Klepalo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ruski monah udara u klepalo.
Noseće klepalo u manastiru Gradac.
Statično klepalo u manastiru Žiča.

Klepalo ili bilo je drvena ili metalna ploča koja se udara čekićem ili palicom. U davna vremena je bio muzički instrument za domaćinstvo i signal, a kasnije je uglavnom korišćen umesto crkvenog zvona u pravoslavnim bogomoljama.[1]

Upotreba u pravoslavlju[uredi | uredi izvor]

Klepalom se poziva na noćna i dnevna bogosluženja: na zvuke klepala svi monasi se okupljaju u katolikonu radi molitve. Obično je to daska postavljena u crkvenoj porti da se u nju udara na Veliki petak i tokom Vaskršnjeg posta kad su zvona vezana.[2] Pored ovih, statičnih, u upotrebi su i noseća klepala.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Burnett, John. Overview of the Origin and History of Russian Bell-Founding
  2. ^ Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.