Kabanica (narodna nošnja)
Kabanica je deo srpske narodne nošnje i vrsta gornjeg haljetka koji se nosio preko ostale odeće, u cilju zaštite od hladnoće i atmosferskih padavina. Ona se svrstava u stajaće zimsko odelo. Najčešće su je nosili muškarci, ali se javlja i kao deo narodne nošnje koje su nosile mlade pri udaji, pri čemu je kabanica imala posebnu ulogu u ritualu.
Izgled[uredi | uredi izvor]
Kabanica se krojila iz više delova, sa posebnim pokrivalom za glavu (kapuljačom-jakicom ili velikim okovratnikom). Po pravilu bile su bez rukava, ali bilo ih je i sa rukavima. Krojene su najčešće od sukna, pre svega crvene, a ređe plave, crne i bele boje. Crvene kabanice poznate su i kao krmezne kabanice.
Po krajevima kabanice su bile ukrašavane crnim gajtanima.
Terminologija i poreklo[uredi | uredi izvor]
Poreklo reči: deminutiv od reči kaban - reč romanskog porekla, od italijanske reči gabbano, po jednom mišljenju, a po drugom je to termin iz persijskog jezika i potiče od reči - kaba - dospele preko srednjovekovnog latinskog - (cabunus) i kasnije preko italijanskog (gabbano).[1]
Prepoznatljiv je deo užičke narodne nošnje, ali je nošena i u Jadru, Rađevini, u valjevskom kraju, pa i čitavoj jugozapadnoj Srbiji, Starom Vlahu i Crnoj Gori, ali i u Beogradskoj Posavini. Njena široka upotreba, kao i migracije stanovništva, ukazuju da je potekla iz dinarske narodne nošnje.
Uloga kabanice[uredi | uredi izvor]
Svakodnevna upotreba[uredi | uredi izvor]
Kabanica se nosile preko ostale odeće, radi zaštite od hladnoće i atmosferskih padavina. Nosili su je trgovci i rabadžije, a iznošene kabanice često su ogrtali pastiri.
Posebne prilike i uloge[uredi | uredi izvor]
U okviru nošnje u Beogradskoj Posavini crvena kabanica predstavlja zimsku svečanu haljinu koja je bila pravljena od belog sukna koje je naknadno bojeno u broću.[2] Bila je dugačaka do kolena sa širokim rukavima, jakicom i bila je optočena gajtanom. U ovom kraju uglavnom su ih pravile žene.
Pored svečane upotrebe, nošena je pri zimskim, odnosno hladnijim uslovima i u nekim krajevima ostala prepozantljiva po ustanicima/hajducima koji su imali potrebu da je često nose.
Kabanica se pojavljuje i u ženskoj narodnoj nošnji mlade pri udaji, tačnije u nevestinjskoj nošnji. I u valjevskom kraju mlade su nosile kabanicu. Nose je na putu od mladine do mladoženjine kuće. U vidu zaštite kroz ceo ritual venčanja, kao i hladnoće.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Škorić, Zeljka (1984). Poreklo i karakteristike kabanice kod Južnoslovenskih naroda. Istorijski Muzej Srbije. OCLC 254595061.
- ^ Vlahović, Mitar (1928). „Muška nošnja u Beogradskoj Posavini”. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu. III: 82.[mrtva veza]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jasna Bjeladinović, Narodna nošnje Srba u XIX i XX veku, Knj. II, Etnografski muzej u Beogradu, 2011.
- Škorić Željka, Poreklo i karakteristike kabanice kod južnoslovenskih naroda, Beograd, 1984.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rečnička definicija za kabanica (narodna nošnja) na Vikirečniku
- Mediji vezani za članak Kabanica na Vikimedijinoj ostavi