Kvalitativni poremećaji pamćenja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kvalitativni poremećaji pamćenja ili paramnezije predstavljaju obmane sećanja. Poremećaji pamćenja se dele na kvalitativne, kvantitativne i poremećaje vremenskog toka događaja.[1][2][3][4][5][6]

Kvalitativni poremećaji pamćenja mogu se podeliti na:[7]

Alomnezija[uredi | uredi izvor]

Alomnezija ili kako se još može sresti u literaturi kao retrospektivno falsifikovanje, paramnezija ili naknadno izvrtanje sećanja, je fenomen istorijski pogrešnog doživljavanja realnosti. Radi se o iluzijama sećanja, iliti dodavanje pogrešnih pojedinosti ili pogrešnog smisla sećanju na stvarne događaje. Alomnezija se može javiti usled usled umora, nepažnje, pri delovanja trenutnog patološkog afekta, sumanutih ideja. Sugestija, ili histerični poremećaj ličnosti može biti osnova ove psihopatološke pojave. Osobe u tim slučajevima nesvesno prihvataju stavove, a pri reprodukciji ih doživljavaju kao svoje sopstveno iskustvo. Moguća je pojava i kod mentalno zdravih osoba, u vezi sa sugestijom i željom da svoji prošlost prikažu u drugačijem "svetlu“.[8][9][2][3][10]

Konfabulacija[uredi | uredi izvor]

Konfabulacija se odnosi da događaje i doživljaje koji se nisu odigrali, nema upamćivanja, već proizvoljne konstrukcije mašte, koji nastaje kako bi se prebrodio procep, praznina u sećanju. Bolesnik izmišlja sadržaje, kako bi njima popuni i premostio praznine u sećanju. Tipićno se javljaju kod oboljenja u vezi sa prolongiranom upotrebom aklkohola, kada je poznata kao Karsokoljeva psihiza. Pacijent uiznoseći podatke o sebi, svom kretanju i aktivnostima u toku dana, nailazi na "rupe" u sećanju. Sopstvenom inicijativom popunjava te rupe, ili nekritički prihvata sugestije sagovornika (da, tada sam tamo bio...), ne želeći da njegov deficit pažnje bude verifikovan. Konfabulacije se mogu javiti i kod zdravih osoba, posebno u uslovima istraživanog postupka.[11][12][9][2][7]

Patološka lažljivost[uredi | uredi izvor]

Patološka lažljivost (pseudologija fantastika) je poremećaj pamćenja, udružena sa naglašenom potrebom pacijenta da obilato proizvodi neistinite podatke, da više ni on, a ni njegova okolina ne mogu da razluče šta je istina, a šta laž. Vremenom pacijent kreće nekritički da veruje u svoje tvorevine. Ovakva pojava se zapaža kod histerično struktuiranih ličnosti.[9][2][7]

Pseudomnezija[uredi | uredi izvor]

Pseudomnezija ili pseudoreminiscencija predstavlja sećanje na nepostojeće događaje. Poremećaj se viđa kod bolesnika sa sumanutim idejama i takođe kod maničnih i depresivnih pacijenata.[2][3][7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marić J. Klinička psihijatrija. Megraf, Beograd, 2001.
  2. ^ a b v g d Kecmanović D. Cimptomi i sindromi psihičkih poremećaja. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, 1988.
  3. ^ a b v Radojčić B. M. Psihopatologija. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, 1987.
  4. ^ Golubović G. Z. Psihopatologija opši deo. Zdravstveni centar, Bor, 2004.
  5. ^ Desimiorović V. Medicinska psihologogija sa osnovama psihopatologije. Nauke, Beograd, 1997.
  6. ^ Krajger-Guzina A. Psihijatrija za defektologe. Naučna knjiga. Beograd, 1995.
  7. ^ a b v g Goran Z. Golubović. Osnovi opšte psihopatologije. Unigraf Niš, 2008
  8. ^ Stojiljković S. Psihijatrija sa medicinskom psihologijom. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb.1984.
  9. ^ a b v Miomir Lj. Leštarević, Forenzička psihopatologija, Beograd 2005
  10. ^ Goran Z. Golubović. Osnovi opšte psihopatologije. Unigraf Niš, 2008
  11. ^ definicija/konfabulacija (pristupljeno 15.11.2013. god.)
  12. ^ konfabulacija (pristupljeno 15.11.2013. god.)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marić J. Klinička psihijatrija. Megraf, Beograd, 2001.
  • Goran Z. Golubović. Osnovi opšte psihopatologije. Unigraf Niš, 2008
  • Kecmanović D. Cimptomi i sindromi psihičkih poremećaja.D. Ed. 33-51. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, 1988.
  • Radojčić B. M. Psihopatologija. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, 1987.
  • Golubović G. Z. Psihopatologija opši deo. Zdravstveni centar, Bor, 2004.
  • Desimiorović V. Medicinska psihologogija sa osnovama psihopatologije. Nauke, Beograd, 1997.
  • Krajger-Guzina A. Psihijatrija za defektologe. Naučna knjiga. Beograd, 1995.
  • Stojiljković S. Psihijatrija sa medicinskom psihologijom. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb.1984.
  • Miomir Lj. Leštarević, Forenzička psihopatologija, Beograd 2005

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]