Katepan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vizantijsko carstvo 1025. godine; na vrhuncu teritorijalnog proširenja. Katepanati se nalaze na krajenjem istoku Carstva.

Katepan (grčki: κατεπάνω; vrhovni) je bio čin vizantijskih vojnih oficira i službenika. Od latinizacije ove reči nastala je italijanska reč capitaneus i capitano od koje potiče reč kapetan koja se proširila po drugim jezicima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Katepani su bili vojni zapovednici profesionalne vojske (tagmatske vojske, komandni oficiri). Katepani upravljaju katepanatima ili dukatima koji nastaju na onom prostoru na kome nije moguće osnovati temu jer Vizantija nije držala kompaktnu teritoriju. Provincijski katepani ujedinjuju rasparčane teritorije. Duka tj. katepan ima i vojnu i administrativnu upravu. Duke su bile pokretne kao i domestik shola istoka. Razlika je u tome što domestik shola pokriva ceo istok, a duke se vezuju za teritoriju. Titula katepana prvi put se pojavljuje tokom vladavine Makedonske dinastije. Vezivanje katepana (dotadašnjih zapovednika tagmatskih jedinica) za određenu teritoriju dovodi do stvaranja prostranih okruga i fleksibilnih granica koji su u svom sastavu imali manje teme na čelu sa stratezima. Na istoku se pojavljuju duka Antiohije, duka Mesopotamije i duka Haldije. Duka Antiohije pokriva područje Sirije, duka Mesopotamije je bio zadužen za širenje ka Edesi, a duka Haldije je delovao na području Koloneje, Teodosipolisa, Derzena. Na istoku su kasnije osnovani katepanat Samosata (zadužen za Edesu), Vaspurkanski dukat i Iberijski dukat. U periodu od 969. do 976. godine postojao je katepanat Ras.

Izvori[uredi | uredi izvor]