Karl Junas Luve Almkvist

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karl Junas Luve Almkvist
Lični podaci
Datum rođenja(1793-11-28)28. novembar 1793.
Mesto rođenjaStokholm, Švedska
Datum smrti26. septembar 1866.(1866-09-26) (72 god.)
Mesto smrtiBremen,  Nemačka
Književni rad
Najvažnija delaTörnosensbok
Amorina
Det går an

Karl Junas Luve Almkvist (šv. Carl Jonas Love Almqvist; Stokholm, 28. novembar 1793Bremen, 26. septembar 1866) švedski je pisac, učitelj, sveštenik i kompozitor. Odrastao je u Ruslagenu, a snažna osećanja koja ga vezuju za roditeljski dom detaljno je opisao u svojim delima. Godine 1808. započeo je studije na Univerzitetu u Upsali. Nakon 1823. odlazi u Vermland da živi život po ugledu na Rusoa. Naredne godine oženio se Anom Marijom Andešdoter Lundstrem i ubrzo nakon toga postaje direktor jedne osnovne škole u Stokholmu. Godine 1839. postaje pomoćni urednik poznatih švedskih večernjih novina Aftonbladet, nakon čega se isključivo bavio novinarstvom i pisanjem.

Zbog loše finansijske situacije zapao je u nevolje, čije je posledice uspeo da izbegne preselivši se u SAD 1851. godine. Između ostalog bio je optužen za trovanje arsenom, ali s obzirom da se to desilo van Švedske, švedske vlasti nisu mogle da ga uhapse. Tamo se oženio, a da se prethodno u Švedskoj nije razveo, tako da je ostatak života proveo u bigamiji. Godine 1865. napušta SAD i beži u Nemačku. Preminuo je naredne godine potpuno sam i neslavan. Pisao je prozna, dramska i lirska dela, ali i novinske članke i udžbenike. Veliki deo njegovih beletrističkih dela objavljen je u okviru zbirke Törnrosens bok.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Karl Junas Luve Almkvist bio je sin političkog komesara Karla Gustafa Almkvista (17681846) i Birgite Luvise Jervel (17681806), ćerke poznatog švedskog publiciste K. K. Jervela Starijeg. Venčali su se 1791. godine. Birgita je nakon duge bolesti preminula ostavivši za sobom troje dece. Jervel je u svom unuku prepoznao potencijal i želju za pisanjem i o svemu tome sa oduševljenjem piše u svojim pismima. Almkvistova volja za čitanjem i pisanjem razvijala se tokom detinjstva. Dane je provodio u dvorcu Antuna u Uplandu, u kom je njegov otac radio kao zemljoradnik. Porodični dom i druga mesta na kojima je često provodio vreme bili su neretko u središtu zbivanja u njegovim delima. Spominje parohiju, njive, plovne puteve i opisuje ih sa puno ljubavi i nostalgije. Alkmvist je još kao dečak naučio da čita i piše, što je u to doba bilo neobično. Upisao je Univerzitet u Upsali 1808. godine. Porodica je zime provodila u Stokholmu, a leta na svom imanju u Finskoj. Za to vreme Almkvist je studirao i 1815. postao doktor filozofije.

Život u Vermlandu                                         [uredi | uredi izvor]

