Zloćudni rak uda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karcinom penisa
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostonkologija
urologija

Zloćudni rak uda, karcinom penisa je zloćudan ili maligni tumor koji se može formirati bilo gde duž osovine uda (penisa), ali većina se pojavljuju na prepucijumu ili glaviću. Raste na bilo kom tkivu koje ulazi u sastav penisa. Najčeći oblik je planocelularni karcinom kože penisa, koji potiče iz pločastoslojevitog epitela. Sličan je karcinomu pločastih ćelija na drugim delovima kože, kao što su lice i ruke. Neke vrste raka penisa su melanomi, koji se javljaju kao plavo-braon ravne mrlje i imaju tendenciju da se brzo šire. Ponekad, iz dubokih tkiva penisa može se razviti rak, tipičan oblik sarkoma.

Karcinom penisa slične je patologije kao i planocelularni karcinom orofarinksa ženskih genitalija (grlića materice, vagine, vulve) i čmara (anusa), pa se pretpostavlja da se priroda prema polovim, kada su u pitanju bolesti, svojim aktivnostima ponaša manje više podjednako.

Karcinom penisa koji se primarno razvija u području kožice (prepucijuma) nakon izvesnog vremena širi se i postaje sve veći, da bi u završnoj fazi bolesti zahvatio duboka tkiva u telu penisa i limfne čvorove u preponama (ingvinalna područje) ili karlice. Prema načinu nastanka karcinom penisa je, bolest loše higijene, koja dovodi do propadanja ćelija kožice penisa, šti ima za posledicu iritaciju koja dovodi do razvoja raka.[1] U tom smislu, socijalne, kulturne navike, higijena i religiozni običaji, značajno doprinose faktorima rizika. Postoji jasno dokumentovana povezanost između humanog papiloma virusa (HPV) i skvamocelularnog karcinoma (SCK).[2]

Kako obično sporo raste karcinom penisa je izlečiv ako se rano otkrije. Međutim zbog minimiziranja tegoba od strane bolesnika, ovi tumori se otkrivaju relativno kasno, oko godinu dana od pojave simptoma. U 21. veku stopa izlečenja od karcinoma penisa značajno je porasla i do 80%, zbog novih saznanja o ovoj bolesti, ranog otkrivanja, tehnoloških dostignuća i primene specijalizovane terapije.[3]

Klinički, karcinom penisa manifestuje se kao podignuta bubuljica ili lezija na penisu, ili u obliku neobjašnjive promene u boji kože. Kao i mnoge vrste raka, dijagnostikuje se uz pomoću biopsije. Vrstu i način lečenje određuje veličina i stadijum raka. Ako je rak mali i lokalan, može se lečiti hirurški, hemijski, zračenjem ili laserom bez značajnih oštećenja ili narušavanja funkcije penisa. Ako se rak veliki ili se značajno proširio u dublja tkiva penisa, radikalna operacija je metod izbora za većinu muškaraca. Terapija zračenjem je jedna od mogućnosti, ali rezultati su lošiji. Ako se tumor proširio na limfne čvorove, operacija se kombinuje sa zračenjem. Primena hemoterapija je od malog značaja kod lečenja obimnih karcinoma penisa.[4]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Morbiditet

U Evropi i SAD, primarni karcinom penisa se retko javlja, sa ukupnom incidencom manjom od 1 na 100.000 muškaraca.[5] Međutim, postoje značajne geografske varijacije unutar Evrope, u kojoj se u pojedinim oblastima prijavljuje pojavu veće od 1 na 100.000 muškaraca.[6][7][8]

Na globalnom nivou incidenca karcinom penisa je oko 0,5% od svih maligniteta. Statistički gledano ovaj tumor se javlja kod otprilike 2 osobe na 100.000 stanovnika, nešto češće u zemljama u razvoju i ruralnim područjima, nego u urbanim sredinama.[5]

Starost

Tumor se retko javlja kod obrezanih muškaraca, a pretežno od ove bolesti boluju osobe starije od 50 godina. Učestalost raste sa godinama života, ali to ne isključuje pojavu i kod mladih ili bilo kada tokom života.

