Karlos Sainz Mlađi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karlos Sainz Mlađi
Sainz 2021. godine
Lični podaci
Puno imeKarlos Sainz Vaskez de Kastro
NadimakGlatki Operater
Datum rođenja(1994-09-01)1. septembar 1994.(29 god.)
Mesto rođenjaMadrid, Španija
DržavljanstvoŠpanija
Visina1,77 m[1]
Masa66 kg[1]
Timske informacije
Trenutni tim
Ferari
Broj bolida55
Aktivni period
2015—2017Toro Roso
2017—2018Reno
2019—2020Maklaren
2021—Ferari
Statistika karijere
Broj trka158 (157 startovao)
Šampionati0
Pobede1
Podijumi14
Pol pozicija2
Najbrži krugovi3
Poena u karijeri738.5
Prva trkaVelika nagrada Australije 2015.
Prva pobedaVelika nagrada Velike Britanije 2022.
Poslednja trkaVelika nagrada Abu Dabija 2023.

Karlos Sainz Vazkez de Kastro (šp. Carlos Sainz Vázquez de Castro), poznatiji kao Karlos Sainz Mlađi, španski je automobilista i vozač Formule 1, koji trenutno vozi za Ferari. Njegovo rodno mesto je Madrid. Njegov otac je Karlos Sainz Stariji, dvostruki je reli prvak. Karijeru u formuli 1 počeo je 2015. u Toro Rosu, gde je vozio do 2017, nakon čega je dve sezone proveo u Renou. Godine 2019. prešao je u Maklaren, gde je proveo dve sezone i ostvario dva podijuma 2020.

Godine 2021. prešao je u Ferari, gde je zamenio Sebastijana Fetela.

Karijera u formuli 1[uredi | uredi izvor]

Test vozač za Toro Roso i Red bul (2013)[uredi | uredi izvor]

Sainz se 2013. godine najavio i kao test vozač za Red bul i Toro Roso u okviru testa mladih vozača u Silverstoneu.

Sainz vozi za Red bul na testu za mlade vozače u Silverstonu u jula 2013.

Toro Roso (2015–2017)[uredi | uredi izvor]

Sainz na Velikoj nagradi Malezije 2015.
2015. sezona[uredi | uredi izvor]

Sainz je vozio za Skuderija Toro Roso u sezoni 2015. gde mu je bio kolega Maks Verstapen, nakon promocije Danil Kvjiata u Red bul. Sainz je za svoju broj izabrao 55. Kvalifikovao se među prvih deset za svoj debi, na Velikoj nagradi Australije 2015. godine, a trku je završio na devetoj poziciji. Na trećem slobodnom treningu za Veliku nagradu Rusije 2015, Sainz je izgubio kontrolu nad svojim bolidom koji je udario u barijere Tekpro. Nakon što je proveo noć u bolnici, dozvoljeno mu je da se takmiči sledećeg dana, ali nije završio trku. U Velikoj nagradi Sjedinjenih Država osvojio je 7. mesto, što mu je bio poslednji poen u godini. U prvoj sezoni sa Toro Rosom završio je na 15. mestu.

2016. sezona[uredi | uredi izvor]

Sainz na Velikoj nagradi Malezije 2016.

Na Velikoj nagradi Australije završio je deveti, nakon čega je usledilo odustajanje na Velikoj nagradi Bahreina. Na Velikoj nagradi Kine ponovo je zauzeo 9. mesto. Pošto nije osvojio bodove na Velikoj nagradi Rusije, završio je 6. na VN Španije, 8. na VN Monaka i 9. na VN Kanade pre nego što nije završio na VN Evrope. Zatim je zabeležio tri osma mesta na Velikoj nagradi Austrije, Velike Britanije i Mađarske. Kasnije je imao niz bodova do Velike nagrade Sjedinjenih Država, gde je završio na 6. mestu, nije osvojio nijedan poen na Velikoj nagradi Meksika, osvojio je još 6. mesto na Velikoj nagradi Brazila i bez bodova u Abu Dabiju Glavna nagrada. Na kraju sezone završio je na 12. mestu u tabeli vozača sa ukupno 46 bodova.

2017. sezona[uredi | uredi izvor]

Sainz na Velikoj nagradi Malezije 2017.

Sainc je započeo sezonu sa 7. u Australiji. U Kini je napravio najhrabriji potez na stazi da jedini bude na suvim gumama. Uspelo je i završio je osmi. Nije završio u Bahreinu nakon sudara sa Lansom Strol -om kada je izlazio iz boksa što je rezultiralo kaznom od tri mesta na sledećoj trci, Velikoj nagradi Rusije, gde je završio na 10. mestu. U Španiji je ponovo zauzeo sedmo mesto pre svoje najbolje sezone sa 6. mestom u Monaku zadržavajući Luisa Hamiltona. Nije završio u Kanadi, gde je učestvovao u incidentu u prvom krugu s Romenom Grožanom koji je izbacio Felipea Masu. Završio je na osmom mestu u Bakuu, pre nego na sedmom u Mađarskoj, nakon što nije zauzeo bodove u Austriji i povukao se u Velikoj Britaniji zbog sudara sa timskim suvozačem. Završio je na 10. mestu u Belgiji, 14. u Monci i zatim 4. u Singapuru. Na Velikoj nagradi Malezije odustao je zbog problema sa motorom dok je vozio zajedno sa Pjerom Gaslijem, koji je za vikend zamenio Kvjiata. Povukao se i sa Velike nagrade Japana, nakon nesreće.

