Iksion

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Iksion prikovan za vatreni točak

Po grčkoj mitologiji, Iksion, sin Flegija, kralja Lapita, bio je prvi čovjek koji je prolio krv svoje rodbine. Oženio je Diju i najavio bogat svadbeni dar, ali nije htio da ga plati. Zato je Dijinog oca, Ejoneja, pozvao na gozbu, ali je na ulazu u dvor pripremio duboku provaliju sa velikom užarenom vatrom na dnu. Ejonej nije slutio ništa, pa je upao u provaliju i izgoreo. Bogovi su ovo smatrali velikim grijehom i nisu željeli da mu oproste, ali se Zevs smilovao na njega, jer se i sam ponašao slično kada je bio zaljubljen. Zevs je očistio Iksiona od grijeha, i čak ga je doveo na Olimp.

Iksion je bio nezahvalan i htio je da siluje Heru. Zevs je prozreo njegovu namjeru, pa je stvorio lažnu Heru od oblaka, Nefelu. Iksion je bio pijan i nije ništa shvatio. Kada ga je Zevs uhvatio na djelu, naredio je Hermesu da ga šiba dok ne ponovi riječi: dobročinitelji zaslužuju poštovanje. Zatim ga je prikovao za vatreni točak koji je besprekidno okretao u Tartaru.

Nefela je rodila Iksionu dijete Kentaura, koji je postao otac ostalim kentaurima.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Robert Grevs, Grčki mitovi, Nolit-Jedinstvo, 1987.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]