Klod Garamond

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Klod Garamond
Klod Garamond
Datum rođenja1510.
Mesto rođenjaPariz, Francuska
Datum smrti1561.
Mesto smrtiPariz, Francuska

Klod Garamond (franc. Claude Garamond; Pariz, francuska 1510- Pariz1561), bio je francuski tipograf i izdavač.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Klod Garamond (1510-1561), bio je francuski tipograf i izdavač.[1] Radio je kao graver punci, prvi je držao kompletnu slovolivnicu. Radio je na takozvanom starinskom serifnom dizajnu što je proizvelo slova sa relativno organskom strukturom koja podseća na rukopis pisan olovkom, ali sa malo više uređenom strukturom i modernijim dizajnom. Smatran je za jednog od vodećih tipografa svih vremena, i dan danas prepoznatljiv po eleganciji njegovih likova slova.Mnogi starinski serifni likovi slova se kolektivno zovu Garamond, po ovom dizajneru. Njegova karijera je doprinela određivanju budućnosti komercijalne štamparije kao i osnivanju industrije štampanja knjiga. Klod je veliki deo svog života proveo uglavnom u velikom nezadovoljstvu. To je veoma neobično za današnje vreme jer on važi za veoma poznatog i uticajnog pojedinca u tipografskoj istoriji. Toliko je bio dobar u tome što je radio da je dobio kraljevsku porudžbinu od francuskog dvora da napravi seriju tipografskih pisama. Garamond je jedan od pojedinih koji je livenje slova napravio kao poseban posao, takođe su njegove radove koristili najbolji štampari Francuske 16. veka. Bio je najvažniji dizajner pisma i graver punci u to vreme, ali nikada se nije zadovoljavao time, jednostavno mu nije bilo dovoljno, uvek je želeo više. Njegov uspeh i rad ga je doveo do veoma visoke pozicije i u veoma blizak kontakt sa tada najuglednijim i najbogatijim pokroviteljima francuske umetnosti knjige. Međutim, bio je veoma nezadovoljan i pored toga, sve više je postajao razočaran zbog svojih skromnih prilika i zarade. U uvodu za knjigu na kojoj je sarađivao žali se da njegov rad “gradi gnezdo izdavača i donosi med u njegovu košnicu.”[2]

Začetnik tipografskog pisma[uredi | uredi izvor]

Garamond je bio najtraženiji dizajner pisma u tom vremenu, možda i cele renesanse. Klod je dosta učinio na uvođenju antikve u francusku tipografiju, to je bila zamena za dotada uobičajenu gotiku. On je bio jedan od začetnika koji je uveo nagnute verzale kako bi ih pridružio kurzivnom kurentu i stvorio je kurzivno pismo u harmoničnom odnosu sa uspravnim. Postoji mnogo slučajeva sa izuzetno kreativnim ljudima, da se u jednom trenutku njihov duh oslobodi pod uticajem drugih ljudi, u Garamondovom slučaju, katalizator je bio Žofroa Tori. On je bio “tipični renesansni učenjak”, svestranog duha. Bio je učitelj filozofije, ali takođe je vremenom razvio i ljubav prema tipografiji i grafičkim veštinama. To se pokazalo u njegovim brojnim eksperimentima u gravuri, štampanju i ponekad u izdavaštvu. Tori je bio poreklom iz Francuske , ali je nekoliko godina svog života proveo i u Italiji. Ovaj boravak je temeljno uticao na njegov rad i filozofiju. Po povratku u Francusku,Tori je počeo da radi kao knjižar, graver i štampar. “Tori je francuskoj umetnosti doneo toplinu, ravnotežu i humanost.” Klod Garamond je bio jedan od najvatrenijih Torijevih naslednika. Pisma koja je on stvorio pratila su antikvu, koja je kao stil prednjačila u Italiji. Kroz nezaobilazni talenat ove dvojice dizajnera antikva je počela da zamenjuje goticu koja je bila francuska tipografska norma. Da nije bilo Garamonda Francuzi bi verovatno, kao i Nemci, sve do 20. veka čitali goticu.[2]

Iskošena slova[uredi | uredi izvor]

