Индијски ноктурно
Indijski nokturno | |
---|---|
Orig. naslov | Notturno indiano |
Autor | Antonio Tabuki |
Zemlja | Republika Srbija |
Jezik | srpski |
Izdavanje | |
Izdavač | Odiseja |
Datum | 2006 |
Broj stranica | 87 |
Prevod | |
Prevodilac | Ana Srbinović, Elizabeta Vasiljević |
Klasifikacija | |
ISBN ? | 978-86-7720-022-0 |
Indijski nokturno (ital. Notturno indiano) je novela italijanskog književnika Antonia Tabukija napisana 1984 godine.
Žanr[uredi | uredi izvor]
Indijski nokturno se čita kao putopis i kao kriminalistički roman, ali i kao tipična Tabukijevska proza, koja osvaja jezikom, dijalozima, slutnjom i zagonetnošću, poetizovanom i sanolikom realnošću koja se iz nje pomalja. [1]
Sadržaj[uredi | uredi izvor]
Bezimeni Zapadnjak odlazi u Indiju u potragu za starim prijateljem Šavijarom. Put mu se ukršta s drugim neobičnim putnicima. Na putovanjima kroz Indiju susreće se sa luksuzom hotela za Zapadnjake, drevnim manastirima, svratištima na železničkim i autobuskim stanicama.[1] U neprekidnom iščekivanju razrešenja, čitalac postepeno otkriva da glavni junak zapravo traga za samim sobom. Posle nekoliko godina, prerušen novim identitetom, obilazi sva ona mesta na kojima je nekad živeo, razgovara sa osobama koje je poznavao (a koje ga sad ne prepoznaju) i otkriva da je slab trag ostavio.[2] U Indijskom nokturnu, kao u snu, priča se odvija nekom neuhvatljivom logikom. Tragajući za samim sobom, za obličjima u kojima je bio, ili u kojima je mogao biti glavni junak prelazi iz jednog sna u drugi. Sve vreme Tabukijev junak prolazi kroz roman u iščekivanju svetlosti buđenja. Luta Indijom, zastaje u bespućima, a kad stigne u mesto Goa, otkriće da je to još samo jedan sloj nesanice.[2]
Napomena na početku romana[uredi | uredi izvor]
„ | Osim što je posledica nesanice, ova knjiga je i jedno putovanje. Nesanica pripada onome ko je knjigu napisao, a putovanje onome ko je na njega krenuo. pa ipak, pošto sam lično posetio ista mesta koja je posetio protagonista ove avanture, činilo mi se prikladnim da ovde navedem njihov kratak pregled. Nisam sasvim siguran da li je tome doprinela iluzija da bi jedan topografski pregled mogao snagom realnosti da osvetli ovaj Nokturno u kojem se traga za jednom Senkom ili, pak, neverovatna pretpostavka da bi jednoga dana neki zaljubljenik u neobična putovanja mogao da ga upotrebi kao vodič.
A. T.[1] |
” |
Jezik Antonia Tabukija[uredi | uredi izvor]
Antonio Tabuki piše jednostavnim jezikom. Međutim, mnogo toga ostaje nedorečeno, eliptično, samo u slutnji i nagoveštaju. Nema slučajnih rečenica. Iako su pisci poput Tabukija teško prevodivi, oni opet najmanje i gube u prevodu.[2]
Izdanja na srpskom jeziku[uredi | uredi izvor]
Prvi prevod je bio 1990. godine (Ana Srbinović i Elizabet Vasiljević), a petnaestak godina kasnije (2006) je priređen prerađen prevod istih prevodilaca.
Na Brajevom pismu[uredi | uredi izvor]
Prema izdanju iz 1990. godine je urađen prevod na Brajevo pismo, što je omogućilo predstavljanje novele i pisca Tabukija slepim i slabovidim osobama. [3]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Indijski nokturno dobio je 1987. godine prestižnu Prix Médicis étranger, francusku nagradu za najbolji roman godine napisan na stranom jeziku.[1][4]
Na filmu[uredi | uredi izvor]
Prema noveli je 1989. godine. snimljen film koji je režirao Alain Cornau.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Indijski nokturno / Antonio Tabuki ; prevele Ana Srbinović, Elizabeta Vasiljević. - Beograd : Odiseja, 2006 (Požega : Dream print). - 87 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Kaleidoskop / [Odiseja, Beograd]). - Prevod dela: Notturno indiano / Antonio Tabucchi. - O piscu: pp. 85-87. - Na koricama autorova slika i beleška o njemu.
- ^ a b v [Antonio Tabuki: Indijski nokturno, Niš, 1990] / Dragan Velikić. - 19.10.1990. - U: NIN. - ISSN 0027-6685—40(2077), pp. 50-51.
- ^ Indijski nokturno [Brajevo pismo] / Antonio Tabuki. - Beograd : "Filip Višnjić", 1992 (Beograd : "Filip Višnjić"). - 134 str. - Prema izdanju iz 1990.
- ^ Francuska nagrada za najbolji roman