Karašica (pritoka Dunava)
 |
 | Neka imena u ovom članku nisu transkribovana. Ako umete, kliknite na karticu uredi i transkribujte imena data u izvornom obliku. |
| Karašica | |
|---|---|
 Baranjska Karašica kod Šećerane | |
| Opšte informacije | |
| Dužina | 81 km |
| Sliv | Crnomorski |
| Vodotok | |
| Ušće | Dunav |
| Geografske karakteristike | |
| Država/e |  Hrvatska |
| Reka na Vikimedijinoj ostavi | |
Karašica je rječica ili potok u Baranji, desnoj pritoki Dunava. Ona je „najznačajniji autohtoni tok Baranje u širem smislu“, hidrografske dužine od 81 km, od toga u Hrvatskoj 30,46 km.
Izvire u Mađarskoj oko Rac-Mečke (kod Pécsvárada) istočno od Pečuha. Teče prema jugu kroz ili pokraj mjesta: Kátoly, Mariakeménd, Szederkény, Borjád, Villány (Vilanj), Magyabóly (Mađarboja); kod Iločke i Luča prelazi mađarsko-hrvatsku granicu pa se — mijenjajući smjer i tekući prema istoku-sjeveroistoku podno sjevernih obronaka Banskog brda, pored Branjinog Vrha, Popovca, Branjine, Podolja, Gajića, Draža i Batine — ulijeva u Dunav ispod spomenika Batinskoj bici. Širina poloja kreće se od 0,5 do 3 km, a pad je neznatan, oko 3 m (90-87 m nadmorske visine), što čini samo 10 cm/km. Porječje, računajući dio i u Mađarskoj, ima površinu od 910 km².
Karašica je bila bujičav vodotok, vrlo razlivena praveći silne lapove i uzrokujući poplave pa je kanalizovana u periodu 1800—1805. godine uz ogromna ulaganja zainteresovanih veleposjednika (prije svega princa Alberta Szasteseheny-ja). Zemljište uz Karašicu prije odvodnje, naročito između Vilanja i Draža, bilo je močvarno, pa je bilo vrlo teško prolazno. Samo je na nekim mjestima bio moguć prolaz i to kod Vilanja, Luča i Branjinog Vrha. Danas zemljišta tog područja spadaju u red najboljih tala.
Izgradnja Kanala Karašice za navodnjavanje dovršena je 1957. godine. Između Karašice i obronaka Banskog brda, od Branjine pa do Draža, vodi uski asfaltirani put. Sjeverno od Šumarine Karašicu premošćuje željeznički, a kod Šumarine, Branjinog Vrha, Popovca, Branjine i Draža premošćuju je cestovni mostovi.
U mađarskom dijelu Baranje Karašica prima brojne potoke i s lijeve i s desne strane (Pécsváradi-patak, Vasas-Belvárdi-vízfolyás), a u hrvatskom dijelu s desne strane sve potoke koji se slivaju sa sjevernih obronaka Banskog brda, a s lijeve strane sekundarne kanale Travnik, Hatvanski kanal i Borzu, koji dolaze iz Mađarske. U svom prvobitnom kretanju kanal Borza se ulijevao u Topoljski Dunavac, rukavac Dunava kod Topolja. Kasnije je taj kanal „presložen“ i on se ulijeva u Karašicu jugozapadno od Branjine.
Josip Besendorfer tvrdi da su joj „još Bugari nadjenuli ime (Kara su — Crni potok)“. Na mađarskim kartama njen se naziv piše „Karasica“, a na nekim kartama i „Karassó“.
Mala Karašica, naziv za hrvatski dio kanala koji se u Mađarskoj zove Szivó-árok, a koji se proteže od hrvatsko-mađarske granice do spoja s Crnim kanalom ispod Banskog brda, protičući između Luča i Petlovca, Šumarine i Širina te Šećerane i Belog Manastira.
Karašica je naziv i rijeke u Slavoniji, desnog pritoka Drave.