kroz lokaciju maksimalne vrednosti. Kriva na vrhu predstavlja vrednosti duž te prave linije.
Trodimenzionalna površina, čiji je konturni graf ispod.

Izolinije (grč. isos - jednak) su linije jednakih vrednosti ili značenja na karti, vertikalnom preseku ili grafikonu. To su krive duž čije neprekidno polje ima konstantnu vrednost. Izolinije pokazuju veze između dva mesta koja dele zajedničku vrednost.[1][2] Koriste se za kartiranje rasprostranjenosti različitih elemenata. Najviše se koriste izohipse, linije koje na topografskim kartama spajaju tačke koje imaju istu vrednost nadmorske visine (u metrima).

U kartografiji,[3][4][5][6][7] linija konture (koja se često naziva samo „kontura“) spaja tačke jednake nadmorske visine (elevacije) iznad datog nivoa, kao što je srednji nivo mora.[8] Konturna karta je karta ilustrovana konturnim linijama, na primer topografska karta, koja na taj način prikazuje doline i brda, kao i strmine ili blage padine.[9] Konturni interval konturne karte je razlika u nadmorskoj visini između uzastopnih konturnih linija.[10]

Gradijent funkcije je uvek okomit na konturne linije. Kada su linije blizu jedna drugoj, veličina gradijenta je velika: varijacija je strma. Skup nivoa je generalizacija linije konture za funkcije bilo kog broja promenljivih.

Konturne linije su zakrivljene, ravne ili mešavina obe linije na mapi koje opisuju presek stvarne ili hipotetičke površine sa jednom ili više horizontalnih ravni. Konfiguracija ovih kontura omogućava čitaocima mapa da izvedu zaključak o parametru relativnog gradijenta i procene taj parametar na određenim mestima. Konturne linije mogu se pratiti na vidljivom trodimenzionalnom modelu površine, kao kada fotogrametrista koji gleda stereo-model iscrtava konture nadmorske visine, ili se mogu interpolirati iz procenjenih kota površine, kao kada kompjuterski program provlači konture kroz mrežu posmatranja tačke težišta površina. U poslednjem slučaju, metoda interpolacije utiče na pouzdanost pojedinačnih izolinija i njihov prikaz nagiba, jama i vrhova.[11]

Podela[uredi | uredi izvor]

Izolinije se uslovno mogu podeliti na nekoliko grupa, a to se odnosi na oblasti u kojima se koriste — geologija, klimatologija, geomorfologija itd.

Izolinije često dobijaju specifična imena koja počinju sa „izo-“ u skladu sa prirodom promenljive koja se kartira, iako se u mnogim upotrebama reč „konturna linija“ najčešće koristi. Određena imena su najčešća u meteorologiji, gde se istovremeno može pregledati više mapa sa različitim promenljivim. Generalno, izolinija je linija duž koje se neka promenljiva drži konstantnom. Uobičajena konturna karta je topografska karta koja koristi konturne linije – izohipse za prikaz nadmorske visine iz koje se mogu izvesti nagib terena i poprečni profil, interval i ekvidistanca.  Kada su linije blizu jedna druge, nagib terena je strm. Interval kontura topografske karte je razlika u nadmorskoj visini između uzastopnih konturnih linija. Konturne karte takođe se mogu koristiti za prikaz različitih fenomena kao što su padavine, temperatura, atmosferski pritisak ili sunčevo zračenje. Mape meteoroloških kontura mogu predstavljati prikupljene podatke poput stvarnog vazdušnog pritiska u određenom trenutku ili uopštene podatke poput prosečnog pritiska tokom određenog vremenskog perioda ili prognozirane podatke kao što je predviđeni vazdušni pritisak u nekom trenutku u budućnosti. Termodinamički dijagrami koriste višestruke preklapajuće konture (uključujući izobare i izoterme) da bi prikazali sliku glavnih termodinamičkih faktora u vremenskom sistemu.