Rasna, etnička i geografska pripadnost

Incidencija karcinoma penisa varira u odnosu na rasnu, etničku pripadnost i geografsku lokaciju. Incidenca kod hispano amerikanaca je 1,01 : 100.000), Eskima i Indijanca 0,77 : 100.000), crnačke populacija 0,62 : 100.000) i kod populacije belaca 0,51 : 100.000.[5]

U manje razvijenim zemljama sveta (Srednja i Južna Amerika, Azija, Afrika) incidencija karcinoma penisa je u stalnom porastu, a sam karcinom čini 10-20% svih malignih bolesti muške populacije. Tako incidencija karcinoma penisa u Indiji iznosi 0,7-3 : 100.000, u Brazilu 8,3 : 100.000, dok je u Ugandi najveća, jer čini do 10% svih malignih bolesti u ovoj zemlji.[6]

U zajednicama gde se primenjuje cirkumcizija (obrezivanje) kod novorođenčadi i predpubertetske dece incidencija karcinoma penisa je izrazito mala. Tu zajednicu čine jevrejska, muslimanska i IBOS populacija u Nigeriji.[5]

U evropskim zemlja incidencija karcinoma penisa uglavnom stagnira.[9]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Karcinom skvamoznih ćelija broji više od 95% slučajeva zloćudnih bolesti penisa, i zato je najčešći histološki oblik raka penisa planocelularni karcinom.[10]

Etiološki se povezuje sa nedostatkom higijene, fimozom i zadržavanjem smegme unutar prepucijuma, kao i pristustvom Humanih papiloma virusa.[11] Obrezivanjem se postiže gotovo potpuna zaštita od ove bolesti.[12]

Na osnovu nedavnih istraživanja dokazana je povezanost humanog papiloma virusa (HPV) i karcinoma penisa, posebno povezanost HPV-a 16 i 18 sa planocelularnim karcinomom penisa. Kod nekih bolesnika sa planocelularni karcinomom glansa penisa bio je izolovan HPV 16 u semenoj tečnosti i brisu uretre.[13] HPV 16 je ujedno najčešći otkriveni virus kod primarnog karcinoma penisa koji se nalazi i u metastatskim lezijama.[14] Koliko su HPV 16 i 18 opasni pokazuje činjenica da oba tipa HPV virusa uzrokuju 70% karcinoma cerviksa, vagine i anusa te 40-50% karcinoma vulve i orofarinksa. Dokazano je da infekcija HPV-om raste sa neprekidnim menjanjem seksualnih partnera,[15] a na taj način i incidencija karcinoma penisa, koja povećava rizik za 3-5 puta.[1]

Značaj prisustva HPV u odnosu na HIV infekciju se može posmatrati dvojako. Veći broj studija pokazao je da prisustvo HPV infekcije povećava rizik za sticanje HIV infekcije. Naime u toku HPV infekcije dolazi do proliferacije i aktivacije T limfocita čime se povećava broj ciljnih ćelija za HIV i olakšava nastanak infekcije. S druge strane, imunodeficijencija odnosno smanjeni celularni imunitet u toku HIV infekcije olakšava uspostavljanje HPV perzistencije i uslovljava razvoj karcinoma. Brojne studije su pokazale veću učestalost HPV infekcije, kao i veću učestalost karcinoma anogenitalne i orofaringealnu regije kod HIV pozitivnih u odnosu na HIV negativne osobe.

