Katakana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Katakana (片仮名 [Katakana]; bukvalno „delimične kane") je japanski slogovnik, jedno od četiri japanska pisma (ostala su Hiragana, Kanđi i Romađi).

Katakana je karakteristična po kratkim i geometrijskim potezima i najjednostavnije je od japanskih pisama

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Katakana se koristi za:

  • Naglašavanje, slično kurzivu u srpskom jeziku.
  • Onomatopejske reči, kao što je hii (ヒ [hii]) što znači „uzdah”.
  • Imena životinja i vrsta biljaka.
  • Transkripciju reči iz stranih jezika (zvanih gairaigo). Na primer, televizija se kaže terebi (テレビ [terebi]). Strane reči se često pišu sa srednjom tačkom () koja razdvaja reči.

Katakana[uredi | uredi izvor]

Osnovni katakana znaci[uredi | uredi izvor]

Sledeća tabela predstavlja sve slogove Katakane zajedno sa izgovorom prema Hepburn sistemu:

Set standardnih katakana znakova (znakovi obojeni crveno su izbačeni):
ア  aa イ  ii ウ  uu エ  ee オ  oo
カ  kaka キ  kiki ク  kuku ケ  keke コ  koko キャ  kyakja キュ  kyukju キョ  kyokjo
サ  sasa シ shiši ス  susu セ  sese ソ  soso シャ  shaša シュ  shušu ショ  shošu
タ tata チ chi - či/ći ツ tsu - cu テ te - te ト to - to チャ cha - ča/ća チュ chu - ču/ću チョ cho - čo/ćo
ナ na - na ニ ni - ni ヌ nu - nu ネ ne - ne ノ no - no ニャ nya - nja ニュ nyu - nju ニョ nyo - njo
ハ ha - ha ヒ hi - hi フ fu - fu ヘ he - he ホ ho - ho ヒャ hya - hja ヒュ hyu - hju ヒョ hyo - hjo
マ ma - ma ミ mi - mi ム mu - mu メ me - me モ mo - mo ミャ mya - mja ミュ myu - mju ミョ myo - mjo
ヤ ya - ja ユ yu - ju ヨ yo - jo
ラ ra - ra リ ri - ri ル ru - ru レ re - re ロ ro - ro リャ rya - rja リュ ryu - rju リョ ryo - rjo
ワ wa - va/ua ヰ wi - vi/ui ヱ we - ve/ue ヲ wo - vo/uo
ン n - n
ガ ga - ga ギ gi - gi グ gu - gu ゲ ge - ge ゴ go - go ギャ gya - gja ギュ gyu - gju ギョ gyo - gjo
ザ za - za ジ ji - đi ズ zu - zu ゼ ze - ze ゾ zo - zo ジャ ja - đa ジュ ju - đu ジョ jo - đo
ダ da - da ヂ ji - đi ヅ zu - zu デ de - de ド do - do
バ ba - ba ビ bi - bi ブ bu - bu ベ be - be ボ bo - bo ビャ bya - bja ビュ byu - bju ビョ byo - bjo
パ pa - pa ピ pi - pi プ pu - pu ペ pe - pe ポ po - po ピャ pya - pja ピュ pyu - pju ピョ pyo - pjo

Savremeni katakana znaci[uredi | uredi izvor]

Druga tabela prikazuje savremene dodatke katakana setu. Koriste se da bi prikazali glasove iz drugih jezika.

イェ ye - je
ウィ wi - vi/ui ウェ we - ve/ue ウォ wo - vo/uo
ヴァ va - va ヴィ vi - vi ヴ vu - vu ヴェ ve - ve ヴォ vo - vo
シェ she - še
ジェ je - đe
チェ che - če/će
ティ ti - ti トゥ tu - tu
テュ tyu - tju
ディ di - di ドゥ du - du
デュ dyu - dju
ツァ tsa - ca ツィ tsi - ci ツェ tse - ce ツォ tso - co
ファ fa - fa フィ fi - fi フェ fe - fe フォ fo - fo
フュ fyu - fju

Katakana se takođe koristi za pisanje Ainu jezika; u tom slučaju, suglasnici nakon kojih ne sledi samoglasnik se pišu sa malim znakom za samoglasnik + u (u slučaju glasa š, suglasnik + i). Tako, na primer, malo プ predstavlja glas p.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Katakana

Katakana su razvili učenici koji su koristili delove manjogana znakova za brzopis kada su pisali reči za koje nisu znali koneske znakove. Tako je, na primer, ka (カ) nastalo od levog dela znaka 加, „uvećati, pojačati”.

Sve do serije reformi sprovedenih nakon Drugog svetskog rata, katakana se koristila za okurigana u zvaničnim dokumentima i često u drugim kontekstima.

Katakana u Unikodu[uredi | uredi izvor]

U Unikodu, Katakana se nalazi između U+30A0 i U+30FF.

    0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 A B C D E F
30A  
30B  
30C  
30D  
30E  
30F  

Vidi još i...[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]