Kvadratni koren

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Matematički izraz kvadratnog korena od x.
Na primer, 25 = 5, pošto je 25 = 5 ⋅ 5, ili 52 (5 na kvadrat).

U matematici kvadratni koren je unarna matematička operacija inverzna kvadriranju. Oznaka ove operacije nad nekim brojem a je , i čita se kao „koren od a”.[1] Kvadratni koren je broja a je broj y tako da y2 = a; drugim rečima, broj y čiji je kvadrat a (rezultat množenja broja sa samim sobom, ili yy).[2] Na primer, 4 i −4 su kvadratni koreni broja 16, jer je 42 = (−4)2 = 16. Potpuno ispravno bi bilo pisati , i izgovarati „kvadratni koren od a“, međutim to se ređe radi jer se najveći broj slučajeva pomena korena odnosi na kvadratni koren, pa se ustalio kraći izgovor i jednostavniji zapis.[3][4]

Svaki ne-negativni realni broj a ima jedinstven ne-negativni kvadratni koren, koji se naziva glavni kvadratni koren, koji se označava sa a, pri čemu se √ naziva znakom korena ili radiksom.[5][6] Na primer, glavni kvadratni koren od 9 je 3, što se označava sa 9 = 3, jer je 32 = 3 · 3 = 9 i 3 je ne-negativno. Član (ili broj) čiji se kvadratni koren razmatra se naziva radikand. Radikand je broj ili izraz ispod korenskog znaka, u ovom primeru 9.

Svaki pozitivni broj a ima dva kvadratna korena: a, koji je pozitivan, i −a, koji je negativan. Zajedno, ova dva korena se označavaju sa ±a (pogledajte ± stenografski znak). Mada je glavni kvadratni koren pozitivnog broja samo jedan od njegova dva jedinstvena korena, oznaka „kvadratnog korena” se obično koristi za označavanje glavnog kvadratnog korena. Za pozitivno a, glavni kvadratni koren se može napisati u eksponentnoj notaciji, kao a1/2.[7]

Kvadratni koreni negativnih brojeva se mogu razmatrati u okviru kompleksnih brojeva. Generalnije, kvadratni koreni se mogu razmatrati u bilo kom kontekstu u kojem je definisan pojam „kvadriranja” nekih matematičkih objekata (uključujući algebru matrica, endomorfizam prstenova, itd.)

Definicija[uredi | uredi izvor]

Ova operacija se definiše sledećom relacijom:

Kvadratni koren broja x je nenegativan broj koji pomnožen sam sobom daje x.

Na primer, pošto je .

Primer pokazuje kako se kvadratni koren pojavljuje prilikom rešavanja kvadratne jednačine .

Uopšteno kvadratna jednačina ima oblik i za njeno rešavanje je neophodna primena kvadratnog korena.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Grafik funkcije f(x) = √x, čini polovina parabole sa uspravnom direktrisom.

Ova funkcija je diferencijabilna i integrabilna na celom domenu.

Kvadratni koren je funkcija koja preslikava skup nenegativnih realnih brojeva na samog sebe.

Kvadratni koren kvadrata nekog realnog broja nije taj broj sam, već njegova apsolutna vrednost:

Zbog ove svoje osobine, kvadratni koren nije prava inverzna funkcija kvadratnoj funkciji. Kvadratna funkcija i funkcija kvadratnog korena su inverzne na skupu .

Za sve nenegativne realne brojeve x i y važi

i

Funkcija kvadratnog korena je neprekidna za svako nenegativno x, i diferencijabilna za svako pozitivno x. Ako f označava funkciju kvadratnog korena, čiji derivat je dat sa:

Tejlorova serija od 1 + x oko x = 0 konvergira za |x| ≤ 1, i data je sa

Kvadratni koren nenegativnog broja koristi se u definiciji Euklidove norme (i rastojanja), kao i u generalizacijama kao što su Hilbertovi prostori. Njime se definiše važan koncept standardne devijacije koji se koristi u teoriji verovatnoće i statistici. On ima glavnu upotrebu u formuli za korene kvadratne jednačine; kvadratna polja i prstenovi kvadratnih celih brojeva, koji se zasnivaju na kvadratnim korenima, važni su u algebri i koriste se u geometriji. Kvadratni koreni se često pojavljuju u matematičkim formulama drugde, kao i u mnogim fizičkim zakonima.

Kvadratni koren je moguće definisati i na polju kompleksnih brojeva, kao i na matricama.

Kvadratni koreni pozitivnih celih brojeva[uredi | uredi izvor]

Pozitivan broj ima dva kvadratna korena, jedan pozitivan i jedan negativan, koji su međusobno suprotni. Kada se govori o kvadratnom korenu pozitivnog celog broja, obično se misli na pozitivni kvadratni koren.

Kvadratni koreni celog broja su algebarski celi brojevi - tačnije kvadratni celi brojevi.

