Kami (japansko božanstvo)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kami ( japanski: 神, [kaꜜmi]) su duhovi, pojave ili "svete sile" koji su poštovani u šintoizmu. Mogu biti elementi pejzaža, sile prirode, kao i bića i kvalitete koje ta bića ispoljavaju; takođe mogu biti i duhovi poštovanih ljudi koji su mrtvi. Mnogi kamii se smatraju drevnim precima klanova (neki preci bi postali kamii nakon smrti ako su mogli da otelotvore vrednosti i vreline kamia u životu). Tradicionalno gledano, velike i senzacione vođe poput cara su mogli ili su postali kamii.[1]

U šintoizmu, kamii nisu odvojeni od prirode već su deo nje, poseduju pozitivne i negativne kao i dobre i zle karakteristike. Oni su manifestacija musubija (結び)[2], povezujuću energiju univerzuma i smatraju je uzorima kojima čovečanstvo treba da teži. Za kamie se smatra da su "skirevni" od ovog sveta i nastaljuju komplimentarno postojalje koje ogleda naše samo: šinkai (神界, "svet kamia").[3] Da bi bili u harmoniji sa strahopoštujućim aspektima prirode moramo biti svesni kanagara no mičia (随神の道 ili 惟神の道, "način kamia").[2]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Amaterasu, jedana od glavnih kamia šintoizma

Kami je japanska reč za Boga, božanstvo ili duh.[4] Korišćena je za opis uma (心 霊), Boga (コ ッ ト), vrhovnog bića (至上 者), jednog od šintoističkih božanstava, slika, principa i svega onoga što se obožava.[5]

Iako je božanstvo uobičajena interpretacija kamia, neki šintoistički naučnici tvrde da takav prevod može izazvati nerazumevanje termina.[6] Širok raspon upotrebe reči kami može se uporediti sa sanskrtskom devom i jevrejskim Elohimom, koji se takođe odnosi na Boga, bogove, anđele ili duhove.

Neki etimološki predlozi su:

  • Kami u svom korienu može jednostavno značiti duh ili aspekt duhovnosti. Napisana je sa kanđijem 神, kinesko-japanskim čitanjem šin ili džin. Na kineskom, simbol znači božanstvo.[7]
  • U Ainu jeziku, reč kamuy se odnosi na animistički koncept vrlo sličan japanskom kamiu. Pitanje porekla reči i dalje je predmet rasprave; ali generalno se sugeriše da je reč Kami pozajmna reč od ranih Japanaca koju su usvojili Ainu narod.[8]
  • Motori Norinaga je u svom Kođiki-den-u dao definiciju kamia: "... svako biće koje ima eminentni kvalitet za razliku od normalnog i nadahnjujuć je, naziva se kamiem." [9]

Kako japanski obično ne razlikuju gramatički broj u imenicama (jedninski i množinski oblik imenica u japanskom su isti), ponekad nije jasno da li se kami odnosi na jednu ili više stvorenja. Kada je potreban singularni koncept, -kami (神) se koristi kao sufiks. Skraćeni termin koji se obično koristi za označavanje više kamia je kamigami.[3]

Pol se takođe ne podrazumeva u reči kami, pa se kao takav može koristiti za označavanje bilo muškarca ili žene.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Iako šintoizam nema osnivača, nema sveobuhvatne doktrine i nema religioznih tekstova, Kođiki (Zapisi drevnih zbivanja), napisan 712. godine, i Nihon Šoki (Hronike Japana), napisan 720. godine, sadrže najraniji zapis o japanskom mitu stvaranja. Kođiki takođe sadrži opise raznih kamia.[3]

U drevnim tradicijama postojalo je pet određenih karakteristika kamia:[10]

  1. Kami su dva uma. Oni mogu negovati i voleti kada su poštovani, ili mogu prouzrokovati destrukciju i nesklad pri nepoštovanju. Kami se moraju smiriti kako bi se stekla njihova naklonost i izbegao njihov gnev. Tradicionalno, kami poseduju dve duše, jednu nežnu (nigi-mitama), a drugu asertivnu (ara-mitama); uz to, u Jamakage Šinto-u kami imaju skrivene dve dodatne duše: jednu srećnu (saki-mitama) i jednu misterioznu (kuši-mitama).[3]
  2. Kami nisu vidljivi ljudskom svetu. Umesto toga, oni naseljavaju sveta mesta, prirodne pojave ili ljude tokom obreda koji traže njihov blagoslov.
  3. Oni su pokretni, obilaze svoja mesta bogosluženja, kojih može biti nekoliko, ali nikada neće ostati zauvek.
  4. Postoji mnogo različitih vrsta kamia. U Kođikiju je navedeno 300 različitih klasifikacija kamia i sve one imaju različite funkcije, kao što su kami vetra, kami ulaza i kami puteva.
  5. I na kraju, svi kami imaju različito starateljstvo ili dužnost prema ljudima koji ih okružuju. Baš kao što ljudi imaju obavezu da čine kamie srećnim, tako oni moraju da obavljaju specifičnu funkciju objekta, mesta ili ideje.

