Islanđani
| Ukupna populacija | |
|---|---|
| Oko 450.000 | |
| Regioni sa značajnom populacijom | |
 Island | 295.672[1] |
 Kanada | 88.875[2] |
 SAD | 42.716[3] |
 Norveška | 8.982[4] |
| Jezici | |
| islandski Srodni jezici: ferjarski, norveški, danski i švedski | |
| Religija | |
| Hrišćanstvo - Luterani | |
| Srodne etničke grupe | |
| Indoevropljani Germani | |
Islanđani (isl. Íslendingar) su mali germanski narod sa Islanda i potomci su doseljenika iz zapadne Norveške. Prema istorijskim podacima i DNK analizama, između 60 i 80% Islanđana je nordijskog porekla, dok su ostali potomci Kelta sa Britanskih ostrva.[5][6] Island je postao nezavisna nacija od Danske monarhije 17. juna 1944. godine.
Islanđani govore islandskim jezikom koji pripada zapadnoskandinavskoj grupi severnogermanskih jezika, a u konfesionalnom pogledu su hrišćani luterani.
Poreklo imena[uredi | uredi izvor]
Naziv ovog naroda potiče od matičnog ostrva sa kojeg potiču Islanda (isl. Ísland, ledena zemlja). Islanđani sami sebe nazivaju Islendingar (isl. Íslendingar).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Geološki gledano Island je relativno mlada kopnena masa nastala vulkanskim erupcijama pre oko 20 miliona godina u severnom Atlantiku. Prva ljudska naselja na ostrvu su se pojavila oko 874. godine, mada po nekim arheološkim istraživanjima postoje dokazi o postojanju naselja i pre nordijskih migracija u IX vek.[7]
Prve naseobine[uredi | uredi izvor]
Prvi Viking koji je kročio na tlo Islanda bio je Gardar Svavarson tokom 860-ih godina. Naime njegov brod koji je plovio od Norveške ka Hebridima je u oluji skrenuo sa puta i sasvim slučajno pristao na severoistočnu obalu Islanda kod današnjeg grada Husavika. Svavarson je prezimeo na ostrvu a po povratku je novootkrivenu zemlju nazvao po svom imenu Garðarshólmi. Njegovo slučajno otkriće potaklo je buduće naseljavanje ostrva.
Godine 874. je norveški velmoža po imenu Ingolfr Arnarson (isl. Ingólfr Arnarson) sa svojom porodicom osnovao prvo naselje na zapadu Islanda. Naselje je nazvao Rejkjavik ili „dimni zaliv“ zbog stubova pare koja se dizala iz gejzira. Arnarson se smatra prvim stalno naseljenim čovekom na Islandu.[8] Bežeći od tiranije norveškog kralja Haralda Lepokosog za Arnarsonom su se već iste godine uputile i druge grupe Norvežana koji su sa sobom poneli i svu svoju imovinu, uključujući i stoku i robove. Plovili su u svojim brodićima preko severnog Atlantika 1.000 km prema zapadu. Prema Islandskim sagama pored norveških Vikinga u prvom valu naseljavanja bili su i Škoti i Irci koji su uglavnom bili u službi robova norveških gospodara.[9] Broj Keltskih robova je bio mnogo veći nego broj nordijskih doseljenika, te sa tim u vezi neke savremene studije smatraju da učešće ove populacije u genetskoj strukturi savremenih Islanđana prelazi 60% (slično kao na Farskim ostrvima).[10]
Taj prvi val naseljavanja Islanda (isl. Landnámsöld) trajao je od 874. do 930. i u tom periodu je osnovan i islandski parlament (Alting, Alþing) u Tingveliru (Þingvellir).[11]
Od X do XVIII veka[uredi | uredi izvor]
Godine 930. na jednoj livadi u mestu Tingvelir u blizini Rejkjavika sastali su se svi lokalni vladari i osnovali Alting, odnosno prvi parlament Islanda sa ciljem donošenja odluka zarad opšteg dobra svih na ostrvu. Međutim od samog svog početka odluke Altinga se nisu sprovodile na celom ostrvu. Sukobi između vodećih oblasnih gospodara su kulminirali 1262. i toliko su razjedinili Island da je u pomoć kao posrednik pozvan tadašnji norveški kralj Hokon IV i taj period je u islandskoj istoriji poznat kao „Doba sturlunga“ (Sturlungaöld).[12]
Island je pod vlašću Norveške bio sve do 1380. kada se ugasila tadašnja norveška kraljevska loza. Kao rezultat toga, i Island i Norveška dolaze pod vlast Danske. Uvođenjem apsolutizma u Danskoj, Island je sva svoja prava prenio na dansku krunu i faktički izgubio svoju nezavisnost. Danska nije smatrala Island svojom kolonijom i nije pomagala ostrvo ni ekonomski ni vojno. Zbog nedostatka vojne pomoći piratski brodovi su često upadali na Island i pljačkali tamošnja priobalna naselja.[13] Za razliku od Norveške, Danska nije imala potrebe za ribom i vunom sa Islanda što je uništilo privredu ostrva. Danska Vlada je čak 1602. zabranila Islandu da trguje sa ostalim zemljama.[14]
Godine 1783/84 Island je zahvatila velika prirodna katastrofa kada je vulkan Laki na jugu ostrva eruptirao. Tom prilikom vulkan je izbacio preko 15 km³ bazaltne lave i 0,91 km³ raznog piroklastičnog materijala.[15] Posledice erupcije po island su bile katastrofalne. Između 25% i 33% svih stanovnika je umrlo od gladi u dve godine, uginulo je 80% svih ovaca na ostrvu, polovina sve stoke i konja.[15]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Broj stanovnika Islanda Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. novembar 2010), Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ Statistics Canada, Census 2006 - Selected Ethnic Origins1, for Canada, Provinces and Territories - 20% Sample Data Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. decembar 2020), Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ US Census Bureau. "Fact Sheets." 2006. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jun 2011), Pristupljeno 19. 10. 2011.
