Ilovička krmčija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prva strana Ilovičke krmčije

Ilovička krmčija najstariji je sačuvani prepis Nomokanona Svetog Save. Nastala je 1262. godine na zahtev zetskog episkopa. Ustaše su ukrale rukopis tokom Drugog svetskog rata. Čuvao se u Zagrebu, u biblioteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[1][2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ilovički prepis Nomokanona nastao je po nalogu zetskog episkopa Neofita. Napisao ga je neki Bogdan za crkvu Svetih Arhanđela u mestu Ilovici. Ta crkva je svakako manastir Svetih Arhanđela na Prevlaci (Tumbi) pri istočnoj obali Tivatskog zaliva. To je bilo središte zetske eparhije u 13. veku. Pisan je na pergamentu. Ima 400 listova dimenzija 31 x 24 cm. Nedostaje više listova. Pismo je ustavno, karakteristično za 13. vek. Uočava se promena rukopisa što navodi na pretpostavku da je Ilovički prepis delo najmanje dva prepisivača. Srpska redakcija staroslovenskog jezika je neosporna, ali se uočavaju i obeležja ruskog jezika. Ovim problemom bavio se Aleksandar Solovjev. Rusizmi u Ilovičkom prepisu ukazuju na ruski predložak. Takođe, u Srbiji je postojala prepisivačka škola pod jakim ruskim uticajem. Postoje podaci o izvesnom ruskom nomokanonu u svetogorskom manastiru Ksilurgu iz 1142. godine. Ilovička krmčija se po svom sastavu bitno razlikuje od Jefremovske krmčije i od Ustjuške krmčije. Pojava rusizama može se objasniti i poreklom autora.

Krmčija predstavlja zbornik vizantijskih građanskih i kanonskih zakona. Vizantijska krmčija pisana je u 6. veku. Namenjena je "krmanošima", dakle episkopima crkve. Srpsku krmčiju sastavio je Sveti Sava do 1220. godine. U samoj Ilovičkoj krmčiji ne nailazimo na pojam "krmčija" koji je ruskog porekla. Skraćenu verziju Nomokanona sastavio je još episkop Metodije u 9. veku. Ilovička krmčija sadrži nedovršeni pogovor. Potpuni pogovori sačuvani su u ostalim prepisima Nomokanona. Ilovička krmčija potiče od prepisa originalnog Nomokanona koga je 1252. godine sastavio budimljanski episkop Teofil. Ovaj prvobitni prepis nije sačuvan te je Ilovička krmčija najstariji sačuvani prepis Nomokanona. Iste godine kada je nastala Ilovička krmčija, načinjen je jedan prepis na bugarskom jeziku. Sa njega je 1284. godine sačinjen prepis za Rusiju, tzv. Rjazanska krmčija. Prevodilac očigledno nije dobro poznavao grčki jezik, ali bolje nego prevodilac Vlastareve sintagme.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Grupa autora; Istorija Crne Gore, druga knjiga, tom 1, Titograd (1970)