Karcinom penisa je u korelaciji sa starošću bolesnika i dodatni je rizik za nastanak karcinoma, jer se sa starwem povećava i rizik za nastanak karcinoma iako se ne može isključiti da se on neće javiti i kod mlađih osoba.[12]

Dokazani etiološki i epidemiološki faktori rizika za razvoj raka penisa
Faktori rizika Relevantnost
Fimoza [16][17]
Hronična upala penisa (balanopostitis an sa fimozom)
Sklerozni i atrofični lišaj
[18]
Psoralen i UV fototerapija za različita dermatološka stanja kao što je psorijaza Učestalost 9,51 na više od 250 tretmana.[19]
Pušenje duvana Pet puta povećan rizik (95% CI 2,0-10,1) u odnosu na nepušače.[20]
HPV infekcija, kondilomi Kod HPV učestalos verukoznog planocelularnog karcinoma, je veća za 22,4%.[14]
Kod kondiloma učestalost bazalnog - bradavičastog karcinoma je veća za 36-66.3%.[5]
Nizak socijalno-ekonomski status i veći broj neženja u ruralnim područjima [21][22][23][24]
Više seksualnih partnera i rano stupanje u prvi seksualni odnos 3-5 puta veći rizik od pojave raka penisa.[15]

Patogeneza[uredi | uredi izvor]

Skvamocelularni karcinom penisa (patohistološki preparat)

Karcinom penisa započinje kao mala egzofitična ili ulceracija (ranica), najčešće lokalizovana na glavižu penisa (21%), prepucijumu (9%), koronarnom sulkusima (6%) i telu penisa (2%). Potom probija bukovu fasciju i tuniku albugineu i inflitrira kavernozno telo penisa.

Kada se ćelije karcinoma penisa odvoje od primarnog (izvornog) tumora one mogu da putuju limfom i krvlju na druga mesta u telu, i na tim mestima gde se zaustave formiraju metastaze. Sekundarni (metastatski) tumor ima iste karakteristike kao i primarni tumor.

Patogeneski gledano postoje tri načina na koji se karcinom penisa širi u telu; kroz tkiva, limfu i krv.[25]

Širirenje karcinoma kroz tkiva.

Karcinom se širi neposrednim zahvatanjem ili prodorom u okolno zdravo tkivo.

Širenje karcinoma kroz limfni sistem.

Karcinom zahvata limfni sistem i širi se kroz limfne sudove na druge lokacije u telu. tako nastaju prve limfogene metastaze koje zahvataju površinske ingvinalne čvorove, da bi se potom proširile na duboke ingvinalne čvorove, zatim na karlične limfne čvorove, i potom zahvatile udaljene abdominalne limfne čvorove ili limfne čvorove drugih regija.

Širenje karcinoma kroz krv.

Rak zahvati vene i kapilare i putujući krvlju dospeva na druge lokacije u telu. Hematogene metastaze zahvataju jetru, pluća, kosti i mozak.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

U tabeli je prikazana nova 2009 TNM klasifikacija za karcinom penisa koja uključuje brojne promene i kategorije kod tumora penisa.

T N M
Tx — primarni tumor se ne može utvrditi N0 — bez palpabilnog i vidljivog povećanja ingvinalnih lgl M0 — odsutstvo metastaza u drugim organima
T0 — bez primarnog tumora N1 — palpabilen pokretni multipli ili bilateralni ingvinalni lgl M1 — metastaze u drugim organima
TisRak in situ N2 — palpabilni pokretni multipli ili bilateralni ingvinalni lgl
Ta — neinvazivni verukozni karcinom, bez destruktivnih lezija N3 — fiksirana ingvinalna masa ili pelvična limfadenopatija, unilateralna i bilateralna
T1 — tumor infiltrira subepitelno vezivno tkivo
T2 — tumor infiltrira spongiozno telo / kavernozna
T3 — tumor infiltrira uretru
T4 — tumor infiltrira susdene organe

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Patofiziološki, karcinom penisa postaje manifestan tek kada tumorski proces dođe u uznapredovali stadijumu i sublje prodre kroz penis sve do mokraćne ceve. Uzled začepljena mokraćna cevi tumorskom masom, javlja se zastoj u mokrenju, sa posledničnim promenama u mokraćnom sistemu zbog anurije. Ove promene u mokraćnom sistemu ispoljavaju se trabekulacijom mokraćne bešike, zbog dekompezacijama detruzora. Javlja se hidroureter i hidronefroza koji dovode do oštećenja i insuficijencije bubrega. Takođe začepljenje mokraćnog sistema uzrokuje kristalizaciju mokraće koja rezultuje pojavom kamenca u mokraćnom sistemu. Zastoj u izlučivanju mokraće i pojava kamenaca ujedno je i osnova za stvaranje uroinfekcije i urosepse.

