Kamilo Bresler

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kamilo Bresler
Datum rođenja(1901-07-17)17. jul 1901.
Mesto rođenjaVakuf kod Mrkonjić Grada
 Austrougarska
Datum smrti4. april 1967.(1967-04-04) (65 god.)
Mesto smrtiZagreb
 SFRJ
ZanimanjePedagog, socijalni radnik, filmski režiser

Kamilo Bresler (Vakuf, kraj Mrkonjić Grada, 17. jul 1901Zagreb, 4. april 1967), hrvatski pedagog, socijalni radnik, zdravstveni pedagog, filmski direktor naučno-dokumentarnih, igranih i putopisnih filmova[1] i visoki vladin zvaničnik.[2]

Kao visoki zvaničnik Ministarstva udruženja NDH, igrao je značajnu ulogu u pomaganju velikom broju izbeglica na području NDH. Pružio je ključnu podršku Akciji Diane Budisavljević za spasavanje srpske siročadi, koja su ostala u koncentracionom logoru Jasenovac i drugde u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nakon što su njihovi roditelji odvedeni na prisilni rad u Nemačku, tada poznatu pod imenom Treći rajh.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u okolini Mrkonjić Grada u katoličkoj porodici. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Sarajevu. Učiteljsku školu završio je u Petrinji.[2]

Radio je u selima kao učitelj. Pisao je pedagoške i socijalne članke u raznim novinama. Nekoliko godina kasnije pozvan je da radi u omladini Hrvatskog Crvenog križa u Zagrebu,[2] koju je vodio od 1926,[1] a ubrzo nakon toga pozvan je u Školu za javno zdravlje u Zagrebu,[2] za koji je počeo da radi promotivno.akcije dve godine kasnije do 1934.[1] Njegov zadatak je bio da prosveti ljude i omladinu.

Predavao je u gradovima i snimao filmove. Dok je bio u Crvenom krstu, kao student, otvorio je nekoliko omladinskih časopisa, organizovao praznične kolonije itd.[2] Studirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, gde je 1935. diplomirao pedagogiju.[1][4] Već je 1939. imenovan punopravnim članom Hrvatske pedagoško-književne zajednice u Zagrebu. Ideal u njegovom radu bio je švajcarski pedagog Johan Hajnrih Pestaloci (1746-1827). Osnivanjem Banovine Hrvatske, došao je na čelo Ministarstva za socijalni rad. Iste godine osnovao je Dečji dom u Jastrebarskom, koji je poverio na čuvanje katoličkim monahinjama.

Spomenik logora Jasenovac, 2005. godina.

Osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske imenovan je za savetnika Ministarstva zdravlja i uskoro na čelo ministarstva udruženja. Posao je odmah stvoren, jer je potreba za brigom o deci žrtvama ratom pogođenih područja strahovito porasla. Naročito je to bilo sredinom 1942. godine, nakon tzv Ofanzive Kozara. U pomoć su priskočili Hrvatski Crveni križ, Karitas Zagrebačke nadbiskupije, „Akcija Diane Budisavljević“, socijalni i zdravstveni radnici, brojni Zagrepčani, znani i neznani, Međunarodni Crveni Krst, katoličke časne sestre i sveštenici.

Bresler je 15. jula 1942. imenovan za člana Centralnog upravnog odbora Hrvatskog Crvenog križa, nekoliko dana nakon što je prvi konvoj dece stigao u Zagreb iz logora Stara Gradiška. To su uglavnom bila srpska pravoslavna deca sa Kozare. Neka od te dece bila su i u logorima Jasenovac. Situacija je bila hitna, jer su ova deca, uzrasta od nekoliko meseci do 15 godina, bila gladna, bolesna, bez zadovoljenih osnovnih potreba, a mnoga su umirala, čak i u toku transporta. Bresler je odmah radio na tome da izvuče decu iz logora, prihvati ih u Zagrebu i organizuje dalji smeštaj.[2]

Diana Budisavljević piše u svom dnevniku o zalaganjima Kamila Breslera da pronađe smeštaj za decu:[5]


Briga o ovoj deci nije bila laka, jer su mnoga od ove dece viđena kao deca neprijatelja, posebno ona sa Kozare. U početku su o ovoj deci brinuli kao o „deci iz pogođenih područja“, ali je to ubrzo primećeno, pa više nije bilo moguće pomoći uobičajenim načinima. Bresler je zatim otišao kod nadbiskupa Alojzija Stepinca da se založi za spas ove nesrećne dece.

Diana Budisavljević, humanitarka austrijskog porekla koja je spasila oko 12 hiljada dece u svojoj akciji spašavanja dece iz logora NDH. Njen blizak saradnik je bio Kamilo Bresler.