Almkvistova majka Birgita

Ubrzo nakon što je stekao status doktora zaposlio se kao vanredni pisar u službi parohije, gde mu je u opisu posla bilo prepisivanje raznoraznih tekstova. Kasnije je unapređen u redovnog pisara, ali se početkom 1824. godine seli u Vermland kako bi živeo idiličan seoski život. Pošto je Ruso bio omiljeni pisac njegove majke, Almkvist je rano pao pod njegov uticaj te je težio životu u kom pobožnost i razum koegzistiraju, a inspiraciju je pronašao u prirodi. Kad je 1816. prihvaćen u versko patriotsko društvo Manhem (Manhemsförbundet) i nakon što je postao njegov predsednik, osmislio je organizacioni plan i objavio ga 1820. godine. U tom planu izneo je ideje koje je pokušao da sprovede u delo zajedno sa Johanom Avgustom Hazelijusom i Junasom Vernom, dvojicom pripadnika verskog društva. Oženio se u crkvi u Vermlandu 4. marta 1824. godine Anom Marijom Andešdoter Lundstrem (1799—1868), koja je odrasla na imanju Antuna i kojom je nezvanično bio veren od 1812, da bi veridbu ozvaničili 1823. godine. Imali su sina i ćerku. „Odrekao sam se konvencionalnog načina života,“ napisao je Almkvist, „ne samo u pogledu književnosti, već i u načinu života, i preselio sam se iz glavnog grada u provinciju, nikako kao gospodin, nego kao pravi zemljoradnik koji posao obavlja sopstvenim rukama.“ Međutim, posao poljoprivrednika nije bio dovoljan da obezbedi lagodan život, a nije mu pomogla ni dodatna zarada od zaduženja u mesnoj zajednici. Odustao je od idiličnog života i godine 1826. vratio se u Stokholm, gde je bio prinuđen da se bavi lekturom.

Almkvist, 1843.

Direktor škole i sveštenik[uredi | uredi izvor]

Uz pomoć prijatelja Almkvist dobija poziciju vanrednog nastavnika u Vojnoj gimnaziji „Karlberg“. Godine 1828. postaje nastavnik, a 1829. i direktor novoosnovane Osnovne škole Nya elementarskolan u Stokholmu. Rukopoložen je za sveštenika 1837. godine. Na Univerzitetu u Lundu specijalizovao se za profesora modernih jezika i estetike, međutim, budući da njegove jezičke sposobnosti nisu smatrane dovoljnim, posao je dobio švedski lingvista Karl Avgust Hagberg.

Novinar[uredi | uredi izvor]

Almkvist je počeo da piše za liberalne novine i u periodu između 1839. i 1841. radio je za poznate švedske večernje novine Aftonbladet. Švedskog pisca, novinara i političara Avgusta Blanša je u pismu čitalaca okarakterisao kao lažova, zbog čega ga Blanš izaziva na duel. Podigavši bačenu rukavicu Almkvist odbija duel, međutim pri sledećem susretu Blanš ga je pljunuo u lice, što je izazvalo veliki skandal. U Švedskoj je ovaj događaj ostao zapamćen kao Det-går-an-striden.

Kompozitor[uredi | uredi izvor]

Među Almkvistovim prijateljima bilo je nekoliko muzičara, a jedan od njih je kompozitor Adolf Fredrik Lindblad. Kao kompozitor Almkvist je bio samouk, a njegove kompozicije Fria fantasier för pianoforte (1847–1849) i Songes (za solo bez pratnje) neka su vrsta antiteze virtuoznoj muzici. Songes se izvodila kao živa slika (fr. tableau vivant), odnosno kao vrsta predstave u kojoj glumci stoje nepomično rekreirajući slike, na taj način spajajući pozorište i vizuelnu umetnost. Pesme su bile rasute po različitim prepisima, a 1849. su spojene i objavljene u zbirci Törnrosens bok. Kasnije je nekoliko kompozitora, među kojima su Knut Hokanson i Lile Brur Sederlund,  dodalo klavirsku pratnju, iako je profesionalni muzički novinar i vrsni poznavalac muzike Karl-Gunar Olen smatrao da se to protivi Almkvistovoj estetici.

