Utva 212

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Икарус 212)
Ikarus 212 (Utva 212)
Ikarus 212
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1950
Dužina9,32
Razmah krila11,00
Visina3,58
Površina krila21,90
Prazan1.825
Normalna poletna2.400
Klipno-elisni motor1 x Rendžer SVG-770C-B1
Snaga330 kW
Maks. brzina na Hopt242 km/h
Maks. brzina na H=0287 km/h
Dolet920 km
Plafon leta7.000 m

212 (avion) je jugoslovenski vojni školski jednomotorni niskokrilni klipni avion dvosed za naprednu prelaznu trenažnu obuku. Avion je modernih aerodinamičkih linija drvene konstrukcije sa uvlačećim stajnim trapom i zatvorenom kabinom, koji se proizvodio u fabrici aviona Utva u Pančevu[1].

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Neposredno po okončanju rata a na osnovu raspisanog internog konkursa iz 1946. godine, urađeni su projekti aviona za trenažnu prelaznu obuku pilota sa oznakama 212 i 213, oba sa istim motorom Rendžer SVG-770C-B1 od 330 kW (450 KS). Avion 212 su projektovali konstruktori Ilić, Zrnić i Popović, a prototip je napravljen u Ikarusu. Avion je bio potpuno drvene konstrukcije niskokrilac sa ugrađenim linijskim motorom Rendžer. Imao je uvlačeći stajni trap sa repnim točkom. Avion je bio dvosed sa zatvorenom kabinom u kojoj su sedeli jedan iza drugog instruktor i učenik (tandem raspored).

Prvi let prototipa 212 i 213 je izveden 1948. godine a nakon ispitivanja serijski su se proizvodili u fabrici aviona Utva u Pančevu od 1950. do 1955. godine. Ukupno je napravljeno 60 aviona Utva 212 i 196 primeraka 213 (avion). Naslednik ovih aviona iste namene i klase je bio 522 (avion).

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Noseća struktura trupa aviona 212 je bila klasična drven preko koje su bile postavljene uzdužne drvene letvice preko kojih se zatezala obloga koja je bila od impregniranog platna. U trupu aviona se nalazila prostrana kabina u koju su bila smeštena dva kokpita u tandem rasporedu (jedan iza drugog) za instruktora i pilota učenika. Učenik je sedeo na prvom sedištu a instruktor na drugom. Avion je ima duple komande. Kabina je bila pokrivena poklopcem od pleksiglasa koji se otvarao povlačenjem unazad (takozvani šiber poklopac).

Krila su bila drvene konstrukcije, konzolna i samonoseća sa dve ramenjače, trapezastog oblika sa zaobljenim krajevima, obložena impregniranim platnom. Impregniranim platnom su bili obloženi i pokretni delovi krila. Osa krila je bila upravna na osu aviona. Konstrukcije repnih površina su bile napravljene kao drvene konstrukcije, obložene impregniranim platnom.

Stajni trap ovog aviona je bio klasičan uvlačeći. Noge stajnog trapa sa točkovima su se u toku leta uvlačila u korene krila. U nogama su se nalazili uljno-pneumatski amortizeri, a uvlačenje nogu stajnog trapa se obavljalo hidrauličnim putem U točkovima su bile ugrađene kočnice. Na repu aviona se nalazio klavirski gumeni točak koji se u toku leta nije uvlačio u trup aviona[2].

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Serijska proizvodnja ovog aviona se odvijala u Fabrici aviona Utva iz Pančeva u periodu od 1950 do 1955. godine. Popularan naziv ovog aviona je bio 212 (avion). Ukupno je napravljeno 60 primeraka ovih aviona i svi su se koristili za prelaznu obuku pilota u ratnom vazduhoplovstvu Jugoslavije dok ih nisu zamenili moderniji avioni metalne konstrukcije Ikarus/SOKO 522 sa Prat Vitni radijalnim motorom.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Osobine aviona Ikarus 212[uredi | uredi izvor]

Opšte karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • Motor - 1 x 330 kW Rendžer SVG-770C-B1
  • Elisa - dvokraka promenljivog koraka,
  • Razmah krila - 11,00 m,
  • Površina krila - 21,90 m²
  • Dužina aviona - 9,32 m,
  • Visina aviona - 3,58 m,
  • Težina praznog aviona - 1.300 kg,
  • Maksimalna poletna težinalj - 2.400 kg,
  • Posada - 2 člana.
  • Naoružanje - 2 mitraljeza 7,92 mm, i 2 lake bombe po 50 kg ispod krila
  • Stajni trap - uvlačeći

Performanse[uredi | uredi izvor]

  • Maksimalna brzina - 287 km/h,
  • Putna brzina - 242 km/h,
  • Dolet - 920 km,
  • Plafon leta - 7.000 m

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  2. ^ http://www.vazduhoplovnetradicijesrbije.rs/index.php/istorija/457-utva-212[mrtva veza]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Žutić. N. i Bošković. L., Ikarus - Ikarbus: 1923 - 1998, Ikarbus, Beograd, 1999.
  • O. Petrović., Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo II: 1931 – 1941), Let 3/2004. Beograd, 2004.
  • Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Grujić, Zlatomir (1998). „Fabrika aeroplana i hidrplana Ikarus A.D.”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. 6: 39 — 41. ISSN 1450-6068. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]