Pojava metastaza u jetreni može izazvati pojavu portalne hipertenzije, oštećenja jetre, otkaz funkcija jetre. Koštane metastaze uzrokuju frakture kostiju i pojavu bolova. Moždane metastaze uzrokuju neuralne ispade.

Nakon razvoja metastaza metabolizam organizma se ubrzava, kako bi zadovoljio potrebe tumora pa dolazi do kataboličke razgradnje ugljenih hidrata, masti, proteina što dovodi, u krajnjem ishodu, do kaheksije organizma.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Klinička slika planocelularnih karcinoma penisa karakteriše se; promenama koje se prvo razvija na glaviću, u koronarnom žlebu ili ispod prepucijuma, polnog uda.

Nakom male eritematozne promene, duže vreme ograničena na koži, razvija se egzofitična forma tumora u obliku gljive ili endofitičnog infiltrirat sa ulceracijama.

Ovaj tip tumora kao i svi karcinomo znatno češće metastazira, većinom u površne i u duboke inguinofemoralne i karlične limfne čvorove, ali i na udaljene lokacije (npr. pluća, jetru, kost, mozak), dosta retko, osim u kasnim fazama bolesti.[26]

Većina bolesnika kavlja se lekaru zbog ranice koja ne isceljuje, malog otvrdnuća kože ili zbog neobične pustule ili bradavice. Ulceracija zna biti površna ali i duboka sa zavrnutim ivicama.

Kako mnogi bolesnici rak ne uočavaju ili ga prikrivaju, a on nije praćen bolovima, javljaju se kasno.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, fizikalnog pregleda, imidžing testova, biopsije tkiva.[27]

Fizikalni pregled

Kod karcinom penisa fizikalnim pregledom suspektne promene na karcinoma penisa određuje se na osnovu:[28]

  • Dimenzije lezije ili suspektnog polja
  • Tačne lokaciju lezije
  • Broj lezija
  • Morfologije lezij (papilarna, nodularna, ulcerozna ili ravna)
  • Odnosa lezije sa ostalim strukturama (submukoza, tunika albuginea, uretra, spongiozno i kavernozno telo).
  • Boje i granice lezije
  • Dužina penisa
Imidžing testovi

Mada je fizikalni pregled dosta pouzdan u proceni infiltracije u kavernozno i spongiozno telo, ako postoji sumnja u dubinu nfiltracije ili proksimalne ekstenzije obavezno treba uz pomoć magnetne rezonance, kod penisa u erekciji (nakon ubrizgavanja prostaglandina) obaviti snimanje.[29][30]

Biopsija

Potreba za biopsijom i histopatološkom verifikacijom karcinoma penisa zavisi od sledećih činilaca:[31]

  • Sumnja o tačnoj prirodi lezije
  • Lečenje limfnih žlezdi zasnovano na preoperativnom histopatološkom nalazu.

U ovim slučajevima biopsija se savetuje. Iako „punch“ biopsija može biti dovoljna za površne lezije, preporučuje se ekscizija.[32]

Nema potrebe za biopsijom ukoliko:

  • Nema sumnje po pitanju dijagnoze
  • Lečenje limfnih žlezda je odloženo nakon tretmana primarnog tumora i ili histološkog ispitivanja, prve žlezde u koje se širi maligna bolest.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Lečenje karcinoma penisa je hirurško i sastoji se od radikalno isecanje promena do u zdravo tkivo penisa. Kod zapuštenih slučajeva najčešće se mora izvršiti amputacija distalnih delova penisa, sa disekcijom regionalnih limfnih žlezda.[33]

