Isidor Hioski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prenos moštiju Sv. Isidora Hioskog - San Marko

Isidor Hioski je hrišćanski svetac i mučenik. Za vreme carovanja Dekija ovaj Isidor je uzet sa ostrva Hiosa i silom odveden u vojsku.[1] On je odmalena bio hrišćanin i život je provodio u postu, molitvi i dobrim delima. Pa kad se u vojsci prokazao kao hrišćanin, uzeo ga je vojvoda na odgovor i savetovao mu da se odrekne Hrista i prinese žrtve idolima. Odgovorio je Isidor: "Ako mi i ubiješ telo, nad dušom mojom nemaš vlasti. Ja imam istinitog i živog Boga Isusa Hrista, koji i sad u meni živi i po smrti mojoj biće sa mnom; i ja sam u Njemu, i ostaću Njemu, i neću prestati da ispovedam Njegovo sveto ime dokle je duh u telu mome".[2] Tada je vojvoda naredio da najpre biju Isidora volovskim žilama, a potom da mu odseku jezik. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je i bez jezika Isidor Duhom Božjim govorio i ispovedao ime Hristovo, a da je vojvodu postigla kazna Božja, i da je on na jedanput zanemeo. Nem vojvoda je dado najzad znak da poseku Isidora. A Isidor se obradovao toj presudi pa hvaleći Boga, izašao na gubilište gde mu je glava odsečena 251. godine. Njegov drug Amonije sahranio je telo njegovo.[3]

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 14. maja po crkvenom, a 27. maja po gregorijanskom kalendaru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „SVETI MUČENIK ISIDOR; SVETI MUČENIK MAKSIM”. Crkva Hrista Spasitelja u Ubu. 2019-09-29. Pristupljeno 2024-01-22. 
  2. ^ „Sveti mučenik Isidor”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-22. 
  3. ^ Administrator. „Sveti mučenik Isidor - Eparhija Šumadijska”. www.eparhija-sumadijska.org.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-22. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]