Kvadratni koren pozitivnog celog broja je umnožak korena njegovih glavnih faktora, jer je kvadratni koren proizvoda proizvod kvadratnih korena faktora. Budući da je p2k = pk, neophodni su samo koreni onih prostih brojeva koji imaju neparnu moć u faktorizaciji. Tačnije, kvadratni koren proste faktorizacije je

Decimalne ekspanzije[uredi | uredi izvor]

Kvadratni koreni savršenih kvadrata (npr. 0, 1, 4, 9, 16) su celi brojevi. U svim ostalim slučajevima, kvadratni koreni pozitivnih celih brojeva su iracionalni brojevi, i stoga u decimalnim prikazima imaju neponavljajuće decimale. Decimalne aproksimacije kvadratnih korena prvih nekoliko prirodnih brojeva date su u sledećoj tabeli.

n n, skraćeno na 50 decimala
0 0
1 1
2 1.41421356237309504880168872420969807856967187537694
3 1.73205080756887729352744634150587236694280525381038
4 2
5 2.23606797749978969640917366873127623544061835961152
6 2.44948974278317809819728407470589139196594748065667
7 2.64575131106459059050161575363926042571025918308245
8 2.82842712474619009760337744841939615713934375075389
9 3
10 3.16227766016837933199889354443271853371955513932521

Računanje[uredi | uredi izvor]

Služimo se binomom na kvadrat:

Na primer:, a = 1, b = 1.

Postupak dobijanja ovih cifara je sledeći:

Napišemo , napravili smo grupe po dve cifre, počevši od jedinica, a završavamo sa ciframa najveće težine.

Sada tražimo cifru čiji kvadrat ceo broj puta staje u grupi krajnje lev, u našem slučaju to je 1 i vidimo da samo cifra 1 zadovoljava taj uslov, dakle a = 1, Sada od 121 oduzimamo 100 da bi našli drugu cifru:; , zato odbacujem jedinice u broju 21 i gledamo u broju 2 koliko se puta sadrži dvostruka vrednost broja a, tj. 2 = 2b, b = 1

Sada je : =>  ; ;

Probamo: i vidimo da za b = 5 imamo

Probajmo , prva cifra je a = 1,

 ; , probamo sa b = 5, jjer je , ali , pa za b uzimamo 4, b = 4.

Sada uzimamo ostatak i dodajemo sledeće dve cifre sa leve strane.

= ; , što je ispunjeno samo za b = 1, 28 < 40. Dobili smo do sada: i u daljem postupku dobivene cifre tretiramo kao a, tj. sada je trenutno a = 141.

Nastavljamo postupak, 400 - 281 = ;

probamo , b = 4 zadovoljava jer je 1138 < 1190 i konačno naš koren postaje., 11900 -11296 = ; , ispunjeno za b = 2 i konačno i postupak se nastavlja.....

Opširnije[uredi | uredi izvor]

Kvadratni koren prirodnog broja je često iracionalan broj tj. broj koga nije moguće zapisati u obliku razlomka. Na primer se ne može zapisati kao m/n, gde su n i m prirodni brojevi. Međutim, toliko tačno iznosi dužina dijagonale kvadrata čija je dužina stranice jednaka 1.

Otkriće činjenice da su i broj 1 nesrazmerni se pripisuje Hipasu, Pitagorinom učeniku. Za pitagorejce je ova činjenica bila toliko šokantna da se termin iracionalan, čiji prvobitni prevod znači nesrazmeran, koji se ne može prikazati u obliku količnika (lat. ratio) i danas koristi za nešto nerazumljivo, strano promišljanju[8].

Oznaka, simbol, za kvadratni koren () je prvi put upotrebljena u 16. veku. Skoro je sigurno da je proizašlo iz prilagođenog ispisa malog latiničnog slova r, što je skraćenica od lat. radix što znači koren.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gel'fand, p. 120 Arhivirano 2016-09-02 na sajtu Wayback Machine
  2. ^ Gel'fand, p. 120 Arhivirano 2016-09-02 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ „Compendium of Mathematical Symbols”. Math Vault (na jeziku: engleski). 2020-03-01. Pristupljeno 2020-08-28. 
  4. ^ „Squares and Square Roots”. www.mathsisfun.com. Pristupljeno 2020-08-28. 
  5. ^ Zill, Dennis G.; Shanahan, Patrick (2008). A First Course in Complex Analysis With Applications (2nd izd.). Jones & Bartlett Learning. str. 78. ISBN 978-0-7637-5772-4. Arhivirano iz originala 2016-09-01. g.  Extract of page 78 Arhivirano 2016-09-01 na sajtu Wayback Machine
  6. ^ Weisstein, Eric W. „Square Root”. mathworld.wolfram.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-28. 
  7. ^ Zill, Dennis G.; Shanahan, Patrick (2008). A First Course in Complex Analysis With Applications (2nd izd.). Jones & Bartlett Learning. str. 78. ISBN 978-0-7637-5772-4. Arhivirano iz originala 1. 9. 2016. g.  Extract of page 78 Arhivirano 2016-09-01 na sajtu Wayback Machine
  8. ^ Božić, Milan (2002). Pregled istorije i filozofije matematike. Beograd. ISBN 978-86-17-10124-2. 

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]