Cirkumcizija (obrezivanje) ili ablacija laserom može biti dovoljna za male, površne promene,[34] ali je za veće, infiltrativne lezije potrebno izvršiti totalnu penektomiju, najčešće uz ilioinguinalnu limfadenektomiju. Parcijalna penektomija koja podrazumeva uklanjanje samo vrha ili glave penisa, je poštedna intervencija jer štedi što veći deo tela penisa. Ona se primenjuje ako se tumor može u celosti ekscidirati sa odgovarajućim ivicama< kako bi se očuvalo deblo penisa koje omogućava mokrenje i seksualne funkcije.[34]

Ako je tumor visokog stepena ili urasta u kavernozna tela penida, neophodna je obostrana ilioinguinalna limfadenektomija.[35]

U zavisnosti od stadijuma bolesti mogu se primeniti radijaciona i hemioterapija. Za uznapredovali invazivni rak može se istovremeno primeniti operacija i radioterapija, ali izlečenje je malo verovatno. Pri odmaklom obliku raka hemoterapija ima nezadovoljavajuće rezultate.[36]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Prognoza bolesnika sa karcinomom penisa primarno zavisi od vremena kada je otkriven i stadijuma u kojem je otkriven. Pojava limfogenih i hematogeni metastaza ima značajnu ulogu u preživljavanju bolesnika sa karcinom penisa.

Petogodišnje preživljavanje bolesnika sa karcinomom penisa je kod:

  • prvog i drugog stadijuma 85%,
  • trećeg stadijuma 59%,
  • četvrtom stadijuma 11%.

Prevncija[uredi | uredi izvor]

Cirkumcizija u ranom detinjstvu značajno smanjuje rizik od karcinoma penisa

U zajednicama gde se primenjuje cirkumcizija (obrezivanje) kod novorođenčadi i predpubertetske dece incidencija karcinoma penisa je izrazito mala. Rana cirkumcizija smanjuje karcinom penisa za 3 do 5 puta. Međutim cirkumcizija u odraslih osoba ne utiče značajno na smanjenje učestalosti karcinoma penisa.[1]

Koliko smanjivanje faktora rizika utiče na incidenciju karcinoma penisa najbolje pokazuje podatak po kome je incidencija karcinoma penisa u Sjedinjenim Američkim Drzavama u periodu od 1973 do 2002. u stalnom padu. Tako je u periodu između 1973. i 1982. incidencija u SAD iznosila 0,89 : 100.000, da bi se smanjila između 1983. i 1992. na 0,69 : 100.000, između 1993. i 2002. na 0,58 : 100.000.

