Iljušin Il-40

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Iljušin Il-40P
Iljušin Il-40
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnjeprototip
Dužina17,22
Razmah krila17,00
Visina5,76
Površina krila54,10
Prazan8.500
Normalna poletna16.600
Maks. masa pri uzletanju17.600 kg
Maks. spoljni teret1.400 kg
Turbo-mlazni motor2 × Tumanski RD-9
Potisak TMM2 × 25/31,9 kN
Maks. brzina na Hopt993 km/h
Dolet1.320 km
Plafon leta11.600 m

Iljušin Il-40 (NATO naziv Brawny) je dvomotorni turbomlazni sovjetski jurišni bombarder razvijen tokom 1952 -1953. godine sa namenom da zameni jurišne avione sa klipnim motorima Il-2, Il-10 i Il-16.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Il-40 je dvomotorni niskokriloni oklopljeni jurišnik na mlazni pogon. Krila su mu koso postavljena u odnosu na osu trupa i zaklapaju ugao od 35°. Stajni trap je uvlačeći sistema „tricikl“ sa nosnom nogom. Posada se sastoji od dva člana, pilot i radio operater-stražnji strelac koji su sedeli jedan iza drugog stim što je strelac bio okrenut suprotno od pravca kretanja aviona. Kabina pilota i strelca je bila dobro oklopljena, spreda je bio oklop debljine 10 mm a prednje staklo 124 mm, bočna stakla kabine su bila debela 68 mm a bočni oklop se kretao od 4 do 10 mm debljine. Avion je imao sistem za automatsko izbacivanje sedišta iz aviona (katapult). Pilotovo sedište se izbacivalo u vis i unazad pod uglom od 16°, a sedište strelca gore ili dole pod nagibom od 9°. U delu aviona zaštićen oklopom se nalazilo 6 rezervoara za gorivo ukupne zapremine oko 4.300 litara. Debljina oklopa aviona je iznosila od 3 do 8 mm u zavisnosti od verovatnoće pogodka vatre sa zemlje ili od protivničkih lovaca. Ukupna težina oklopa na avionu je iznosila 1.918 kg.

Dva turbomlazna motora su se nalazila uz trup aviona na mestima gde se krilo spaja sa trupom aviona. Motori su bili opremljeni sistemom za dodatno sagorevanje (forsaž) tako da je avion imao dosta rezerve sage što mu je omogućilo nesmetan let u slučaju otkaza jednog od motora.

S obzirom na različitu primenu ovog aviona predviđeno je da se pravi u nekoliko varijanti: jurišnik, torpedni bombarder i izvođač za korekciju artiljerijske vatre.

Varijante aviona Il-40[uredi | uredi izvor]

  • Il-40 - prvi prototip,
  • Il-40P - drugi prototip i nulta serija,
  • Il-40K - izviđački avion za korekciju artiljerijske vatre, imao je tri člana posade pilot, atriljerac (korektor vatre) i stražnji strelac,
  • Il-40T - torpedni avion,
  • Il-42 - oživljen projekat Il-40 1967. godine, nije istrpeo konkutenciju aviona Su-25,
  • Il-102 - konačna verzija modernizovanog jurišnog aviona iz 1982. godine.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

  • 4 × 23mm fiksna topa u nosu aviona sa 225 granata svaki,
  • 1 × 23mm pokretni top smešten u repu aviona, kojim daljinski upravlja stražnji strelac sa 200 granata,
  • do 1.400 kg. bombi ili ostalnih ubojnih sredstava podvešanih na spoljnim nosačima ispod krila i trupa aviona,

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Posadu aviona Il-40 sačinjava 2 članova: pilot i stražnji strelac. Do operativnog korišćenja aviona Il-40 nije došlo, napravljena je probna serija od 5 komada i 2 primeraka ovih aviona kao prototipovi, tako da je ukupni broj proizvedenih aviona bio 7. Od ovog aviona se odustalo najviše zbog toga što se u to vreme uvodi nova vojna doktrina o primeni taktičkog nuklearnog oružja pa u tom smislu bi otpala upotreba velikih prodora oklopnih jedinica kojima bi bila potrebna bliska podrška jurišnih aviona ili osuećenje protivničkog napada oklopnim jedinicama korižćenjem jurišnih bombardera. Dvadest godina kasnije analizom lokalnih sukoba koji su se odigrali posle Drugog svetskog rata ustanovljeno je da ipak postoji potreba za avionima tipa jurišnih bombardera. Tada dolazi do oživljavanja projekta aviona Il-40 pod oznakom Il-42. Koncepcijski gledano to je isti avion ali sa primenjenim svim novinama koje su se u međuvremeno pojavile.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arseniev E.V, Berne L.P i dr. Istoriя konstrukciй Samoletov v SSSR 1951-1965 gg. Moskva: Mašinostrenie. 2002. ISBN 5-217-02918-8.
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Gordon, Yefim; Komissarov, Dimitriy.; i Sergey; (2004). OKB Ilyushin: A History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Ian Allan. ISBN 978-1-85780-187-3. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Enciklopedia of Russian Aircraft from 1875 - 1955. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey Aerospace. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Donald, David (2000). The Encyclopedia of Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. 
  • Guston, Bill (1995). The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Taylor, Michael (1996). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]