Reno (2017–2018)[uredi | uredi izvor]

Sainz na Velikoj nagradi Meksika 2017.

Sainz je prešao u Reno počevši od Velike nagrade Sjedinjenih Američkih Država 2017. godine, gde je zamenio Džoliana Palmera i suvozač sa Niko Hulkenberg u Renou, a Kvjat se vratio u Toro Roso da preuzme svoje staro mesto. U svojoj prvoj trci za Reno, Sainz je trku završio na 7. mestu i nadmašio Niko Hulkenberg -a, što Džolian Palmer nije uspeo tokom cele godine, iako je to značilo vrlo malo jer je Hulkenberg odlučio da ne odveze najbolje vreme u drugom delu kvalifikacija zbog predstojeće kazne. Manje impresivan učinak usledio je na sledećoj trci u Meksiku. Završio je na 9. mestu sa tri i po desetine manje u Hulkenbergu kao 8., a trku je započeo na 7. nakon Rikardovih kazni za motor. Posle prvog kruga našao se na 5. mestu, iza Hilkenberga, nakon što su se na startu trke sukobili pretendenti za šampiona Fetel i Hamilton. Međutim, Sainz se okrenuo na delu brze staze i uništio gume. Bio je primoran da se probije i izašao na 19. mesto, a iza njega su bili samo oštećeni i odloženi Mercedes Luisa Hamiltona. Ostao bi na kraju staze sve dok se ne bi povukao iz trke sa problemima u upravljanju. Ostatak sezone ne bi završio bodove.

Sezonu je završio na 9. mestu, što je vrhunac karijere, sa ukupnim brojem bodova iz vremena u Toro Rosu i Renou.

2018. sezona[uredi | uredi izvor]

Sainz na Velikoj nagradi Austrije 2018.

Sainz je pozitivno započeo sezonu 2018. postigavši poene u pet od prvih šest trka, ali je završio iza svog kolege Nika Hulkenberga u svakoj od četiri trke koje su obojica završila. U Azerbejdžanu Sainz je završio na petoj poziciji u sezoni. Sezonu bi završio na desetom mestu sa 53 boda, 3 mesta i 16 bodova iza suvozača Hulkenberga koji je osvojio bodove u 13 trka od 19 trka koje je završio.

Maklaren (2019–2020)[uredi | uredi izvor]

2019. sezona[uredi | uredi izvor]

Sainz na Velikoj nagradi Mađarske 2019.

Sainz se preselio u Maklaren za sezonu 2019, zamenivši Fernanda Alonsa, koji se povukao nakon sezone 2018. i sa kolegom Landom Norisom. Nakon nesretnog i besmislenog početka sezone zbog problema sa pouzdanošću na Velikoj nagradi Australije i umešanosti u sukobe na VN Bahreina i Kine, Sainz je posle toga dosledno postizao bodove, često završavajući kao najbolji od ostalih iza prva tri tima . Borio se za šesto mesto u prvenstvu vozača sa Pjerom Gaslijem i Aleksandrom Albonom, koji su obojica deo sezone proveli u mnogo bržem Red Bulu. Na Velikoj nagradi Brazila, Sainz je prvobitno bio klasifikovan na 4. mesto, nakon što je startovao na 20. i poslednjem mestu zbog problema sa motorom u kvalifikacijama, ali je povišen na 3. mesto nakon što je Luis Hamilton dobio kaznu zbog izazivanja sudara sa Aleksandrom Albonom, zaradivši Sainz svoje prvo postolje u Formuli 1. Sainz je skoro udvostručio ukupan broj bodova u odnosu na svoju prethodnu najbolju sezonu, 2017. Na Velikoj nagradi Abu Dabija Sainz je u poslednjem krugu uspeo da prođe Hulkenberg i zauzme 10. mesto, osvojivši bod koji mu je doneo 6. mesto u prvenstvu vozača na kraj godine.

2020. sezona[uredi | uredi izvor]

Sainz se preselio u Maklaren za sezonu 2019. godine, zamenivši Alonsa. Sainz koji je sezonu započeo petim mestom, a zatim devetim na VN Austrije i Štajerske. Na poslednjem se plasirao na treće mesto, najbolji rezultat u kvalifikacijama u karijeri i završio sa svojim prvim najbržim krugom u Formuli 1 i pritom postavio novi rekord staze Red bul ring.

Sainz na predsezonskom testiranju 2020.