Kami su koncept koji se stalno menja, ali njihovo prisustvo u životu Japanaca ostalo je konstantno. Najranije uloge kamia bile su kao duhovi zasnovani na zemlji, pomažući ranim lovačkim i skupljačkim grupama u njihovom svakodnevnom životu. Obožavani su kao bogovi zemlje (planina) i mora. Kako je uzgoj riže postao sve važniji i preovlađujući u Japanu, identitet kam prešao je na održljivije uloge koje su direktno uključene u rast useva; uloge kao što su kiša, zemlja i pirinač. [10] Ta veza između ranih Japanaca i kamia se manifestovala u obredima i ceremonijama koje su imale za cilj privesti kami da raste i zaštiti žetvu. Ovi rituali su takođe postali simbol moći i snage prvih ranih careva.[11]

Postoji snažna tradicija istorije mitova u šintoističkoj veri; jedan takav mit detaljno opisuje pojavu prvog cara, unuka boginje Sunca Amaterasu. U ovom mitu, kada je Amaterasu poslala svog unuka na zemlju da vlada, ona mu je dala pet zrna riže, koji su uzgajani na nebeskim poljima (Takamagahara). Ova riža omogućila mu je da transformiše "divljinu".[11]

Društvene i političke prepirke igrale su ključnu ulogu u razvoju novih vrsta kamia, tačnije gorio-šina (kami svetog duha). Gorjo su osvetoljubivi duhovi mrtvih čiji su životi bili prekinuti, ali njih je umirila predanost šintoističkih sledbenika, a veruje se da sada kažnjavaju one koji ne poštuju kamie.[11]

Panteon kamia, poput samih kamia, zauvek se menja u definiciji i obimu. Kako su se potrebe ljudi menjale, tako će se imati i domeni i uloge različitih kamia. Neki primeri toga su povezani sa zdravljem, poput kamia malih boginja čija se uloga proširila na sve zarazne bolesti, ili kami čira i izraslina koji su takođe predsedavali rakovima i lečenjima raka. [11]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tamura, Yoshirō, 1921-1989. (2000). Japanese Buddhism : a cultural history. Hunter, Jeffrey. (1. English izd.). Tokyo: Kosei Pub. Co. ISBN 978-4-333-01684-6. OCLC 45384117. 
  2. ^ a b Boyd, James W.; Williams, Ron G. (30. 12. 2004). „Japanese Shinto: An Interpretation of a Priestly Perspective”. Philosophy East and West (na jeziku: engleski). 55 (1): 33—63. ISSN 1529-1898. doi:10.1353/pew.2004.0039. 
  3. ^ a b v g Yamakage, Motohisa, 1925-; 山蔭, 基央, 1925- (2006). The essence of Shinto : Japan's spiritual heart. Leeuw, Paul de, 1947-, Rankin, Aidan, 1966-, 小室, 善韶. (1. izd.). Tokyo: Kodansha International. ISBN 978-4-7700-3044-3. OCLC 76064531. 
  4. ^ „Kanji details - Denshi Jisho”. web.archive.org. 03. 07. 2013. Arhivirano iz originala 03. 07. 2013. g. Pristupljeno 13. 12. 2019. 
  5. ^ Holtom, D. C. (1940). „The Meaning of Kami. Chapter I. Japanese Derivations”. Monumenta Nipponica. 3 (1): 1—27. ISSN 0027-0741. doi:10.2307/2382402. 
  6. ^ Ono, Motonori, 1904- (2003, ©1962). Shinto, the Kami way. Woodward, William P. Boston, Ma.: C.E. Tuttle. ISBN 978-0-8048-3557-2. OCLC 60565703.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  7. ^ „神 - Yahoo奇摩字典 搜尋結果”. tw.dictionary.search.yahoo.com. Pristupljeno 13. 12. 2019. 
  8. ^ Nonno, Tresi (2015). „"On Ainu etymology of key concepts of Shintō: tamashii and kami" (PDF). 
  9. ^ Gall, Robert S. (1999). „Kami and Daimōn: A Cross-Cultural Reflection on What Is Divine”. Philosophy East and West. 49 (1): 63—74. ISSN 0031-8221. doi:10.2307/1400117. 
  10. ^ a b Encyclopedia of religion. Jones, Lindsay, 1954-, Eliade, Mircea, 1907-1986., Adams, Charles J. (2. izd.). Detroit: Macmillan Reference USA. 2005. ISBN 978-0-02-865733-2. OCLC 56057973. 
  11. ^ a b v g Ohnuki-Tierney, Emiko (1991). „The Emperor of Japan as Deity (Kami)”. Ethnology. 30 (3): 199—215. ISSN 0014-1828. doi:10.2307/3773631.