Karl Raner
Karl Raner | |
---|---|
Datum rođenja | 5. mart 1904. |
Mesto rođenja | Frajburg, Nemačko carstvo |
Datum smrti | 30. mart 1984.80 god.) ( |
Mesto smrti | Inzbruk, Austrija |
Karl Raner (nem. Karl Rahner; Frajburg, 5. mart 1904 — Inzbruk, 30. mart 1984) je bio katolički teolog nemačkog porekla.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Karl se, sledeći primer svog starijeg brata Huga, pridružio jezuitskom redu 1922, a rukopoložen je 1932. godine. Nastavio je studije u Frajburgu i Inzbruku, a potom je dobio posao na Teološkom fakultetu Univerziteta u Inzbruku 1936. godine. Posle Drugog svetskog rata vratio se u Inzbruk 1948. da bi sledeće godine postao profesor dogmatske teologije. Bio je profesor u Minhenu (1964 — 1967), a potom u Minsteru (1967 — 1971). Bio je peritus na Drugom vatikanskom koncilu.
Dela[uredi | uredi izvor]
Raner je bio autor brojnih knjiga i članaka. Krajnji izvor njegove misli može se naći u obimnom delu Žozefa Marešala (Joseph Maréchal) Le Point de départ se la métaphysique (1923 — 1949), koji je pokušao da stvori revidirani sistem tomističke metafizike koji je trebalo da uzme u obzir kritiku Kanta, ali i da ostane imun na nju. Međutim, njegov književni i filozofski moto bio je uglavnom identičan motu egzistencijalističkog filozofa Martina Hajdegera, koji mu je i predavao u Frajburgu; zbog toga je teško savladati i razumeti njegova dela. Njegovo osnovno shvatanje je do detalja obrazloženo u njegovom glavnom filozofskom delu Geist in Welt (srp. Дух у свету) (1939; drugo izd. 1957; engleski prevod pod naslovom Spirit in the World, 1968) koje, tumačeći u egzistencijalističkom smislu doktrinu sv. Tome Akvinskog o opažanju kao poimanju duhovnog (intelligible) bića posredstvom čulnih (sensible) vrsta, vidi ljudsku subjektivnost kao funkcionisanje unutar horizonta bića čija je krajnja determinanta Bog. U svom manje obimnom delu Hörer des Wortes Raner je proširio svoj argument na oblast hrišćanskog otkrivenja. U kasnijim godinama predstavio je svoj pristup hrišćanskoj doktrini u delu Grundkurs des Glaubens (1976; engleski prevod Foundations of Christian Faith, 1978). Od 1958. takođe je objavljivao sa H. Šilerom, seriju Quaestiones Disputatae (engleski prevod 16 ranijih tomova, 1961-7), a bio je i jedan od izdavača drugog izdanja Lexikon für Theologie und Kirche (10 knjiga, 1957—65 + dopune o Drugom Vatikanskom koncilu) i šestotomne enciklopedije Sacramentum Mundi (1968—70), koja je bila pod snažnim uticajem njegovih pogleda.
Za razliku od njegovih tehničkih spisa, Ranerova obraćanja studentima i mešovitoj publici bila su direktna i snažna, otkrivajući duboki uvid u probleme savremenog sveta i pastirski i jevanđeljski zadatak Crkve. Jedan je od najuticajnijih rimokatoličkih teologa dvadesetog veka, posebno na nemačkom govornom području.
Dela[uredi | uredi izvor]
Mnoga Ranerova dela bila su u formi članaka; zbirka njegovih najznačajnijih teoloških eseja objavljena je pod naslovom Schriften zur Theologie (16 tomova, 1954—84; engleski prevod, Theological Investigations, 23 toma, 1961—92), a zbirka pastirskih dela pod naslovom Sendung und Gnade (1959; engleski prevod, 3 toma, 1963-6).