Prva tipografska pisma su bila uspravna: gotsko severne Evrope i romansko (antikva) u Italiji. Nije bilo kurziva. Iz rukopisnih oblika razvila su se kurzivna pisma, u početku su livena u metalu iz ekonomskih razloga.[3] U renesansi, ljudi koji su tragali za znanjem, mogli su ga dobiti putem štampanih knjiga, međutim, one su to vreme još uvek bile veoma skupe i složene pa ih nisu svi mogli priuštiti. Baš iz tog razloga izdavači su rešili da izađu u susret budućim korisnicima, počeli su knjige da oblikuju na pristupačniji način. Prvo se iz „džepnih knjiga“ počela izbacivati ornamentika i ilustracije, da bi se kasnije došlo i do toga da su pravljene knjige manjeg formata kako bi se uštedeo papir. Pošto su knjige bile smanjene, moralo se onda smanjiti i pismo što je dovelo do problema sa čitljivošću.Izdavači su onda na sve načine pokušavali da ovim jeftinijim izdanjima vrate čitljivost, štampari su počeli da liju slova zasnovana na kaligrafskim formama i proporcijama, jer su zauzimala manje mesta nego tradicionalna uspravna antikva. Pravi kurzivi sastojali su se od kurentnih slova: ukoliko su bili potrebni verzali, štampar ih je uzimao iz sanduka sa uspravnim pismom u kome su bili smešteni.Garamond je, kao i većina tipografa tog vremena pravio kurzivna pisma za ova izdanja, međutim njegovi kurzivi su imali odgovarajuće nagnuta verzalna slova. On nije započeo sa tim, njegove forme su bile izuzetno lepe,toliko da su značajno uticale na rad kasnijih majstora. Pre Garamonda kurziv i uspravno pismo su bili smatrani kao odvojena pisma tipografskog alata i imali su potpuno različitu svrhu. Garamond je stvorio elegantna tipografska pisma u kojima su svi delovi: verzali, kurent i kurzivne varijante uravnoteženo dooprinosili tipografskoj celini. Zbog Klodove kreativnosti i uvažavanja tipografske celine, njegovi prvi kurzivi izgledali su neverovatno. U to vreme, Garamond je mogao da primeti veliku razliku između svojih finansija i finansija izdavača za koje je radio. Mislio je da bi dodatno mogao zarađivati ukoliko bi se pored livenja slova bavio i izdavaštvom, Međutim, za pokretanje svega toga bilo mu je potrebno dosta novca. Ubrzo je pronašao poslovnog partnera koji se zvao Žan de Ganji (Jean de Gagny), koji je bio advokat iz Sorbone. On je obećao Garamondu da će mu pomoći u ostvarenju tog plana, da umetnik proizvede “što je moguće bližu kopiju italičkih slova Aldusa Manucijusa” (Aldin italik bio je najpopularniji izbor za knjigu u Francuskoj 16. veka). Garamond je pristao na sve i njegov projekat se nastavio. Dva kurziva su bila izrezana i prikazana njihovim potencijalnim saradnicima. Rezultati su bili uspešni i 1544. Garamond je predstavio svoj kurziv Francuskom dvoru, na kom je dobio trogodišnja prava na ovaj dizajn. Sledeće godine je objavljena Garamondova prva knjiga. On je zajedno sa svojim saradnicima iz dao ukupno pet knjiga. No, on je ipak odustao od izdavačke delatnosti 1546. godine, nakon što je veoma kratko uživao u svom finansijskom uspehu i u ličnom zadovoljstvu.

