Karavela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Model portugalske karavele, izložen u Nacionalnom pomorskom muzeju[1][2]
Latinska karavela

Karavela (šp. carabela) je naziv za relativno mali, ali pokretljivi jednopalubni, trojarbolni jedrenjak,[3][4] koji se razvio u Španiji i Portugaliji krajem 15. veka. Kao takav imala je važnu ulogu u Dobu otkrića, jer je zbog plitkog gaza imao manje problema s pristajanjem na obalu, te je mogao istraživati ušća velikih reka. Razlikuju se dva tipa - caravella latina, opremljena s latinskim jedrima, i caravella redonda, opremljena jedrima u obliku krsta.

Razvoj i karakteristike[uredi | uredi izvor]

Ono za šta se veruje da je najtačniji prikaz latenske karavele, predstavljeno je u Retabulo de Santa Auta iz 16. veka, sada u Nacionalnom muzeju antičke umetnosti, u Lisabonu
Replika karavele Boa Esperança u gradu Lagosu u Portugaliji.

Karavela se prvi put pominje u 13. veku kao mali jednojarbolni brod sa latinskim jedrima i veslima, niskog i oblog trupa, nosivosti oko 50 tona. U 14. veku, u Španiji i Portugaliji. Pretpostavlja se da su one bili izvedeni iz sličnih muslimanskih rukotvorina koje su korišćene drugde na Iberijskom poluostrvu.[5] Ove rane karavele su korišćene za pecanje na moru i za prevoz obalskog tereta. Bili su to mali, lakši brodovi – možda od 20 tona ili manje, sa posadom od 5 ljudi, sudeći po jednom regionalnom primeru. Dokazi iz 1388. godine govore da su to bili open boats. Oni su nosili jednojarbolsku opremu. Pominju se 1307. godine veće karavele (do 30 tona) na Biskaji — veličine koja se može smatrati brodom, a ne čamcem. Karavele su očigledno bile uobičajen tip u Iberiji tokom većeg dela 15. veka.[6]

Karavela se razvila u trojarbolni jedrenjak nosivosti oko 100-150 tona. Čvrsto građen trup imao je visoke bokove. Kostur od gusto raspoređenih masivnih rebara bio je pojačan na najširem delu trouglastom balvanskom konstrukcijom i spoljnim vertikalnim rebrima. Na pramcu i krmi nalazila su se visoka nadgrađa za smeštaj posade, a služila su i kao platforma za topove. Najviši jarbol, usađen u sredini broda, bio je gotovo dva puta viši od krmenog; svi su nosili latinska (trouglasta) jedra (ital. caravella latina). Istovremeno se pojavio i drugi tip karavele, sa križnim (četvrtastim) jedrima na pramčanom jarbolu, dok su druga dva zadržala latinska jedra (ital. caravella redonda). [7]

Karavela je dobro jedrila uz vetar, brzinom i do 5 čvorova, a uz povoljan vetar i do 10 čvorova. U 15. veku karavela nosivosti do 300 tona bila je najpopularniji trgovački brod. Odlikovala se dobrim pomoračkim i manevarskim sposobnostima za plovidbu po Atlantskom okeanu. Zbog toga su je i upotrebljavali Španci i Portugalci u pomorskim ekspedicijama za otkrivanje novih okeanskih puteva.[7]

Kolumbove karavele[uredi | uredi izvor]

Kristifor Kolumbo je sa tri karavele (Santa Marija, Ninja i Pinta) preplovio atlantski okean 1492. Santa Marija je rekonstruisana prema slikama tog remena: bila je duga 25.6 m, široka 7.5 m, visoka 4.1 m, nosivosti oko 200 tona. Imala je tri jarbola: pramčani sa jednim križnim, srednji sa dva, a krmeni sa latinskim jedrom. Na krmenom nadgrađu bilo je smešteno nekoliko topova, a na pramčanom 8-12 topova.[7]

16-17. vek[uredi | uredi izvor]

U 16. veku karavela je dobila još jedan jarbol: pramčani je nosio križna, a ostali latinska jedra. Karavele su imale i rezervna jedra: kad se duže jedrilo uz vetar postavljana su latinska, a pri povoljnom vetru zamenjivana su križnim jedrima. Karavele iščezavaju početkom 17. veka pojavom velikih okeanskih jedrenjaka.[7]