Najčešće mere prevencije
  • Dobra higijena genitalija, koja podrazumeva pranje penisa, skrotum i kožice jednom dnevno običnom vodom, koja može da spreči balanitis, kao jedan od uzroka raka penisa. Međutim, treba izbegavati sapune sa agresivnim sastojcima.[12]
  • Prestanak pušenja može da smanji rizik od pojave raka penisa.[37]
  • Obrezivanje tokom detinjstva ili u detinjstvu može da pruži delimičnu zaštitu od raka penisa. Nekoliko autori predložilo je obrezivanja kao moguću strategiju za prevenciju raka penisa,[38][39][40] dok Američko udruženje za kacer napominje da Američko udruženje pedijatara i Kanadska Akademija pedijatrija preporučuju rutinsko obrezivanje u neonatalnom periodu.[1]
  • Tretiranjem fimoze može se sprečiti balaniti, pre svega dobrom higijenu i redovnim povlačenjem kožice u toploj vodi.[12]
  • Kod parafimoza može se redovnim prevlačenjem navlake u dužem vremenskom periodu, delovati preventivno u sprečavanju karcinoma penisa.[12]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Penile Cancer. Last Medical Review: 03/30/2015. Arhivirano iz originala 10. 12. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2016. 
  2. ^ B. Mahlmann; C. Doehn; T. Feyerabend (2001). „Strahlentherapie des Peniskarzinoms”. Der Urologe A. 40 (4): 308—312. PMID 11490865. S2CID 12173775. doi:10.1007/s001200170042. 
  3. ^ Pettaway CA, Lance RS, Davis JW. Tumors of the penis. In: Wein AJ, ed. Campbell-Walsh Urology. 10th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2011:chap 34.
  4. ^ Oertell J, Caballero C, Iglesias M, et al. Differentiated precursor lesions and low-grade variants of squamous cell carcinomas are frequent findings in foreskins of patients from a region of high penile cancer incidence.. Histopathology. 58 (6): 925—33. maj 2011.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  5. ^ a b v g d Backes DM, Kurman RJ, Pimenta JM, et al. Systematic review of human papillomavirus prevalence in invasive penile cancer. Cancer Causes Control. 20 (4): 449—57. maj 2009.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  6. ^ a b Parkin DM, Whelan SL, Ferlay J, et al. Cancer Incidence in Five Continents. Vol. VIII. IARC Scientific Publications. No. 155. Lyon, France: IARC, 2002
  7. ^ Arya M, Li R, Pegler K, et al. Long-term trends in incidence, survival and mortality of primary penile cancer in England. Cancer Causes Control. 24 (12): 2169—76. decembar 2013.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  8. ^ Barnholtz-Sloan JS, Maldonado JL, Pow-sang J,; et al. „Incidence trends in primary malignant penile cancer”. Urol Oncol 2007 Sep-Oct. 25 (5): 361—7. .
  9. ^ Baldur-Felskov B, Hannibal CG, Munk C, et al. Increased incidence of penile cancer and high-grade penile intraepithelial neoplasia in Denmark 1978-2008: a nationwide population-based study. Cancer Causes Control. 23 (2): 273—80. februar 2012.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  10. ^ Dillner J, von Krogh G, Horenblas S, et al. Etiology of squamous cell carcinoma of the penis. Scand J Urol Nephrol Suppl 2000;(205):189-93.
  11. ^ Tsen HF, Morgenstern H, Mack T, et al. Risk factors for penile cancer: results of a population-based case-control study in Los Angeles County (United States). Cancer Causes Control. 12 (3): 267—77. april 2001.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  12. ^ a b v g d Risks and causes of penile cancer. Cancer Research UK. Arhivirano iz originala 15. 04. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2016. 
  13. ^ Poetsch M, Hemmerich M, Kakies C, et al. Alterations in the tumor suppressor gene p16(INK4A) are associated with aggressive behavior of penile carcinomas.. Virchows Arch. 458 (2): 221—9. februar 2011.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  14. ^ a b Stankiewicz E, Kudahetti SC, Prowse DM, et al. HPV infection and immunochemical detection of cellcycle markers in verrucous carcinoma of the penis. Mod Pathol 2009 Sep;22:1160-8.