Bekstvo iz Švedske[uredi | uredi izvor]

Almkvistov nadgrobni spomenik u Stokholmu

Izmoren dugogodišnjim siromaštvom, prekomernim radom i okružen moćnim neprijateljima Almkvist je jedini izlaz video u begu iz Švedske. Iz Stokholma je pobegao 11. juna 1851, a nedelju dana kasnije isplovio je iz Helsingborga ka Danskoj, odatle nastavivši preko Bremena i Londona do Sjedinjenih Američkih Država. Dodatni razlog za beg bila je optužba koju mu je uputio Johan Jakob fon Ševen zbog navodne falsifikacije i pokušaja trovanja arsenom, što je uznemirilo celu Švedsku. Fon Ševen je tvrdio da mu Almkvist duguje 18 000 kruna, što bi danas bilo nekoliko miliona. Takođe ga je optužio da je ukrao ček koji je sâm Almkvist potpisao u Fon Ševenovoj kući, potom ga odneo svojoj, gde ga je prepisao i potpisao lažnim imenom. Kad se to otkrilo, Almkvist je u najmanje tri navrata pokušao da otruje Fon Ševena. Zbog neodazivanja pozivu, te nepoštovanju suda, izrečena mu je presuda u odsustvu. U Severnoj Americi se predstavljao različitim imenima, a jedno od njih je Gustavi. Pseudonime je najčešće koristio kako bi slobodno putovao, držao časove i pisao. Oženio se 69-godišnjom upravnicom pansiona u Filadelfiji, obavezujući se na bigamiju. U jesen 1865. preselio se u Nemačku. Zaokupljen studijama i predan radu proveo je u Bremenu godinu dana nazivajući sebe profesor Karl Vesterman. Preminuo je 26. septembra 1866. u Bremenu, gde je i sahranjen. Njegovi posmrtni ostaci preneti su u Švedsku, tačnije u dvorište crkve Solna u Stokholmu.

Književna dela[uredi | uredi izvor]

Almkvist je pisao kako beletristiku, prozu, dramu i poeziju, tako i novinske članke i udžbenike. Veliki deo njegovih beletrističkih tekstova sačuvan je u zbirci Törnrosens bok.

Ranija dela[uredi | uredi izvor]

Uprkos različitim interesovanjima koja se nisu ticala književnosti, a okupirala su njegovo vreme, Almkvist je pisao i više nego što je bilo potrebno da bi se zadovoljile potrebe tadašnjeg tržišta. Veliki deo njegovih rukopisa, međutim, nije štampan, a neki su pak izgubljeni. Najranija sačuvana dela stvorio je još u detinjstvu. Kao dvanaestogodišnjak obrađivao je delove švedskog prevodaOdiseje“, a nešto kasnije napisao je paradoksalnu disertaciju u kojoj čitaocu poručuje da „namesti krevet i pošalje svoj razum na počinak“.  I sâm kaže da se ne okreće razumu, što kasnije objašnjava rečima: „ Čovek je na dobrom putu da razume našeg auktora, čim u njegovom delu prestane da traži logiku“. Polazište Almkvistovih razmišljanja i pesništva bio je romantizam, čija je poezija imala snažan uticaj na njega. Međutim, inspiraciju za formu svojih dela dobijao je iz najrazličitijih izvora te je tako izbegao opasnost da se ograniči na samo jedan pravac. Od ranih dana nastojao je da u svoje pesme utka elemente svoje duhovnosti, zbog čega je njegova samostalnost u pogledu umetnosti izuzetno značajna. Nijedan švedski pesnik nije uspeo tako podrobno i poučno da izloži svoja umetnička shvatanja i osobenosti svog pesništva poput Almkvista.

Almkvistovo prvo štampano delo je kratka satirična pesma Försök till Hectors lefnad (1814). Većina njegovih spisa, naročito oni mističniji i romantičniji, nastali su mnogo pre nego što su objavljeni, neki pre, a neki tokom boravka u Vermlandu, pa je tako na primer Murnis, koji je objavljen 1845, napisan još početkom 1820-ih. O načinu na koji se razvijao njegov stil pisanja saznajemo iz pisama koje je razmenjivao sa poznatim švedskim piscem i književnim kritičarom Perom Danijelom Amadeusom Aterbumom i drugim književnim ličnostima tog vremena. Almkvistovi rukopisi cirkulisali su među njegovim prijateljima, ali malo toga je dospelo pred oči javnosti. Neka od dela koja su bila dostupna javnosti su kratka disertacija Vad är kärlek? (1816), egzotična idila Parjumouf (1817), Handlingar till upplysning i Manhemsförbundets historia (1820), romantičarske pesme Guldfogel i Paradis (1821) i Rosaura (1822), kao i disertacija Om brottsliges behandling (1829), građena na principu „kažnjavanje radi poboljšanja“, koju je zapazio čak i švedski prestolonaslenik Oskar I.

