Kirik i Julita

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveti mučenici Kirik i Julita

Sveti Kirik i Julita (grč. Κηρύκος, Ἰουλίττα su hrišćanski svetitelji i ranohrišćanski mučenici.[1]

Julita je bila plemićkog roda. Rano je ostala bez muža sa svojim novorođenim sinom Kirikom.[2] Živeli su u gradu Ikoniji u Likaoniji. Svoga sina Kirika je krstila odmah po rođenju, a kada mu je bilo tri godine, naučila ga je veri i molitvi. Kada je car Dioklecijan naredio gonjenje hrišćana, u gradu Ikoniji, Julita se sa sinom skloni u grad Selevkiju. Tamo je Julita uhvaćena i kao hrišćanka izvedena pred sudiju. Pošto Julita je tamo hrabro ispovedila svoju veru u Gospoda Isusa Hrista, sudija joj uze dete na svoje ruke i poče ga milovati. No Kirik vikaše iza glasa: „ja sam hrišćanin, pusti me materi!" i poče ručicama svojim grebati sudiju odvraćajući svoje lice od njega. Sudija se rasrdio i tresnuo Kirika o zemlju koji se skotrlja niz kamene stepenice i umre.[3] Videći kako Kirik postrada sveta Julita beše radosna i zablagodari Bogu, što sina njenog udostoji mučeničkog venca. Posle mnogih muka i Julita bi mačem posečena, 304. godine.[4]

Mošti svetih mučenika Kirika i Julite smatraju se za čudotvorne do današnjeg dana. Jedan deo moštiju ovih svetitelja nalazi se u Ohridu u crkvi sv. Bogorodice Bolničke.

Pravoslavna crkva proslavlja svete mučenike Kirika i Julitu 15. jula po julijanskom kalendaru.

Posvećen im je Manastir Svetih Kirika i Julite u Smilovcima.

Napomene[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sts. Cyricus and Julita the Martyrs of Tarsus”. SPC. Pristupljeno 19. 1. 2021. [mrtva veza](jezik: engleski)
  2. ^ „SVETI MUČENICI KIRIK I JULITA; SVETI VLADIMIR VELIKI KNEZ RUSKI”. Crkva Hrista Spasitelja u Ubu. 2019-09-29. Pristupljeno 2024-01-23. 
  3. ^ „Sveti mučenici Kirik i Julita | Srpska Pravoslavna Crkva [Zvanični sajt]”. arhiva.spc.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-23. 
  4. ^ „Sveti mučenici Kirik i Julita”. www.crkva.se. Pristupljeno 2024-01-23. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]