Kobac (vazduhoplovna jedrilica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kobac

vazduhoplovna jedrilica Kobac
vazduhoplovna jedrilica Kobac

Opšti podaci
Namena školsko trenažna jedrilica
Posada 2
Poreklo  FNR Jugoslavija
Proizvođač Ikarus Zemun
Probni let 18.03.1953.
Uveden u upotrebu 1953.
Status neaktivan
Prvi operater Vazduhoplovni savez Jugoslavije
Broj primeraka 1
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Kobac je dvoseda školsko trenažna jedrilica mešovite konstrukcije. Projektant ove jedrilice je bio inž. Boris Cijan a izradila je fabrika aviona Ikarus iz Zemuna[1].

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Inž. Boris Cijan projektant jedrilice Kobac
Jedrilica Kobac Yu-5021
Crtež jedrilice Kobac u 3 projekcije

U posleratnom periodu je postojao veoma ambiciozan plan obuke pilota. Značajnu ulogu u tome igrao je Vazduhoplovni savez Jugoslavije koji je školovao padobrance, jedriličare i motorne pilote kroz Aero klubove širom zemlje. Veliki problem je bio u tome što je nedostajalo dvosedih jedrilica i školskih aviona. Zbog toga je Ikarus u toku 1951./52. godine počeo projekt jedne dvosede jedrilice koju je kao glavni projektant vodio inženjer i jedriličar B. Cijan. Imajući u vidu sve okolnosti, nedostatak pojedinih vrsta materijala, namenu letelice, njenu izdržljivost, nepripremljenosti lokalnih aerodroma i greške učenika, projektant se odlučio za jedrilicu mešovite konstrukcije. Projekt je završen marta meseca 1953., jedrilica je dobila naziv Kobac a prvi let je obavljen 18. marta 1953. godine.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Ova dvoseda jedrilica je napravljena kao srednjokrili monoplan. Trup jedrilice je napravljen iz dva dela: prednji deo, u kome se nalazi kabina pilota je napravljen kao zavarena konstrukcija od čeličnih cevi obloženih platnom a deo trupa koji se rapidno sužavao pema repu, zajedno sa vertikalnim stabilizatorom i kormilom pravca, napravljen je kao monokok konstrukcija od duraluminijuma spojena zakivcima. U kabinu su smeštena dva sedišta, u tandem rasporedu, jedno iza drugog, i bila je opremljena duplim komandama i imala je dve istovetne instrument table sa setom instrumenata za dnevno letenje. Pilotska kabina je bila pokrivena velikim poklopcem od pleksiglasa koji je omogućavao izvanrednu preglednost sa oba kabinska mesta.

Krilo jedrilice Kobac ima trapezasti oblik sa ravnim krajem. Krilo je klasične drvene konstrukcije sa dve ramenjače. Napadna ivica krila je izvedena kao torziona kutija obložena šperom a ostatak krila je obložen impregniranim platnom. Aeroprofil krila je u korenu i sredini NACA 4415 a kraj krila USA 35 B mod, vitkost je 12,5. Krila su opremljena aerodinamičkim kočnicama. Konstrukcija horizontalnog stabilizatora kao i kormila su izvedeni kao i krilo.

Sa donje strane kabine od samog nosa jedrilice, nalazi se masivan klizač na čijem se kraju ispod kabine nalaze udvojeni gumeni točkovi sa pojačanom amortizacijom a ispod repa se nalazi elastična drljača. Ovakvim stajnim trapom omogućeno je ovoj jedrilici da koristi aerodrome sa lošije pripremljenim poletno sletnim stazama.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Kobac a prema izvorima[2][3]

Finesa 1 : 23 pri brzini 74 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 200 km/h
  • maks. brzina aero vuče 190 km/h
  • maks. brzina vitlo 90 km/h
  • minimalno propadanje 0,83 m/s pri brzini 68 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 16,00m
  • površina krila 20,50m²
  • aeroprofil krila NACA 4415 / USA 35 B mod
  • maks. opterečenje krila; 24,3kg/m²
  • dužina trupa 7,67m
  • širina trupa 0,70m
  • visina m
Masa
  • sopstvena 308 kg
  • poletna 498 kg
  • vodeni balans; nema

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Nije sačuvan primerak ova jedrilica.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Žutić, Nikola; Bošković Lazar. (1999). Ikarus - Ikarbus: 1923—1998 (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Ikarbus. 
  2. ^ * Shenstone, B.S.; Wilkinson K.G. (1963). The World's Sailplanes, Die Segelflugzeuge der Welt, Les planeurs du monde (na jeziku: (jezik: engleski)). Zurich: OSTIV. 
  3. ^ jedrilica zračna

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Shenstone, B.S.; Wilkinson K.G. (1963). The World's Sailplanes, Die Segelflugzeuge der Welt, Les planeurs du monde (na jeziku: (jezik: engleski)). Zurich: OSTIV. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Žutić, Nikola; Bošković Lazar. (1999). Ikarus - Ikarbus: 1923—1998 (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Ikarbus. 
  • Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd: Institut Lola. 
  • P. (25. 10. 1952). „Još dve nove konstrukcije "Kobac" i "Košava"”. Aero svet (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Vazduhoplovni savez Jugoslavije: strana. 
  • Grujić, Zlatomir (1998). „Fabrika aeroplana i hidrplana Ikarus A.D.”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. 6: 39 — 41. ISSN 1450-6068. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]