Stvari su se potom pokrenule i resorni ministar je u dogovoru sa vladom i ustaškom nadzornom službom izdao odobrenje da im je, uz saradnju Crvenog krsta i Karitasa, dozvoljeno da nastane decu u katoličke porodice i, ako je potrebno, u postojeće dečije domovi. Bresler je ovo ovlašćenje nazvao „Magna kartom Kozaračke dece“ za svoj rad. Mnogo dece koja su bila u teškom zdravstvenom stanju zbrinuto je u prihvatilištu Jastrebarsko jula 1942. godine uz saradnju dr Branka Dragišića i katoličkih monahinja milosrdnica.[3][6][7]

Zajedno sa samopožrtvovanim sveštenicima i monahinjama, sprovedena je neophodna propaganda kroz pojedine parohije izvan javne štampe i odjednom su hiljade porodica počele da se pojavljuju i preuzimaju i usvoje decu. Zbog povezanosti s ovom decom, Bresler je upao u probleme sa ustaškim režimom, pa je 1943. načelnikovim dekretom uklonjen iz središnjeg odbora Hrvatskog Crvenog križa, a sledeće godine premešten je na mesto šefa porodično odeljenje za socijalnu zaštitu.

Posle rata zaposlio se u Odeljenju za socijalnu zaštitu dece i omladine pri Ministarstvu socijalne politike Narodne Republike Hrvatske. Kamilo Bresler je nastavio da se zalaže za izgradnju novih neophodnih institucija i objekata. Njegov rad uključuje nove zgrade za gluvonemu i slepu decu u Zagrebu, osnivanje domova za stare i razne druge društvene akcije. Jedan je od osnivača Koledža za socijalne radnike.[2]

Filmski rad[uredi | uredi izvor]

Za filmsko obrazovanje osnovao je laboratoriju za snimanje obrazovnih filmova na Higijenskom zavodu u Zagrebu. Pionir je snimanja obrazovnih filmova sa zdravstvenim i obrazovnim sadržajem u Hrvatskoj.

Scenarista, reditelj i snimatelj nastave, naučno-dokumentarni (o prirodi), igrani i putopisni filmovi (o Bosni). Snimio je ukupno 17 filmova.[4] Radio na zdravstvenom obrazovanju mladih, podržao osnivanje Kancelarije za medicinsku pomoć studentima. Pokrenuo je i uređivao Narodni napredak - časopis za zdravstveno vaspitanje sela. Autor pedagoških rasprava. Sarađivao je sa A. Gerasimovom i A. Bazarovom u stvaranju putopisnih filmova.[4]

Odabrana filmografija[uredi | uredi izvor]

  • Dva brata
  • Dvije seke i Ikina sudbina
  • Zašto cijepimo djecu
  • Velebit
  • Plitvička jezera
  • Tunolov
  • Otoci Krk, Pag i Rab
  • Šeher Sarajevo
  • Banja Luka - Jajce

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Ćiril Petešić ga je u Zborniku za istoriju obrazovanja nazvao hrvatskim Pestalocijem, a Slavko Stojčević ga je u svojoj knjizi Materijali za povijest Crvenog križa opisao kao „jednu od najistaknutijih ličnosti u radu Crvenog krsta ranije, tokom i posle rata".[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Hrvatski leksikon. Antun Vujić. Zagreb: Nakl. Leksikon. 1996—1997. ISBN 953-96728-1-3. OCLC 37622995. 
  2. ^ a b v g d đ e ž Ćiril Petešić: Kolonizacija djece u župi sv. Ivan Žabno 1942. godine, Croatica Christiana Periodica, sv.15 br.27 lipanj 1991, str. 149.-151.
  3. ^ a b Budisavljević, Diana (2002-11-29). „Dnevnik Diane Budisavljević 1941-1945.”. Fontes : izvori za hrvatsku povijest (na jeziku: hrvatski). 08 (1): 13—171. ISSN 1330-6804. 
  4. ^ a b v „Brössler, Kamilo | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2021-02-27. 
  5. ^ Milekić, Zoran (2021). Austrijanka. Beograd: Laguna. str. 203. ISBN 978-86-521-3973-6.
  6. ^ „Nova saznanja o dječjem domu u Jastrebarskom - jaska.hr”. jaska.com.hr. Приступљено 2021-02-27. 
  7. ^ Narod.hr (2016-08-20). „Istina o časnim sestrama i djeci u Jastrebarskom (1.)”. narod.hr (на језику: хрватски). Приступљено 2021-02-27.