Na Velikoj nagradi Velike Britanije doživeo je puknuće gume na pretposlednjem krugu dok je čuvao četvrto mesto, a na Velikoj nagradi 70. godišnjice bio je primoran da počne van prvih deset zbog problema sa pregrevanjem koji mu je otežavao tempo kvalifikacija. Njegovoj trci nije pomogao kvar pištolja na točkovima tokom njegovog pitstopa, koji je završio na trinaestom mestu. Takođe nije mogao da započne Veliku nagradu Belgije zbog problema sa jedinicom snage u brzom krugu. Na sledećoj trci (Velika nagrada Italije) plasirao se na treće mesto iza dominantnog Mercedesovog dueta Hamilton i Botas. Otišao je na drugo mesto, najbolje mesto u trci u karijeri i na drugo postolje, završivši 0,4 sekunde iza pobednika trke Pjera Gaslija i pobedu prve devojke. Sainz je drugu godinu zaredom završio na 6. mestu vozačkog šampionata. On je sakupio 105 bodova i 6 najboljih 5, što je u to vreme bilo vrhunac karijere.

Ferari (2021–trenutno)[uredi | uredi izvor]

2021. sezona[uredi | uredi izvor]

Sainz na Velikoj nagradi Austrije 2021.

Sainz se pridružio Skuderiji Ferari na osnovu dvogodišnjeg ugovora iz sezone 2021. u partnerstvu sa Šarlom Leklerom i zamenio je Sebastijana Fetela. Kvalifikovao se i završio na 8. mestu na Velikoj nagradi Bahreina. Zatim je nastavio da se kvalifikuje na 11. na Velikoj nagradi Emilije Romanje da bi završio na 5. mestu, sustigavši svog kolegu, Šarla Leklera. Zauzeo je svoje treće postolje u karijeri i prvo sa Ferarijem na Velikoj nagradi Monaka 2021. Njegova sposobnost da se brzo prilagodi Ferariju široko je hvaljena zbog performansi u odnosu na veoma cenjenog kolegu Leklera na uvodnim trkama sezone. Bio je 3. na podijumu za Veliku nagradu Mađarske 2021. uprkos tome što je završio na četvrtom mestu na stazi, zbog kazne posle trke za Sebastijana Fetela.[2][3] Započeo je Veliku nagradu Rusije 2021. kao 2. i pretekao bivšeg suvozača Landa Norisa u prvom krugu, na kraju završio na trećem mestu, da bi postigao svoj treći podijum za Ferari. U poslednjoj trci u sezoni, Velikoj nagradi Abu Dabija 2021. završio je na trećem mestu, čime je postao peti u šampionatu vozača, ispred svog suvozača Leklerka i bivšeg suvozača Norisa.

2022. sezona[uredi | uredi izvor]

Sainz se kvalifikovao kao treći na Velikoj nagradi Bahreina.[4] Sainz je bio na trećem mestu dok se Maks Verstapen nije povukao zbog mehaničkog problema. Ovo je omogućilo Sainzu da preuzme drugo mesto iza Leklera, da bi Ferari sa 1-2 zauzeo rano vođstvo u šampionatu konstruktora.[5]

Potpuni popis rezultata u Formuli 1[uredi | uredi izvor]

(Legenda) (Trke koje su podebljane označavaju pol poziciju, a trke koje su iskošene označavaju najbtži krug trke)

Godina Tim Šasija Motor 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 Poeni
2015. Toro Roso Toro Roso STR10 Reno E F1-2015 1.6 V6 AUS
9.
MAL
8.
KIN
13.
BAH
Odu.
ŠPA
9.
MON
10.
KAN
AUT
VBR
MAĐ
BEL
ITA
SIN
JAP
RUS
SAD
MEK
BRA
ABD
18 15.
2021 Ferari Ferari
SF21
Ferari
065/6 1.6 V6 t
BAH
8.
EMI
5.
POR
11.
ŠPA
7.
MON
2.
AZE
8.
FRA
11.
ŠTA
6.
AUT
5.
VBR
6.
MAĐ
3.
BEL
10.
HOL
7.
ITA
6.
RUS
3.
TUR
8.
SAD
7.
MEK
6.
BRA
6.
KAT
7.
SAU
8.
ABU
3.
164.5 5.
2022 Ferari Ferari F1-75 Ferari 066/7 1.6 V6 t BAH
2.
SAU
3.
AUS
Odu
EMI
Odu
MAJ
3.
ŠPA
4.
MON
2.
AZE
Odu
KAN
5.
VBR
1.
AUT
Odu
FRA
5.
MAĐ
4.
BEL
3.
HOL
8.
ITA
4.
SIN
3.
JAP
SAD
MEK
BRA
ABU
202* 5.*

* Sezona u toku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Carlos Sainz jr.”. eurosport.com. Pristupljeno 11. 4. 2019. 
  2. ^ „Formula 1 2021 Hungarian GP Results | Formula 1 Race Results”. www.motorsport.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-06. 
  3. ^ „Standings”. Formula 1® - The Official F1® Website (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-06. 
  4. ^ Formula 1 (19. 3. 2022). „'I knew it was a matter of time" says Leclerc after opening 2022 with pole position”. Formula1.com (na jeziku: engleski). 
  5. ^ Richards, Giles (20. 3. 2022). „Charles Leclerc wins dramatic Bahrain F1 GP as Ferrari bring home one-two”. Theguardian.com (na jeziku: engleski). 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]