Kleombrot I

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kleombrot I
Lični podaci
Datum rođenja5. vek p. n. e.
Mesto rođenjaSparta,
Datum smrti371. p. n. e.
Mesto smrtiLeuktra,
Porodica
PotomstvoKleomen II, Agesipolis II
RoditeljiPausanija
PrethodnikAgesipolis I
NaslednikAgesipolis II

Kleombrot Ι (grč. Κλεόμβροτος; umro 5. avgusta 371. p. n. e.) bio je spartanski kralj iz dinastije Agijada od 380. godine do svoje smrti. Tokom njegove vladavine vođen je Beotijski rat kojim je završena hegemonija Sparte. Poginuo je u bici kod Leuktre 5. avgusta 371. p. n. e.

Beotijski rat[uredi | uredi izvor]

Kleombrot je nasledio svoga brata Agesipolisa Ι. Još na početku njegove vladavine izbio je Beotijski rat. Tebanci pod vođstvom Pelopide i Epaminonde zbacili su oligarhe i uspostavili u Beotiji demokratsko državno uređenje ponovo osnivajući Beotijski savez. Kleombrot je pritekao u pomoć oligarsima, ali je pohod završen neuspehom. Epaminonda ga je porazio i primorao ga na povlačenje na Peloponez. Jedan od njegovih vojskovođa, Sfordija, odvojio se i napao Atiku, ali je i ovaj pohod završen neuspehom. Poslužio je Atini da raskine mir sa Spartom, osnuje Drugi atinski pomorski savez i pridruži se Beotiji u ratu. Spartanci su poraženi na svim frontovima; flota im je uništena u bici kod Naksosa. Godine 371. p. n. e. zaključen je mir sa Atinom, ali je rat nastavljen protiv Beotije i Tesalije.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Efori su naredili kralju Kleombrotu da napadne Tebu. Kleombrot je morao da posluša, iako je bio pristalica sklapanja mira. Po savetu Epaminonde, Beoćani ne uzmiču već dočekuju „nepobedivu“ spartansku armiju. Odlučujuća bitka odigrala se kod Leuktre 371. p. n. e. Tebanska armija od 7000 vojnika pod komandom Epaminonde je taktikom „kosog stroja“ porazila spartansku armiju od 10.000 ljudi. Za pobedu su zaslužni odredi Svete čete koji su se sastojali od 300 vojnika aristokrata. U bici je poginuo i kralj Kleombrot. Spartanska hegemonija je završena, a otpočela je devetogodišnja Tebanska hegemonija.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Stara Grčka - V. V. Struve i D. P. Kalistov, Book&Marso, 2006