Kasnija dela[uredi | uredi izvor]

Tridesetih je počeo sa objavljivanjem zbirke Törnrosens bok, koja je bila dostupna u dva izdanja. Prvo se sastoji od 14 delova koji su objavljivani u periodu 18321851, a pun naslov glasio je Fria fantasier, hvilka, betraktade som ett helt, af Herr Hugo Löwenstjerna stundom kallades Törnrosens bok, stundom En irrande hind. Drugo izdanje, Törnrosens bok eller Fria fantasier, berättade på jagtslottet hos Nerr Hugo Löwenstjerna, sastoji se od tri dela i objavljivano je u periodu 183950. Samo delić sadržaja je zajednički za oba izdanja.

Roman Det går an, prvi put objavljen 1839. godine, bio je razlog što su ga prognali iz društva, što je dodatno otežalo njegovu borbu za egzistenciju. Proglasili su ga nemoralnim piscem, a njegove izjave i namere izobličenim i sumnjivim. Roman se radi o vodniku Albertu koji se zaljubljuje u Saru Vidbek, ćerku jednog stakloresca, a radnja se odvija na parobrodu koji saobraća od Stokholma do Arboge. Umesto tradicionalnog braka Sara zahteva da žive u ravnopravnoj vanbračnoj zajednici i da pritom ne dele imovinu. Inspirisana ovim romanom razvila se čitava jedna grupa književnih dela koja se zasnivala na napadu na Almkvistove ideje izloženih u romanu. U tu grupu, između ostalog, spadaju Det går an. Fortsättning (autor: J. V. Snellman, 1840), Sara Widebeck. En tafla ur lifvet, af -e. Fortsättning till Det går an N:o 1 och Det går an N:o 2 (autor: August Blanche, 1840), Månne det går an? (autor: Malla Silfverstolpe, 1840) i Törnrosens bok. Nemligen den äkta och veritabla (autor: V. F. Palmblad, 1840), humoristički pregled celokupnog Almkvistovog stvaralaštva u formi novele.

Nakon Det går an objavljeni su romani Amalia Hillner (1840) i Gabrièle Mimanso (18411842). Radnja prvog smeštena je u tadašnju Švedsku, a drugog u Francusku za vreme vladavine Luja Filipa I. Roman Tre fruar i Småland (18421843) optimistično prikazuje život u provinciji i Almkvistova razmišljanja o misterijama krivičnih dela. Beskonačni zapleti u romanima Smaragdbruden (1845), Syster och bror (1847) i Herrarne på Ekolsund (1847) nastali su, mnogi procenjuju, kao plod Almkvistove iscrpljenosti zbog mukotrpnog rada za parče hleba.

Godine 1993. započeta je akcija izdavanja Almkvistovih sabranih dela (Almqvists samlade verk) u kojoj su učestvovali Švedsko beletrističko društvo (Svenska Vitterhetssamfundet) i Književno društvo „Almkvist“ (Almqvistsällskapet). Izdanje je podeljeno na glavni komplet od 33 toma i četiri manja kompleta: „Novinski članci“, „Neodštampana dela“, „Pisma“ i „Udžbenici“ (faksimil).