Neke od izolinija koje se koriste u sferi geografije su:

  • IZOAMPLITUDE (grč. Isos – jednak i lat. Amplitudo – veličina) izolinije koje održavaju amplitudu izmena nekog od meteoroloških elemenata za određeni period vremena.
  • IZOANEMONE (grč. Isos – jednak i anemos – vetar) izolinije na karti jednakih značenja sredine godišnje brzine vetra.
  • IZOANOMALE (grč. Isos – jednak i anomalos – koji odstupa od norme) izolinije koje karakterišu odstupanje date veličine od vrednosti koja je prihvaćena za normu.
  • IZOANTE (grč. Isos – jednak i anthos – cvet) linije koje na karti povezuju tačke s istovremenim cvetanjem nekih biljaka.
  • IZOBAZE (grč. Isos – jednak i basis – kretanje, osnivanje) linije na geografskoj karti koje spajaju tačke Zemljine površine koje su usled tektonskih pokreta doživele za isti vremenski razmak jednako izdizanje i/ili spuštanje.
  • IZOBARE (grč. Isos – jednak i baros – težina) linije koje na kartama povezuju sva mesta s jednakim vazdušnim pritiskom.
  • IZOBATE (grč. Isos – jednak i bathos - dubina) - linije koje povezuju tačke vodenog basena koje imaju jednaku dubinu.
  • IZOGONE (grč. Isos – jednak i gonia – ugao) linije koje karakterišu orijentaciju neke fizičke veličine.
  • IZODENSE (grč. Isos – jednak i densus – čvrst, zbijen) izolinije na karti gustine vazduha, stena.
  • IZODINAME (grč. Isos – jednak i dynamis – sila) izolinije punog napona magnetnog polja ili njegovih komponenata.
  • IZOKLINE (grč. Isos – jednak i klino – naginjem se) izolinije magnetske deklinacije.
  • IZOMARITIME (grč. Isos – jednak i maritimus – morski) linije koje povezuju tačke jednake udaljenosti od morske obale.
  • IZONEFE (grč. Isos – jednak i nephos – oblak) – spajaju mesta s jednakom oblačnošću u određenom periodu.
  • IZOPAGE (grč. Isos – jednak i pagos – led) izolinije na karti trajanja ledenog pokrivača na vodenim basenima.
  • IZOPAHITE (grč. Isos – jednak i pachys – debeo) izolinije moćnosti geoloških naslaga neke starosti ili sastava.
  • IZOPEKTIKE (grč. Isos – jednak i pektos – otvrdnuti) izolinije na karti datuma zamrzavanja vode.
  • IZOPIKNE (grč. Isos – jednak i pyknos – gusti) izolinije na karti gustine morske vode.
  • IZOPLETE (grč. Isoplethes – jednak po broju) izolinije neke fizičke veličine koje je izražavaju kao funciju dveju promenljivih.
  • IZOSEISTE (grč. Isos – jednak i seistor – pokolebani) izolinije intenzivnosti zemljotresa.
  • IZOTAHE (grč. Isos – jednak i tachos – brzina) izolinije na karti jednakih brzina.
  • IZOTERME (grč. Isos – jednak i therme – toplota) izolinije temperatura.
  • IZOTERMOBATE (grč. Isos – jednak i therme – toplota i bathos – dubina) izolinije temperature vode na vertikalnim presecima vodenog sloja jezera, mora i okeana.
  • IZOFENE (grč. Isos – jednak i phaino – javljam) izolinije na karti istovremenog nastupanja vremenske sezone.
  • IZOFRONTINE (grč. Isos – jednak i frons – čelo) linije koje povezuju tačke jednake udaljenosti od države ili neke druge administrativno-političke granice.
  • IZOHALINE (grč. Isos – jednak i hals – so) linije koje povezuju tačke jednake slanosti vode.
  • IZOHIJETE (grč. Isos – jednak i hyetos –kiša) linije količina padavina u jedinici vremena.
  • IZOHIONE (grč. Isos – jednak i chion – sneg) izolinije na karti visine snežne granice.
  • IZOHIPSE (grč. Isos – jednak i hypsos – visina) izolinije jednakih apsolutnih visina Zemlje.
  • IZOHRONE (grč. Isos – jednak i chronos – vreme) izolinije istovremenog nastupanja određene pojave.
  • IZOHELE Linije koje na meteorološkoj karti spajaju sve tačke sa istom količinom sunčeve svetlosti.