  15. ^ a b Ulff-Møller CJ, Simonsen J, Frisch M. Marriage, cohabitation and incidence trends of invasive penile squamous cell carcinoma in Denmark 1978-2010. Int J Cancer. 133 (5): 1173—9. septembar 2013.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  16. ^ Maden, C.; Sherman, K. J.; Beckmann, A. M.; Hislop, T. G.; Teh, C. Z.; Ashley, R. L.; Daling, J. R. (1993). „History of circumcision, medical conditions, and sexual activity and risk of penile cancer”. Journal of the National Cancer Institute. 85 (1): 19—24. PMID 8380060. doi:10.1093/jnci/85.1.19. 
  17. ^ Tsen HF, Morgenstern H, Mack T, et al. Risk factors for penile cancer: results of a population-basedcase-control study in Los Angeles County (United States). Cancer Causes Control. 12 (3): 267—77. april 2001.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  18. ^ Archier, E.; Devaux, S.; Castela, E.; Gallini, A.; Aubin, F.; Le Maître, M.; Aractingi, S.; Bachelez, H.; Cribier, B.; Joly, P.; Jullien, D.; Misery, L.; Paul, C.; Ortonne, J. P.; Richard, M. A. (2012). „Carcinogenic risks of psoralen UV-A therapy and narrowband UV-B therapy in chronic plaque psoriasis: A systematic literature review”. Journal of the European Academy of Dermatology and Venereology : Jeadv. 26 Suppl 3: 22—31. PMID 22512677. S2CID 36944181. doi:10.1111/j.1468-3083.2012.04520.x. 
  19. ^ Stern RS; PUVA Follow-Up Study. The risk of squamous cell and basal cell cancer associated with psoralen and ultraviolet A therapy: a 30-year prospective study. J Am Acad Dermatol. 66 (4): 553—62. 2012.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  20. ^ Daling JR, Sherman KJ, Hislop TG, et al. Cigarette smoking and the risk of anogenital cancer. Am J Epidemiol. 135 (2): 180—9. januar 1992.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  21. ^ Koifman, L.; Vides, A. J.; Koifman, N.; Carvalho, J. P.; Ornellas, A. A. (2011). „Epidemiological aspects of penile cancer in Rio de Janeiro: Evaluation of 230 cases”. International Braz J Urol : Official Journal of the Brazilian Society of Urology. 37 (2): 231—40; discussion 240—3. PMID 21557840. doi:10.1590/s1677-55382011000200010. 
  22. ^ Thuret, R.; Sun, M.; Budaus, L.; Abdollah, F.; Liberman, D.; Shariat, S. F.; Iborra, F.; Guiter, J.; Patard, J. J.; Perrotte, P.; Karakiewicz, P. I. (2013). „A population-based analysis of the effect of marital status on overall and cancer-specific mortality in patients with squamous cell carcinoma of the penis”. Cancer Causes & Control : CCC. 24 (1): 71—79. PMID 23109172. S2CID 254382436. doi:10.1007/s10552-012-0091-y. 
  23. ^ McIntyre, M.; Weiss, A.; Wahlquist, A.; Keane, T.; Clarke, H.; Savage, S. (2011). „Penile cancer: An analysis of socioeconomic factors at a southeastern tertiary referral center”. The Canadian Journal of Urology. 18 (1): 5524—5528. PMID 21333043. 
  24. ^ Benard VB, Johnson CJ, Thompson TD, et al. Examining the association between socioeconomicstatus and potential human papillomavirus-associated cancers. Cancer 2008 Nov;113(10 Suppl):2910-8.
  25. ^ Bertolotto M, Serafini G, Dogliotti L,; et al. „Primary and secondary malignancies of the penis: ultrasound features.”. Abdom imaging 2005 Jan-Feb. 30 (1): 108—12. .
  26. ^ Ranganath R, Singh SS, Sateeshan B. Sarcomatoid carcinoma of the penis: clinic-pathological features. Indian J Urol. 24 (2): 267—8. april 2008.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  27. ^ Leijte JA, Gallee M, Antonini N, et al. Evaluation of current (2002) TNM classification of penile carcinoma.. J Urol. 180 (3): 933—8. 2008.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć);discussion 938.
  28. ^ Lont AP, Besnard AP, Gallee MP, et al. A comparison of physical examination and imaging in determining the extent of primary penile carcinoma. BJU Int. 91 (6): 493—5. april 2003.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  29. ^ Kayes O, Minhas S, Allen C, et al. The role of magnetic resonance imaging in the local staging of penile cancer.. Eur Urol. 51 (5): 1313—8. maj 2007.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć);discussion 1318-9.
