Kineska Nova godina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vatromet u Hongkongu

Kineska Nova godina (uprošć. kin. 农历新年, 春节; trad. kin. 農曆新年), ili Prolećni festival, praznik je kojim se proslavlja početak Nove godine po tradicionalnom kineskom kalendaru. To je jedna od više lunarnih novih godina u Aziji. Slavlje počinje veče pre prvog dana godine i završava se petnaestog dana u godini, na Festival lampiona. Prvi dan kineske Nove godine počinje na mladi mesec, koji se pojavljuje između 21. januara i 20. februara.[1] U 2021. prvi dan kineske Nove godine je počeo 12. februara, započevši godinu metalnog bivola i traje do 31.januara 2022. Prvog februara 2022 počinje godinu vodenog tigra.

Dani u lunisolarnom kineskom kalendaru[uredi | uredi izvor]

Lunisolarni kineski kalendar određuje datum Lunarne Nove godine. Kalendar koriste i države koje su pod uticajem ili imaju odnose sa Kinom, kao što su Koreja, Japan i Vijetnam, iako ponekad datum proslave može odstupati za jedan dan ili čak jedan mesečni ciklus zbog korišćenja meridijana zasnovanog na različitom glavnom gradu u različitim vremenskim zonama ili drugačijem mestu interkalarnih meseci.[2]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Prema bajkama i legendama, kineska Nova godina je počela sa mitskom zveri Nin Šo (pojednostavljeni Kineski: 年兽; tradicionalni Kineski: 年獸). On je jeo seljake, a posebno decu. Jedne godine, svi seljaci su odlučili da se sakriju od zveri. Pre nego što su otišli, pojavio se jedan starac i rekao da će on ostati tokom noći i osvetiti se čudovištu, ali ga niko nije podržavao. On je postavio crveni papir i pustio vatromet. Dan kasnije, seljaci su se vratili i videli da ništa nije uništeno i pretpostavili su da je starac bio božanstvo koje ih je spasilo. Kasnije su shvatili da se u stvari Nin Šo plašio crvene boje i glasnih zvukova. Od tada su za Novu godinu nosili crvenu odeću i kačili crvene svetiljke i crvene prolećne svice na vrata i prozore. Takođe su koristili vatromete da uplaše Nina Šoua. Od tada, Nin Šo se nikad nije vratio u selo. Kasnije je Nin Šoua uhvatio Hongćin Laucu (pojednostavljeni Kineski: 鸿钧老祖; tradicionalni Kineski: 鴻鈞老祖), stari monah.[3]

Kao državni praznik[uredi | uredi izvor]

Kineska Nova godina se smatra državnim praznikom u velikom broju zemalja i teritorija gde ima mnogo kineske populacije. Pošto kineska Nova godina pada na različite datume po gregorijanskom kalendaru i na različite dane u nedelji, neke države prilagođavaju radne dane u cilju dužeg državnog praznika. U nekim zemljama, praznik se prebacuje na radni dan, ako Nova godina pada na vikend.[4]

Svečanosti[uredi | uredi izvor]

Tokom festivala, ljudi u Kini spremaju raznu gurmansku hranu za porodicu i goste. Zbog razvijene kulture, jela iz različitih država ima drugačiji ukus. Kod njih, najpoznatije jelo su knedle iz severne Kine i tangiuan iz južne Kine.[4]

Novogodišnje veče[uredi | uredi izvor]

Najveći događaj tokom kineske novogodišnje večeri je večera za okupljanje. Jela koja su napravljena od posebnih vrsta mesa se služe za stolom kao glavno jelo za večeru, i služe se za Novu godinu. Može se uporediti sa večerom zahvalnosti (engl. Thanksgiving Dinner) u Americi i slična je božićnoj večeri u drugim državama sa velikim procentom Hrišćana. U severnoj Kini, oni obično prave knedle posle večere i jedu ih oko ponoći. Knedle predstavljaju bogatstvo zato što njihov oblik liči na staru kinesku valutu. Na jugu, obično se pravi glutenski novogodišnji kolač i njegovi delići se šalju kao poklon rođacima i prijateljima. Posle večere, neke porodice idu u lokalne hramove da se mole za dobru novu godinu, ali u današnje vreme ljudi obično prave žurke i odbrojavaju do Nove godine.[5] Tradicionalno, vatrometi su se palili da uplaše zle duhove i vrata su bila zatvorena i nisu smela da se otvaraju do novog jutra, i to je u ritualu nazvano Otvaranje vrata sreće.