- ^ Persons with immigrant background, by immigration category, country background and gender. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. avgust 2011), Pristupljeno 19. 10. 2011.
- ^ Icelanders, a diverse bunch?, Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ Estimating Scandinavian and Gaelic Ancestry in the Male Settlers of Iceland, Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ Jónsson & Þorsteinsson 1991, str. 17, 23
- ^ Þórðarson, str. 1200
- ^ Fiske et al. (1972). str. 4.
- ^ "Icelandic Women are of Scots descent". Electricscotland.com., Pristupljeno 19. 10. 2011.
- ^ Þorgilsson, c. 1100
- ^ Thorsteinsson, Bjarni (1817). Sturlunga-Saga edr Íslendínga-Saga hin mikla: Nú útgengin á prent ad tilhlutun hins íslenzka bókmentafélags, eptir samanburd hinna merkilegustu handarrita er fengist gáta. Th. Einarsson Rangel. Thorsteinsson, Bjarni; Brynjúlfsson, Gísli; Egilsson, Sveinbjörn (1818). Sturlunga-Saga edr Íslendínga-Saga hin mikla: Nú útgengin á prent ad tilhlutun hins íslenzka bókmentafélags, eptir samanburd hinna merkilegustu handarrita er fengist gáta. Th. Einarsson Rangel. str. 9. Pronađeni su suvišni parametri:
|author2=i|last2=(pomoć) Thorsteinsson, Bjarni; Brynjúlfsson, Gísli; Egilsson, Sveinbjörn (1818). Sturlunga-Saga edr Íslendínga-Saga hin mikla: Nú útgengin á prent ad tilhlutun hins íslenzka bókmentafélags, eptir samanburd hinna merkilegustu handarrita er fengist gáta. Th. Einarsson Rangel. str. 321. Pronađeni su suvišni parametri:|author2=i|last2=(pomoć) Edited with a preface in Icelandic and Danish by Bjarni Þorsteinsson. Published in Copenhagen by Þorsteinn Einarsson Rangel: 1817, 1818 and 1820 respectively. - ^ Fiske et al. (1972). str. 8.
- ^ Fiske et al. (1972). str. 18.
- ^ a b Global Volcanism Program (GVP), Smithsonian Institution (2007). "= &volpage=erupt Grímsvötn", Pristupljeno 20. 10. 2011.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Thorsteinsson, Bjarni (1817). Sturlunga-Saga edr Íslendínga-Saga hin mikla: Nú útgengin á prent ad tilhlutun hins íslenzka bókmentafélags, eptir samanburd hinna merkilegustu handarrita er fengist gáta. Th. Einarsson Rangel.
- Jónsson, Bergsteinn; Þorsteinsson, Björn (1991). Íslandssaga til okkar daga. Reykjavík, Iceland. ISBN 978-9979-9064-4-5.
- Sturlúnga-Saga edr Íslendinga-Saga hin mikla: Volume 1. Volume 2, Part 1. Volume 2, Part 2 Edited with a preface in Icelandic and Danish by Bjarni Þorsteinsson. Published in Copenhagen by Þorsteinn Einarsson Rangel: 1817, 1818 and 1820 respectively.
- Árnason, Einar; Sigurgíslason, Hlynur; Benedikz, Eiríkur (2000). „Genetic homogeneity of Icelanders: Fact or fiction?”. Nature Genetics. 25 (4): 373—374. PMID 10932173. S2CID 28507476. doi:10.1038/78036.
- Fiske, John; Rolvaag, Karl (1972). Lands and Peoples: Iceland. United States: Grolier.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