Pogled na brak[uredi | uredi izvor]

Almkvist se izdvaja svojim modernim pogledom na brak. Uzor za svoje stavove pronašao je kod pisaca Tomasa Torilda i Emanuela Svedenborga. Smatrao je da je nesrećni brak  njegovih roditelja uzrok njegove disharmoničnosti i iznurujuće podvojenosti koja je nagrizala njegovo biće. Govorio je o tome kako decu rađaju roditelji koji se ne vole, što kasnije negativno utiče na psihu deteta. Smatrao je da prava ljubav treba da bude osnova za brak, jedini preduslov za sreću supružnika i dobrobit dece. Ukoliko takva ljubav ne postoji, brak nije moralan. Almkvist je životnu sreću video u dubokom unutrašnjem skladu, anđeoskoj privrženosti i u sjedinjenju duša. Bio je pobornik emancipacije žena i zagovornik njihove ekonomske nezavisnosti, jer je smatrao da bi to sprečilo brakove iz interesa. Kritike zbog ovakvog razmišljanja Almkvist je dobio tek nakon objavljivanja romana Det går an, dok je roman Amorina, koji je objavljen ranije, prošao gotovo nezapaženo.


Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Almquist, Johan Axel (1892). Almquistiana eller förteckning på de tryckta arbeten, som författats eller utgifvits af medlemmar af den från kyrkovärden Erich Abrahamsson i Löfsta af Almunge socken och Upland härstammande slägten Almquist: bibliografiskt försök. Uppsala: Lundequatiska bokhandeln i kommission
  • Carl Jonas Love Almqvist. Bibliografi. Litteraturbanken
  • Försök till Hectors lefnad (Stockholm, 1814) - Anonym.
  • Hvad är kärlek? En vigtig fråga, till hvars utredande jag föranleddes genom några reflexioner under mitt sista vistande i Stockholm (Stockholm, 1816) - Anonym.
  • Parjumouf Saga ifrån Nya Holland (Stockholm, 1817) - Anonym.
  • Grå kappan, eller Bedröflig och mycket angenäm historia om den däjelige prinsen Rosimandro... (Nyköping, 1818) - Anonym.
  • Handlingar till upplysning i Manhemsförbundets historia (Stockholm, 1820) - Anonym.
  • Om Manhemsförbundets föreslagna organisation : recension af omdömena deröfver : adress till allmänheten (Stockholm, 1821) - Anonym.
  • Amorina : den förrykta frökens lefnadslopp och sällsynta bedrifter (Stockholm, 1822) - Anonym. Aldrig färdigtryckt, sannolikt beroende på Ortmans bankrutt som förläggare.
  • Förre statdrängen wid Antuna Johan Erik Lindströms i Smedjegårdshäktet dikterade och af en bland hans medfångar upptecknade gudliga tankar och ömma afsked från denna werlden... (Stockholm, 1827) - Anonym.
  • Svensk rättstafningslära /(A.) (Stockholm, 1829) - Anonym. Påföljande uppl. dock ej anonyma.
  • Tabeller öfver svenska ordens böjningsformer (Stockholm, 1830. - Anonym.
  • Linearteckning ämnad att grundlägga och förbereda undervisningen uti mathematik (Stockholm, 1830)
  • Hufvudräkningstabeller utgörande inledning till de fyra räknesätten (Stockholm, 1831) - Anonym.
  • Fria fantasier, hvilka, betraktade såsom ett helt, af herr Hugo Löwenstjerna stundom kallades Törnrosens bok, stundom En irrande hind. 1-14 (Stockholm, 1832–1851) - Anonymt.
    • 1 : Jaktslottet (Stockholm, 1832) - Anonymt.
    • 2 : 1, Hermitaget ; 2, Vargens dotter (Stockholm, 1833) - Anonymt.
    • 3 : Hinden (Stockholm, 1833) - Anonymt.
    • 4 : Drottningens juvelsmycke (Stockholm, 1834) - Anonymt.
    • 5 : Ramido Marinesco (Stockholm, 1834) - Anonymt.
    • 6 : Baron Julius K* (Stockholm 1835) - Anonymt.
    • 7 : 1, Signora Luna ; 2, Colombine (Stockholm, 1835) - Anonymt.
    • 8 : 1, Återkomsten ; 2, Araminta May ; 3, Urnan (Stockholm, 1838)
    • 9 : 1, Kapellet ; 2, Palatset (Stockholm, 1838) - Anonymt.
    • 10 : 1, Godolphin ; 2, Svenska fattigdomens betydelse ; 3, Skaldens natt (Stockholm, 1838) - Anonymt.
    • 11 : 1, Skällornas qvarn ; 2, Friherrinnan (Stockholm, 1838) - Anonymt.
