Inženjerstvo zaštite životne sredine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kada govorimo o promenama u prirodi koje su nastale delovanjem čoveka, mislimo na savremenog čoveka, razumnog i sposobnog da zahvaljujući civilizacijskim tekovinama, oruđima i oružjima, osvoji i najnepristupačnije delove planete Zemlje, da potpuno ovlada prirodom i da je maksimalno iskorišćava radi stvaranja što većeg profita i brzog ekonomskog razvoja.

Biosferu ili životnu sredinu na planeti Zemlji savremeni čovek ugrožava u meri koja preti da ugrozi i njegov sopstveni ostanak. Zagađivanje vazduha, vode i zemljišta, pa samim tim i hrane, poprima dramatične posledice, ne samo na lokalnom već i na globalnom nivou.

Promene fizičkih i hemijskih karakteristika životne sredine[uredi | uredi izvor]

Do promena fizičkih i hemijskih karakteristika životne sredine dolazi zbog prekomernog zagađivanja vazduha, vode i zemljišta. Zagađivanje životne sredine po prirodi može biti hemijsko, fizičko, biološko i radioaktivno.

Zagađivanje i izvori zagađenja vazduha[uredi | uredi izvor]

Zagađivanje vazduha nastaje kada se različiti prirodni gasovi (ugljen-dioksid, ugljen-monoksid, sumpor-dioksid, azotni oksidi, metan), kao i sitne čestice čađi i prašine oslobode u atmosferu. Pri tome dolazi do promene prirodnog odnosa i koncentracije osnovnih komponenata vazduha. Ovi gasovi i čestice mogu doći u atmosferu prirodnim putem, usled vulkanskih erupcija i prirodnih požara, ali češće dospevaju pod uticajem čovekovih aktivnosti, sagorevanjem uglja, nafte, prirodnog gasa i drveta. U atmosferu se ispuštaju i ogromne količine veštačkih sintetisanih zagađujućih materija (fluoridi, ketoni, teški metali) kao posledica sve većeg razvoja industrije i saobraćaja.

Zagađivanje i izvori zagađenja voda[uredi | uredi izvor]

Voda je osnov postojanja i funkcionisanja života na Zemlji, stanište mnogih biljnih i životinjskih vrsta, univerzalni rastvarač koji dominira u građi svakog živog bića. Istovremeno, voda je veoma ograničen prirodni resurs. U svetskom moru nalazi se 97% vode, a svega 3% je takozvana slatka voda - 2% „zarobljeno“ je u ledu Antarktika i Arktika, a sve kopnene vode planete Zemlje, površinske i podzemne, čine samo 0,5 – 1% ukupne svetske vode, na koju je orijentisano čitavo čovečanstvo (6 milijardi ljudi). Kopnene vode i svetsko mora zagađuju se:

  1. fizički – čvrstim otpadom, naftom, povišenom temperaturom,
  2. hemijski – organskim i neorganskim materijama, pesticidima, teškim metalima,
  3. biološki – prenamnožavanjem patogenih mikroorganizama, virusa, stranih vrsta (alohtone, koje ne potiču sa tih prostora) i
  4. radioaktivno – nuklearne probe, havarije podmornica, nuklearni otpad i slično.

Rešavanje problema efikasne zaštite i racionalnije korišćenje kopnenih voda jedan je od prioriteta savremenog čoveka od čega zavisi i njegov opstanak na planeti Zemlji.

Zagađivanje i izvori zagađenja zemljišta[uredi | uredi izvor]

Pod zagađivanjem zemljišta podrazumevaju se promene fizičkih, hemijskih i bioloških svojstava zemljišta, koje dovodi do smanjenja njegove plodnosti i sposobnosti za normalno odvijanje procesa razlaganja, a time i kruženja materija u prirodi. Svaka promena u pogledu karakteristika zemljišta može imati znatne posledice na ukupan sastav živog sveta i procese koji se odvijaju u ekosistemu. Jedan od najvećih izvora zagađivanja zemljišta je savremena poljoprivreda. Agroekosistemi danas obuhvataju ogromna prostranstva. Samo u našoj zemlji čine više od 60% ukupne teritorije. Poljoprivredna zemljišta zagađuju se neposredno hemijski – pesticidima, radi suzbijanja korova i drugih štetočina, ali i prekomernom upotrebom veštačkih đubriva. Oblici neposrednog zagađivanja su i brojne deponije komunalnog i industrijskog otpada, rudnici sa površinskim kopom, kamenolomi, veštačka akumulaciona jezera koja potapaju plodno zemljište, prekomerna i neadekvatna urbanizacija, seča šuma koja dovodi do erozije plodnog zemljišta i slično.

Indirektni izvor zagađivanja zemljišta predstavljaju kisele kiše. Takođe, mnogobrojne zagađujuće materije spiranjem sa zemljišta zagađuju površinske i podzemne vode i dolaze do svetskog mora.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Davis, M. L. and D. A. Cornwell, (2006) Introduction to environmental engineering (4th ed.) McGraw-Hill ISBN 978-0072424119

Vidi još[uredi | uredi izvor]