Prvi dan[uredi | uredi izvor]

Vatromet za kinesku Novu godinu.

Prvi dan služi za pozdravljanje božanstva iz raja i sa Zemlje i počinje zvanično u ponoć. Tradicionalno se pale vatrometi, bambusove palice i petarde. Mnogo budista se suzdržava i ne jede meso prvog dana zato što im to omogućava dugovečnost. Neki smatraju da paljenje vatre i korišćenje noževa prvog dana godine donosi lošu sreću i zato se sva hrana priprema dan ranije. Na ovaj dan se, takođe, smatra lošom srećom korišćenje metle. Veoma bitnim se smatra da se na prvi dan Nove godine poštuju stariji i zato porodice posećuju najstarije članove porodica, obično roditelje, babe i dede. Članovi porodice koji su venčani, takođe, daju crvene koverte sa parama ili blagoslovljenjem da bi se potisnulo starenje i zadaci vezani za predstojeću godinu, za mlađe članove porodice.[6]

Običaji[uredi | uredi izvor]

Gala Prolećnog festivala[uredi | uredi izvor]

Na novogodišnje veče, članovi porodice se okupljaju i večeraju. Gala Prolećnog festivala se prikazuje na CCTV1 za vreme večere i ljudi obično u to vreme gledaju taj program. Gala uključuje mnogo vrsta nastupa i gledanje je vremenom postalo tradicija.[6]

Razmena poklona[uredi | uredi izvor]

Pored crvenih koverti, koje obično stariji ljudi daju mlađima, i mali pokloni (obično hrane ili slatkiša) se razmenjuju između rođaka i prijatelja tokom kineske Nove godine. Pokloni se obično nose kad se posećuju prijatelji i rođaci i najčešće su to voće (najčešće narandže, ali nikad kruške), kolači, keksići, slatkiši i čokolade.[6]

Muzika[uredi | uredi izvor]

Srećna Nova godina! (kineski: 新年好呀) popularna je dečja pesma za novogodišnje praznike.[6]

Odevanje[uredi | uredi izvor]

Tokom Nove godine se najčešće nosi crvena boja, tradicionalna verovanja su da ona tera zle duhove i lošu sreću. Nošenje nove odeće tokom festivala predstavlja novi početak u godini i dovoljno stvari za korišćenje i oblačenje.[6]

Porodična slika[uredi | uredi izvor]

U nekim mestima, pravljenje porodične slike je bitna ceremonija nakon što se okupe rođaci. Porodica se fotografiše u hodniku ili ispred kuće. Najstariji član porodice stoji u sredini.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Aslaksen, Helmer. "The Mathematics of the Chinese Calendar" (PDF). str. 2. Pristupljeno 11. 12. 2018. 
  2. ^ „Istorija Kineske nove godine”. The History of Chinese New Year. Pristupljeno 11. 12. 2018. 
  3. ^ „Poreklo lunarne Nove godine i legenda o Ninu Šou”. "The Origin of Lunar New Year and the legend of Nian". Ancient Origins. Pristupljeno 11. 12. 2018. 
  4. ^ a b „Kineska Nova godina”. Chinese New Year. Pristupljeno 11. 12. 2018. 
  5. ^ Bžaland Velč, Patricija. Chinese New Year. str. 36. 
  6. ^ a b v g d đ „Kineska Nova godina”. Chinese New Year. Pristupljeno 12. 12. 2018.