Medicina[uredi | uredi izvor]

Različite medicinske discipline, poput onkologije, koriste izolinije da bi pokazale podatke dobijene testovima i tabelama. Na primer, krive izodoze su linije koje spajaju tačke jednake procentne dubinske doze i koriste se za merenje intenziteta zračenja i za prikazivanje varijacija u brzinama apsorbovane doze i upoređivanju sa predviđenim stopama apsorbovane doze.

Faktori tehničke konstrukcije[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno je svaka peta ili deseta kontura simbolizovana debljom linijom ili drugačijom bojom od onih kontura koje se pojavljuju između. Razlika u širini linija i boja omogućava brze proračune nagiba i laku vizuelnu interpretaciju. Dakle, svrha i publika neke karte će odrediti koja od ovih metoda će biti izvršena. Ako su konture u redu za neku kartu, može se razmotriti spajanje hipsometrijskim nijansiranjem (osenčena konturna karta ili osenčena izolinijska karta), što je zapravo samo način da se kaže da se mogu obojiti linije kontura kako bi se pružili dodatni znakovi gledaocu koji nema iskustva sa konturama. Da bi se povećala čitljivost konturnih karata, kreatoru karte je na raspolaganju nekoliko izbora dizajna, prvenstveno težina linije, boja linije, vrsta linije i način numeričkog obeležavanja.

Težina linije je debljina linije koja se koristi. Treba odabrati najmanji nametljivi oblik kontura koji čitaocu omogućavaju dešifrovanje pozadinskih informacija. Ako je na osnovnoj mapi malo ili nimalo sadržaja, konturne linije mogu se povući relativno velike debljine. Za mnoge oblike kontura, poput topografskih karata, uobičajeno je da varira težina linije i / ili boja, tako da se za određene numeričke vrednosti javljaju različite karakteristike linija. Na primer, topografskoj karti, nadmorska visina od stotinu metara prikazana je u različitoj težini od intervala od dvadeset metara.

Označavanje konturnih mapa[uredi | uredi izvor]

Oznake su kritična komponenta visinskih karata. Pravilno označena konturna karta pomaže čitaocu da brzo protumači oblik terena. Ako su brojevi postavljeni blizu jedan drugog, to znači da je teren strm. Oznake treba postaviti duž blago zakrivljene linije koja „pokazuje“ na vrh ili nadir, iz više pravaca, ako je moguće, što olakšava vizuelnu identifikaciju vrha ili nadira. Ručno označavanje konturnih mapa je dugotrajan proces, međutim, postoji nekoliko softverskih sistema koji mogu posao obaviti automatski i u skladu sa kartografskim pravilima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Courant, Richard, Herbert Robbins, and Ian Stewart. What Is Mathematics?: An Elementary Approach to Ideas and Methods. New York: Oxford University Press, 1996. p. 344.
  2. ^ Hughes-Hallett, Deborah; McCallum, William G.; Gleason, Andrew M. (2013). Calculus : Single and Multivariable (6 izd.). John wiley. ISBN 978-0470-88861-2. 
  3. ^ Dutton, John. „Cartography and Visualization Part I: Types of Maps”. Pennsylvania State University E-Education. Arhivirano iz originala 2018-09-11. g. 
  4. ^ Kennelly, Patrick (2006). „A Uniform Sky Illumination Model to Enhance Shading of Terrain and Urban Areas”. Cartography and Geographic Information Science. 33: 21—36. S2CID 12196808. doi:10.1559/152304006777323118. 
  5. ^ Ormeling, F.J. (1986-12-31). „Eduard Imhof (1895–1986)”. International Cartographic Association. 
  6. ^ Ovenden, Mark (2007). Transit Maps of the World. New York, New York: Penguin Books. str. 22, 60, 131, 132, 135. ISBN 978-0-14-311265-5. 
  7. ^ Devlin, Keith (2002). The Millennium ProblemsNeophodna slobodna registracija. New York, New York: Basic Books. str. 162–163. ISBN 978-0-465-01730-0. 
  8. ^ „Definition of contour line | Dictionary.com”. www.dictionary.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-04-04. 
  9. ^ „Definition of CONTOUR MAP”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-04-04. 
  10. ^ Tracy, John C. Plane Surveying; A Text-Book and Pocket Manual. New York: J. Wiley & Sons, 1907. p. 337.
  11. ^ Davis, John C., 1986, Statistics and data analysis in geology, Wiley ISBN 0-471-08079-9

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]