Katarina Patrnogić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
katarina patrnogić
Katarina Patrnogić Cica
Lični podaci
Datum rođenja(1921-10-30)30. oktobar 1921.
Mesto rođenjaPrizren, Kraljevina SHS
Datum smrti1. decembar 1971.(1971-12-01) (50 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politička radnica
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem
Orden za hrabrost Orden partizanske zvezde sa puškama Partizanska spomenica 1941.

Katarina Patrnogić Cica (Prizren, 30. oktobar 1921Beograd, 1. decembar 1971) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politička radnica SR Srbije i SAP Kosova i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 30. oktobra 1921. godine u Prizrenu, u zanatlijskoj porodici. Završila je gimnaziju 1939. godine, posle čega je upisala Pravni fakultet u Beogradu.

Februara 1941. godine, postala je kandidat, a uskoro i članica Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Okupatorskom podelom Kosova 1941. godine, Prizren je pripao italijanskoj okupacionoj zoni. Karabinijeri su uhapsili Katarinu u novembru iste godine i mučili ju da oda imena saradnika Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Pošto nije ništa priznala, puštena je iz zatvora. Karabinijeri su nastavili da ju potajno prate u nadi da će ih odvesti do svojih saradnika. Neko je vreme ilegalno radila u Prizrenu, a zatim je prešla u Orahovac da bi radila na organizovanju NOP-a.

Avgusta 1942. godine, policija je saznala da se Katarina vratila u Prizren, pa su ju ponovno uhapsili. Mučili su ju i ispitivali, ali nije ništa priznala. Neko vreme je boravila u prizrenskom zatvoru, nakon čega su ju prebacili u tiranski zatvor. Po dolasku u zatvor, uključila se u pripreme grupe komunista za bekstvo. Januara 1943. godine, tokom bega, imala je zadatak da onesposobi čuvarku, vezavši ju, a zatim pobegla zajedno s ostalim zatvorenicama.

Aprila 1943. godine, postala je borac Šarplaninskog partizanskog odreda. Avgusta 1943, bila je postavljena za zamenicu političkog komesara čete. Dana 8. avgusta, postala je politički komesar Trećeg bataljona Osme preševske brigade. Dana 9. septembra, prilikom formiranja Druge kosovsko-metohijske brigade, postala je zamenicom političkog komesara brigade. Od decembra 1944, do kraja rata bila je zamenica političkog komesara Četvrte kosovsko-metohijske brigade.

Posle rata, bila je poslanica šarplaninsko-gorskog izbornog sreza u Narodnoj skupštini FNR Jugoslavije, Narodnoj skupštini NR Srbije i Skupštini Kosova.

Vršila je dužnosti sekretarice Sreskog komiteta KPJ u Prizrenu, članice Oblasnog komiteta i Centralnog komiteta SK Srbije, članice Oblasnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda za Kosovo i Metohiju i Glavnog odbora SSRN Srbije i ostalo.

Preminula je 1. decembra 1971. godine u Beogradu, tokom vršenja dužnosti potpredsednice Skupštine Kosova.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem, Orden za hrabrost i Orden partizanske zvezde sa puškama. Ordenom narodnog heroja odlikovana je 27. novembra 1953. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
  • Vojna enciklopedija (knjiga šesta). Beograd 1973. godina.
  • Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana — Beograd — Titograd: Partizanska knjiga — Narodna knjiga — Pobjeda. 1982.