    • 12 : 1, Herr Hugos akademi ; 2, Hvad är penningen ; 3, Poesi och politik ; 4, Folknöjen ; 5, Storhetens tillbedjan (Stockholm, 1839) - Anonymt.
    • 13 : 1, Målaren ; 2, Prestens ställning (Stockholm, 1840) - Anonymt.
    • 14 : Den sansade kritiken (Stockholm, 1842) Anges felaktigt tryckår: 1851. - Anonymt.
  • Räknekonst för begynnare eller praktisk aritmetik (Stockholm, 1832 - Utgavs ytterligare fyra uppl. 1834–1851.
  • Svensk språklära till ungdomens tjenst vid lägre och högre läroverk såväl som för enskild undervisning och för äldre personer... (Stockholm, 1832)
  • Allmän språklära : ämnad att grundlägga och förbereda undervisningen i de särskilda språken (Stockholm, 1835)
  • Grekisk språklära till ungdomens tjenst vid högre och lägre undervisningsverk (Stockholm, 1837)
  • Praktisk lärobok i franska språket. D. 1 (Stockholm, 1838)
  • Essai sur le caractère principal de la poésie présomptive de l’avenir. : Consist. afh. (Lund, 1838)
  • Det går an ; Hvarför reser du? (Stockholm, 1838) - Indragen utgåva. Utgavs anonymt.
  • De vita et scriptis Fransisci Rabelaesi : Diss. acad. (Lundae, 1838) - Diss.
  • Ryska minnet i Norrköping eller Ryssarnes härjning i Swerige år 1719 berättelse (Upsala, 1839)
  • Arbetets ära (Upsala, 1839) - Senare oförändr. uppl. 1861.
  • Det går an : en tafla ur lifvet / af författaren till Törnrosens bok (Stockholm, 1839) - Anonym.
  • Menniskoslägtets saga, eller Allmänna werldshistorien förenad med geografi (Stockholm, 1839– )
  • Grimstahamns nybygge : berättelse (Upsala, 1839)
  • Gustaf Vasa i Dalarne (Upsala, 1839)
  • Törnrosens bok : urval. 1-3 (Stockholm, 1839–1850) - Imperialoctavupplagan. Anonymt. Innehåll: Jagtslottet; Skönhetens tårar; Semiramis; Under hoppets träd; Ferrando Bruno; Månsången; Vargens dotter; Björninnan; Ifrån Leonard; Ormus och Ariman; Säg mig, o fader; Isidoros af Tadmor; Marjam; Nyniannes röst; Det doftar i skogen; Uppvaknandet; De sju sångerna; Helsans evangelium; Menniskans stöd; Melia; Svangrottan på Ipsara; Schems-el-Nihar; Arthurs jagt; De två chorerna
  • Amalia Hillner : roman. D. 1-2 (Stockholm, 1840) - Anonymt.
  • Ladugårdsarrendet : berättelse (Upsala, 1840)
  • Om svenska uppfostringsväsendet (Stockholm, 1840)
  • Gabrièle Mimanso : sista mordförsöket emot konung Ludvig Filip i Frankrike, hösten 1840 : roman. 1-3 (Stockholm, 1841–1842) - Anonym.
  • Tre fruar i Småland : roman / af förf. till Törnrosens bok. 1-3 (Jönköping, 1842–1843) - Anonym.
  • Ordbok öfver svenska språket i dess närvarande skick 2 vol. (Örebro, 1842–1844) - Allt som utkommit, omfattar A-Brand.
  • C. J. L. Almqvist. : Monografi : samlad och utg. för att lätta öfversigten och bedömandet af vissa bland tidens frågor (Jönköping, 1844)
  • De dödas sagor : med ett föregående bref om den skandinaviska Nordens betydelse för Europas fornhistoria / af författaren till Törnrosens bok (Jönköping, 1845) - Anonymt.
  • Smaragdbruden : följderna af ett rikt nordiskt arf / af författaren till Törnrosens bok (Norrköping, 1845) - Anonymt.
  • Om Skandinavismens utförbarhet : föredrag, hållet i det Skandinaviska Sällskapet den 4 Februarii 1846 (Köpenhamn, 1846)
  • Herrarne på Ekolsund : roman från medlet af förra århundradet / af författaren till Törnrosens bok. 1-3 (Stockholm, 1847)
  • Syster och bror, en af Stockholms hemligheter : romantiserad berättelse (Norrköping, 1847) - Anonym.
  • Kongeriget Sverrigs regenter fra Margaretha til Oscar den Förste / biographierna af rector Almqvist ; portraitterne af lithograph A.M. Petersen (Kjøbenhavn, 1854)
  • Anekdoter såsom bidrag till guldmakeriets historia : manuskriptet författadt i S.t Louis, Missouri, i Norra Amerika, men sedermera aflemnadt till Törnrosens bok (Stockholm, 1867)