  30. ^ Petralia G, Villa G, Scardino E, et al. Local staging of penile cancer using magnetic resonance imaging with pharmacologically induced penile erection.. Radiol Med. 113 (4): 517—28. jun 2008.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  31. ^ Velazquez EF, Barreto JE, Rodriguez I, et al. Limitations in the interpretation of biopsies in patients with penile squamous cell carcinoma. Int J Surg Pathol. 12 (2): 139—46. april 2004.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  32. ^ Zhu Y, Ye DW, Yao XD, et al. The value of squamous cell carcinoma antigen in the prognostic evaluation, treatment monitoring and followup of patients with penile cancer.. J Urol. 180 (5): 2019—23. novembar 2008.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  33. ^ Alnajjar HM, Lam W, Bolgeri M, et al. Treatment of carcinoma in situ of the glans penis with topical chemotherapy agents.. Eur Urol. 62 (5): 923—8. novembar 2012.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  34. ^ a b Philippou P, Shabbir M, Malone P, et al. Conservative surgery for squamous cell carcinoma of the penis: resection margins and long-term oncological control.. J Urol. 188 (3): 803—8. septembar 2012.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  35. ^ J. Ryan, Mark. „Karcinom penisa”. www.hemed.hr. Pristupljeno 2023-06-30. 
  36. ^ Ornellas AA, Kinchin EW, Nóbrega BL, et al. Surgical treatment of invasive squamous cell carcinoma of the penis: Brazilian National Cancer Institute long-term experience. J Surg Oncol. 97 (6): 487—95. 2008.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  37. ^ Pow-Sang, Mariela R.; Ferreira, Ubirajara; Pow-Sang, Julio M.; Nardi, Aguinaldo C.; Destefano, Victor (2010). „Epidemiology and Natural History of Penile Cancer”. Urology. 76 (2): S2—S6. PMID 20691882. doi:10.1016/j.urology.2010.03.003. 
  38. ^ De Souza, K. W.; Dos Reis, P. E.; Gomes, I. P.; De Carvalho, E. C. (2011). „Prevention strategies for testicular and penile cancer: An integrative review”. Revista da Escola de Enfermagem da U S P. 45 (1): 277—282. PMID 21445520. doi:10.1590/s0080-62342011000100039. 
  39. ^ Minhas, Suks; Manseck, Andreas; Watya, Stephen; Hegarty, Paul K. (2010). „Penile Cancer—Prevention and Premalignant Conditions”. Urology. 76 (2): S24—S35. PMID 20691883. doi:10.1016/j.urology.2010.04.007. 
  40. ^ Bleeker, M. C. G.; Heideman, D. A. M.; Snijders, P. J. F.; Horenblas, S.; Dillner, J.; Meijer, C. J. L. M. (2009). „Penile cancer: Epidemiology, pathogenesis and prevention”. World Journal of Urology. 27 (2): 141—150. PMID 18607597. S2CID 25742226. doi:10.1007/s00345-008-0302-z. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • O.W. Hakenberg (chair), E. Compérat, S. Minhas, A. Necchi, C. Protzel, N. Watkin, Guidelines on Penile Cancer Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jul 2015) European Association of Urology 2014.
  • Solsona E, Algaba F, Horenblas S, et al;. „European Association of Urology. EAU Guidelines on Penile Cancer.”. Eur Urol. 46 (1): 1—8. .
  • Algaba F, Horenblas S, Pizzocaro-Luigi Piva G, et al;. „European Association of Urology. EAU guidelines on penile cancer”. Eur Urol. 42 (3): 199—203. .
  • Clark PE, Spiess PE, Agarwal N, et al; National Comprehensive Cancer Network (maj 2013). „Penile cancer: Clinical Practice Guidelines in Oncology”. J Natl Compr Canc Netw. 11 (5): 594—615. .
  • Souillac I, Avances C, Camparo P, et al. Penile cancer in 2010: update from the Oncology Committee of the French Association of Urology: external genital organs group (CCAFU-OGE). Prog Urol. 21 (13): 909—16. decembar 2011.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • Van Poppel H, Watkin NA, Osanto S, et al; ESMO Guidelines Working Group. Penile cancer: ESMO Clinical Practice Guidelines for diagnosis, treatment and follow-up. Ann Oncol 2013 Oct;24 Suppl 6:vi115-24.
  • Oxford Centre for Evidence-based Medicine Levels of Evidence. Produced by Bob Phillips, Chris Ball, Dave Sackett, Doug Badenoch, Sharon Straus, Brian Haynes, Martin Dawes since November 1998. Updated by Jeremy Howick March 2009 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. oktobar 2017).
  • Stavka nabrojivog spiska

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).