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Zbog svoje manje težine, a time i veće brzine, karavela je bila blagodat za mornare. Rane karavele su uglavnom nosile dva ili tri jarbola sa latinskim jedrima, dok su kasniji tipovi imali četiri jarbola.[8][9][10][11] Rane karavele kao što je caravela tilhlda iz 15. veka imale su prosečnu dužinu između 12 i 18 m (39 i 59 ft), prosečni kapacitet od 50 do 60 tona,[12] visok odnos dužine i širine od oko 3,5 prema 1, i uzak elipsoidni okvir (za razliku od kružnog okvira nau plovila), što ih čini veoma brzim i upravljivim, ali donekle niskog kapaciteta. Upravo u takvim brodovima je Kristifor Kolumbo krenuo na svoju ekspediciju 1492. godine; Santa Marija je bila nau od oko 100 tona koji je služio kao vodeći brod, a Pinta i Ninja su bile manje karavele od oko 15–20 m sa širinom od 6 m i nosivošću oko 60–75 tona.

Karavela kvadratnog oblika[uredi | uredi izvor]

Tipična kvadratna karavela (Livro das Armadas)

Krajem 15. veka, Portugalci su razvili veću verziju karavele, koja je nosila pramac i krmu – iako ne tako visoke kao oni u karaku, što bi je činilo neprimerenom – ali je najprepoznatljivijim po svom četvrtastom prednjem jarbolu, i tri druga jarbola sa latinskom opremom. Plovilo u ovom obliku se na portugalskom naziva okrugla karavela (caravela redonda), jer se u iberijskoj tradiciji za ispupčeno četvrtasto jedro kaže da je okruglo.

Ona je bila korištena u flotama obalske straže u blizini Gibraltarskog moreuza i kao oružana pratnja trgovačkih brodova između Portugalije i Brazila i na Kejp ruti. Neki je smatraju pretečom borbenog galiona. Ostala je u upotrebi do 17. veka.

Lisabon i Težo (1572). Galija u centru (jedna vrsta portugalskog galiona), karake, galije, okrugle karavele i karavele (lateen), između ostalih plovila

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Museum in renovation”. Pristupljeno 12. 11. 2018. 
  2. ^ „L’équipe franco-norvégienne H2O architectes et SNØHETTA lauréate du concours pour la rénovation du musée national de la Marine de Paris (French only)” (PDF). Pristupljeno 12. 11. 2018. 
  3. ^ Quiller-Couch, Arthur Thomas (1895). The Story of the Sea. 1. Cassell and Company. str. 760. 
  4. ^ Parker, Dana T. Square Riggers in the United States and Canada, pp. 6–7, Transportation Trails, Polo, IL. 1994. ISBN 0-933449-19-4..
  5. ^ Elbl, Martin (1985). The Portuguese caravel and European Shipbuilding: Phases of development and Diversity. Revista da Universidade de Coimbra (na jeziku: engleski). 33. Lisboa: Instituto de Investigação Científica Tropical. str. 543—572. 
  6. ^ Elbl, Martin (1994). „The Caravel and the Galleon”. Ur.: Gardiner, Robert; Unger, Richard W. Cogs, Caravels and Galleons : the sailing ship, 1000-1650. London: Conway Maritime Press. ISBN 0851775608. 
  7. ^ a b v g Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 4), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 238
  8. ^ Whitewright, Julian (2009), „The Mediterranean Lateen Sail in Late Antiquity”, The International Journal of Nautical Archaeology, 38 (1), str. 97—104, doi:10.1111/j.1095-9270.2008.00213.x 
  9. ^ Whitewright, Julian (2011). „The Potential Performance of Ancient Mediterranean Sailing Rigs”. International Journal of Nautical Archaeology. 40 (1): 2—17. doi:10.1111/j.1095-9270.2010.00276.x. 
  10. ^ Whitewright, Julian (2012a). „Technological Continuity and Change: The Lateen Sail of the Medieval Mediterranean”. Al-Masāq. 24 (1): 1—19. doi:10.1080/09503110.2012.655580. 
  11. ^ Whitewright, Julian (2012b), „Early Islamic Maritime Technology”, Ur.: Matthews, R.; Curtis, J.; Gascoigne, A. L., Proceedings of the 7th International Congress on the Archaeology of the Ancient Near East. Volume 2: Ancient & Modern Issues in Cultural Heritage, Colour & Light in Architecture, Art & Material Culture, Islamic Archaeology, Wiesbaden: Harrassowitz Verlag, str. 585—598 
  12. ^ Russell, Peter E. (2000). Prince Henry 'the Navigator': A LifeNeophodna slobodna registracija. Yale University Press. str. 229. ISBN 0-300-09130-3. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]