Garamond tradicija[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je Klod Garamond osnovao prvu kompletnu slovolivnicu. On je bio prvi dizajner koji je obavljao kompletan posao: crtao je slova, rezao punce i prodavao slog proizveden od njih. Garamond je i u ovom poslu imao vrlo malo finansijskog uspeha,umro je posedujući samo nešto malo pored svojih punci, a nakon njegove smrti 1561. njegova žena je i njih morala da proda. Klod Garamond lično nije bio mnogo uspešan, ali njegova pisma bila su slavna. Ubrzo su ušla u upotrebu i postala su veoma popularna. Pronašla su svoj put do Holandije preko Kristofera Plantina, do Nemačke preko Andre Vehela (Andre Wechel), a do Italije preko Gijoma Le Be (Gulliame Le Be), koji je bio jedan od njegovih učenika. Mnogi su se nadmetali sa Klodovim radom i kopirali ga širom Evrope. U Francuskoj je njegov rad postao nacionalni stil; njegovi originali inspirisali su stvaranje mnogih drugih pisama. Neke od njegovih punci su čak postali deo izvorne opreme Francuske kraljevske štamparije, koju je osnovao kardinal Rišelje (Richelleu) u Parizu skoro stotinu godina nakon Garamondove smrti; Rišelje je upotrebljivao pismo koje je poznato kao “Caracteres de l’ Universite” za štampanje svoje knjige “Les Principaux Poincts de la Foy Catollinque Defendus.” Na ovom pismu zasnovani su mnogi moderni Garamondi. Jedan od prvih, dizajn Morisa Fulera Bentona (Morris Fuller) za ATF, 1919. godine je imao skoro trenutan uspeh, zatim su i druge slovolivnice iznele svoje verzije rada. 1921. Frederik Gaudi (Goudi) upotpunio je Garamont, sličan dizajn koji je potekao sa istog izvora, za Lanston Monotajp. Engleska kompanija Monotajp pratila je Garamond, ali sa svojom izvedbom, koja je takođe bila inspirisana istim. Još jednom je Garamondov rad bio isplaćen i njegovi oblici dostigli su izvanrednu popularnost. Međutim, 1926. godine dokumentovan je članak Pola Božona (Paul Beaujon) u časopisu “The Fleuron” i ustanovljeno je da je rad Žana Žanona (Jean Janon), preko 80 godina nakon Garamondove smrti, bio osnova za ovo ponovno oživljavanje ovog stila. Žanon je bio štampar i graver punci u Parizu. Na početku svoje karijere susreo se sa Garamondovim radom koji je ostavio veoma jak utisak na njega. Početkom 17. veka Žanonova interesovanja za protestantizam dovela su ga u Sedan, severno od Pariza, gde se zaposlio u Kalvinističkoj akademiji. Imao je teškoća u nabavci alata i materijala pa je iz tog razloga mnogo toga napravio sam. Slog je bio jedan od tih alata. Nakon izvesnog vremena, zbog nesporazuma sa vlastima u Sedamu, vratio se u Pariz. Poneo je svoje pismo i punce i tamo je radio kratko pre nego što su ga protestantske sklonosti ponovo dovele u nevolju. Morao je da napusti Pariz, a vlast mu je zaplenila slog i punce. Smatra se da su dospeli do Francuske nacionalne štamparije, a tamo ih je koristio Rišelje. Slova su kasnije smeštena u arhiv štamparije, gde su bila skrivena preko dva veka. Ponovo su otkrivena 1845. i preuzeta su za upotrebu u Francuskoj nacionalnoj štampariji, koja je, dve godine kasnije, štampala dve knjige kao uzorke ovog pisma prepisujući ga Garamondu. Krajem 19. veka, direktor štamparije proučavao je date podatke i materijal i proglasio da je ovo pismo Kloda Garamonda.

Garamond stil[uredi | uredi izvor]

Članak u Fleronu je malo uticao na Žanon-Garamond pisma. Zapravo su postala toliko poznata da su i druge slovolivnice ponavljale stil: Intertajp 1927, Margentaler Linotip 1936, Monotajp 1938. Linotip verzija je nazvana Garamond No.3, a Monotajpova American Garamond, da bi se razlikovali od ranijih oblika. Tokom vremenskog perioda od pet godina ITC izdao je veliku familiju Garamonda koja se sastojala od 16 oblika. Ovaj poslednji doprinos Garamondu zatvorio je krug ovog dizajnerskog koncepta. ITC Garamond stvoren je kao harmonična familija pisama u kojoj su sve varijacije harmonični učesnici. Pisma nezadovoljnog dizajnera, koji je umro u bedi i siromaštvu, utiču na stvaranje brojnih familija tipografskih pisama koja nose njegovo ime. Te verzije se smatraju kao najpopularniji stilovi tipografskog pisma u poslednjih 75 godina. Garamond je zaslužan za promociju današnjih standardau razvoju familije pisama, a tipografska zajednica dobila je jedno od najelegantnijih pisama ikada.

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Velikie šriftы”. Raratype. Pristupljeno 19. 4. 2018. 
  2. ^ a b „Kolumne:Klod Garamond”. "Tipometar". Pristupljeno 16. 4. 2018. 
  3. ^ „Klasifikacija pisama” (PDF). Ćirilica. Pristupljeno 19. 4. 2018.