Istočno-azijski jezici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Govorno područje Istočno azijskih jezika

Istočno-azijski jezici su grupa jezika koja se priča na istočnom delu azijskog kontinenta. Opisuju dve grupe jezika u istočnoj i jugoistočnoj Aziji.

Grupe azijskih jezika[uredi | uredi izvor]

Azijski jezici su podeljeni u sledeće porodice jezika:

Ovde se katođe nalaze i jezici izolati kao Ainu, japanski i korejski.

Karakteristike azijskih jezika[uredi | uredi izvor]

Neke od osobina ovih jezika koje se pojavljuju su:

Manjak infleksije[uredi | uredi izvor]

Pod manjkom infleksije se podrazumeva da kod azijskih jezika se reči ne menjaju u zavisnosti od toga koju ulogu u rečenici imaju. [1]Konjugacija i deklinacija nisu zastupljene u ovim jezicima, tj. reči ne menjaju svoj oblik u zavisnosti od roda, broja i vremena koje se opisuje u rečenici. To je slučaj u jezicima kao što su kineski, kantonski i tajski.

Primer na kineskom jeziku:[uredi | uredi izvor]

我去图书馆 (prevod: ja idem u biblioteku)

你去图书馆 (prevod: ti ideš u biblioteku)

(Glagol 去 (qü), koji znači ići, nije promenio svoj oblik niti izgovor nakon menjanja subjekta rečenice.)

Red reči u rečenici SPO[uredi | uredi izvor]

Red reči u rečenicama azijskih jezika se uglavnom zasniva na SPO konstrukciji (subjekat - predikat - objekat). Većina jezika sa glavnog dela Istočne Azije, ukljulčujući i Indokinu, imaju ovakav redosled reči u rečenici. Izuzeci za ovaj redosled su korejski i japanski, kojima je red reči u rečenici SOP (subjekat - objekat - predikat).

我回家 (prevod sa kineskog: vraćam se kući)

(我 znači ja,回 znači vraćati se, 家 znači kuća. Ovime se vidi sa u kineskom red reči u rečenici ide SPO).

존은 메리에게 책을 주었다 (prevod sa korejskog: Džon je dao Meri knjigu)

(존은 znači Džon, 메리에게 znači Meri, 책을 znači knjiga, 주었다 znači dao. Ovim primerom se vidi da je red reči u rečenici u korejskom SOP).

Tonovi[uredi | uredi izvor]

Među Istočno azijskim jezicima ima i onih koji su tonski. Kod tonskih jezika se značenje reči menja u zavisnosti od toga sa kojim tonom se ona izgovori.[2] Takvi jezici su kineski, kantonski, tajski i vijetnamski.

mā (吗), má (麻) mă (马) mà (骂)

(po redosledu sleva nadesno prevodi sa kineskog: majka, konoplje, konj i grditi)

Klasifikatori[uredi | uredi izvor]

Pojava kod nekih azijskih jezika je da zamenice i brojevi ne mogu direktno da modifikuju imenicu. Imenica mora prvo da se klasifikatorom koji će stajati između imenice i zamenice ili broja. Ova pojava je zastupljena kod kineskog i japanskog.

一杯茶 (prevod sa kineskog: jedna šolja čaja)

(一 znači jedan, 杯 znači šolja i on ima ulogu klasifikatora u ovoj sintagmi, 茶 znači čaj)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Goddard, Cliff. The Languages of East and Southeast Asia. str. 3. 
  2. ^ Van der Hulst, Snider, Harry, Keith (1993). The Phonology of Tone: The Representation of Tonal Register. Njujork: mouton de gruyter. str. 1.