Kompozicije[uredi | uredi izvor]

Instrumentalna muzika[uredi | uredi izvor]

  • Ojans melodi för kantele(i Sviavigamal, Törnrosens Bok, imperialoktavupplagan II, 1849)
  • Niakuns polska för harpa (Sviavigamal, Törnrosens Bok, imperialoktavupplagan II, 1849)

Klavirska dela[uredi | uredi izvor]

  • Mnsången, Ifrån Leonard, Nyniannes Röst och Det doftar i Skogen, (Törnrosens Bok, imperialoktavupplagan I, 1839)
  • Fria Fantasier för Piano-Forte, 12 häften med 26 kompositioner, 1847−48.
  • Zingari-Fest och Slutet (Törnrosens Bok, imperialoktavupplagan II, 1849=)
  • Balduins Riddare (Teater och Musik, 1876)
  • ianofantasier i manuskript, MTB och NMA.

Vokalna muzika[uredi | uredi izvor]

  • Tintomaras Sång, (Drottningens Juvelsmycke, Törnrosens Bok, duodesupplagan IV, 1834)
  • Månsången, Björninnan, Fader, o säg mig −, Uppvaknandet, De sju Sångerna under Tälten, Melia, Arthurs Jagt och De två Chorerna (Törnrosens Bok, imperialoktavupplagan I, 1839)
  • Songes, 46 sånger för 1−4 stämmor a cappella och 4 sånger med klaver (Törnrosens Bok, imperialoktavupplagan II, 1849)
  • Namnsdags-Quäde (tryckt i Samlaren, 1924)

Sabrana dela[uredi | uredi izvor]

