Irski građanski rat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Irski građanski rat

Vojnici nacionalne armije na položaju
Vreme28. jun 192224. maj 1923.
Mesto
UzrokPotpisivanje Anglo-irskog sporazuma
Ishod

Pobeda pristalica sporazuma

Sukobljene strane

Pristalice sporazuma:

  • Nacionalna armija
  • Kriminalističko istražno odeljenje (CID)

uz podršku:

 Ujedinjeno Kraljevstvo

Protivnici sporazuma:

Komandanti i vođe
Majkl Kolins
Ričard Mulkahi
Artur Grifit
Liam Linč
Frank Aiken
Eamon de Valera
Jačina
~55.000 ~15.000
Žrtve i gubici
~800 mrtvih 1.000−3000 mrtvih
12.000 zarobljenih

Irski građanski rat (ir. Cogadh Cathartha na hÉireann) je bio vojni i ideološki sukob između pristalica i protivnika Anglo-irskog sporazuma kojim je nakon irskog rata za nezavisnost osnovana Irska Slobodna Država ali sa ograničenim suverenitetom.[1] Pristalice sporazuma su smatrale da je prihvatanje tog sporazuma ispravan korak ka punoj nezavisnosti.[2] Radikalniji nacionalisti su s druge strane videli ovaj sporazum kao izdaju i nisu priznavali njegove odluke, među kojima je i Podela Irske. Pristalice sporazuma su bile okupljene oko Nacionalne armije koju je predvodio Majkl Kolins uz podršku Ujedinjenog Kraljevstva, dok su se protivnici sporazuma okupili oko Irske republikanske armije.

Povod za početak građanskog rata je bio spor oko nadzora nad bivšim kasarnama i oružjem Britanske vojske koje je Irska Slobodna Država preuzela temeljem Sporazuma; niz manjih incidenata je 28. juna 1922. u Dablinu eskalirao u tzv. Bitku za Dablin, odnosno krvave ulične borbe u kojima je Nacionalna armija, delom zahvaljujući artiljeriji i drugom teškom oružju koje su im dostavili Britanci, porazila republikance.[3] Iako je IRA u početku bila brojčano jača i kontrolisala najveći deo teritorije, Nacionalna armija je relativno brzo uspostavila svoju vlast po svim većim gradovima. IRA je na to odgovorila prelaskom na gerilsku strategiju, čija je najpoznatija žrtva bio lično Majkl Kolins, komandant Nacionalne armije i jedan od istaknutijih pristalica sporazuma. Na to je vlada odgovorila uvođenjem prekih sudova i masovnim pogubljenjima zarobljenih pripadnika IRA-e.[4] To, kao i eksplicitno stavljanje Katoličke crkve na stranu pristalica sporazuma je za nekoliko meseci dovelo do slabljenja i osipanja redova IRA-e, čiji su predstavnici na proeće prihvatili ponudu da polože oružje.[5] Irski građanski rat, iako je izazvao daleko brojnije ljudske i materijalne žrtve od rata za nezavisnost je u samoj Irskoj dugo vremena bio tabu tema, delom i zbog toga što su u njemu jedni druge na brutalne načine ubijali nekadašnji saborci i prijatelji. Njegove posledice su se pak primećivale kroz sve donedavno neupitnu dominaciju stranaka Fijana Fol i Fine Gejl - stvorenih od nekadašnjih ratnih protivnika.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]