  • Valda skrifter / af C. J. L. Almqvist ; ordnade och utgifna af A. Th. Lysander. [1]-5 (Stockholm, 1874–1878)
  • Strödda skrifter 1814–1846 : i urval ånyo utgifna (Stockholm, 1878)
  • Valda romaner / i urval utg. af Ruben G:son Berg. 1-6 (Valda skrifter af C.J.L. Almqvist) (Stockholm, 1903–1906)
  • Törenrosens bok / [utg. av Ruben G:son Berg]. 1-6 (Valda skrifter af C.J.L. Almqvist) (Stockholm, 1902–1905)
  • Otryckta ungdomsarbeten / utg. af R. G:son Berg (Uppsala, 1906) - Ur: Samlaren.
  • Samlade skrifter : första fullständiga upplagan, med inledningar, varianter och anmärkningar / under redaktion av Fredrik Böök ; utgiven av Olle Holmberg... D. 1-10, 12-17, 23-25, 28-29 (Stockholm, 1920–1938)
  • Dikter i landsflykt / i urval utgivna jämte en inledning om Almqvistkatastrofen av Erik Gamby (Uppsala, 1956)
  • Om poesi i sak till åtskillnad ifrån poesi i blott ord / af Carl Jonas Love Almqvist ; [med förord av Erik Gamby] (Bokgillets småskrifter, [ISSN: 99-0662749-2 ;] Nr 1) (Uppsala, 1959)
  • Murnis eller De dödas sagor / Carl Jonas Love Almqvist ; utg. av Erik Gamby (Bokgillets klassikerserie, [ISSN: 99-0853562-5 ;] Nr 7) (Uppsala, 1960)
  • Hvad är en tourist? : brev och korrespondenser från en utrikes resa / Carl Jonas Love Almqvist ; med inledning och kommentarer utgivna av Kurt Aspelin (Göteborg, 1961)
  • Tyskiaden (Uppsala, 1961)
  • Brev 1803–1866 : ett urval med inledning och kommentarer av Bertil Romberg (Stockholm, 1968)
  • Armodets son : dikter från landsflykten / Carl Jonas Love Almqvist ; i urval av Folke Isaksson (FIB:s Lyrikklubbs bibliotek, [ISSN: 0425-5232 ;] Nr 160) (Stockholm, 1972)
  • "Det går en åska genom tidevarvet" : pamfletter och polemik / Carl Jonas Love Almquist ; urval av Folke Isaksson (Stockholm, 1972)
  • Sesemana / Carl Jonas Love Almqvist ; utg. av Per Mårtenson ; efterskrift: Folke Isaksson (Stockholm, 1983)
  • Journalistik / C J L Almqvist ; urval, inledning och kommentarer av Bertil Romberg. 1-2 (Hedemora, 1989)
  • Samlade verk / C.J.L. Almqvist ; [huvudredaktör: Bertil Romberg ; biträdande huvudredaktör: Johan Svedjedal]. 51 vol. (Stockholm, 1993– )
    • Pågående utgivning genom ett samarbete mellan Svenska Vitterhetssamfundet och Almqvistsällskapet. För detaljer om utgivningen, se Almqvistsällskapets webbplats. Delarna publiceras i fulltext på Litteraturbanken.
    • Skrifter. Hedemora: Gidlund i samarbete med Svenska vitterhetssamf. och Almqvistsällsk. 1993–. Libris 8223319  - Denna modernt stavade urvalsutgåva ges ut parallellt och synkroniserat på Gidlunds förlag.
  • Carl Jonas Love Almqvist i Amerika / sammanställt av Lars Krumlinde (Stockholm, 1987)
  • Carl Jonas Love Almqvist : konstnären, journalisten, pedagogen : föreläsningar och essäer / utgivna av Almqvistsällskapet ; redigerad av Roland Lysell och Britt Wilson Lohse (Almqviststudier, [ISSN: 1402-1285 ;] Nr 1) (Hedemora, 1996)

Reference[uredi | uredi izvor]


  1. Svenskt biografiskt lexikon, Stockholm 1971, s. 93
  2. August Blanche i Nordisk familjebok (andra upplagan, 1905)
  3. Åse-Marie Nilsson: Falska skuldsedlar fäller Almqvist, SvD, läst 100508
  4. Bygdén, Leonard: "Svenskt anonym- och pseudonymlexikon", spalt 535. Runeberg.org. Läst 28 januari 2013.
  5. C.J.L Almqvist. Monografi
  6. Ny illustrerad svensk litteraturhistoria. D. 3, Romantiken, liberalismen. Stockholm. 1956. sid. 602. Libris 364624
  7. Karl Jonas Ludvig Almqvist i Nordisk familjebok (första upplagan, 1876)
  8. Nationalmuseum
  • Karl Jonas Love Almqvist i Nordisk familjebok (andra upplagan, 1904)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jacobson, Magnus: Almqvist : diktaren och hans tid (Lund, 2002)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]