Koža u kojoj živim

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Koža u kojoj živim
Filmski poster
Izvorni naslovLa piel que habito
Žanrdrama,
horor
triler
RežijaPedro Almodovar
ScenarioPedro Almodovar
ProducentAgustin Almodovar
Pedro Almodovar
Ester Garsia
Glavne ulogeAntonio Banderas
Elena Anaja
Marisa Paredes
Han Kornet
Roberto Alamo
MuzikaAlberto Iglesias
Producentska
kuća
El Deseo S.A (Španija)
Godina2011.
Trajanje120 minuta
ZemljaŠpanija
Jezikšpanski
Budžet13.500.000 dolara
Veb-sajtwww.lapielquehabito.com
IMDb veza

Koža u kojoj živim (šp. La piel que habito) je španski film iz 2011. godine. Film je režirao Pedro Almodovar, koji je napisao i scenario za film prema romanu „Tarantula” francuskog pisca Tijerija Žonkea.[1] Film je premijerno prikazan na Kanskom festivalu, 19. maja 2011. godine, a u Španiji je premijerno počeo da se prikazuje 2. septembra iste godine.[2]

Film „Koža u kojoj živim” je triler sa elementima fantastike, priča o ljudskoj krhkosti, nadanjima i predrasudama. Ovo je bizaran je i veoma neobičan film[1] o genetskom eksperimentisanju, ali i eksperimentisanju emocijama.[3] U filmu Pedro Almodovar aktualizuje savremene teme poput etičnosti transplantacije kože sa životinja na čoveka kroz prikaz doktora Roberta Ledgarda koji nakon tragičnog gubitka supruge pronađe osobu na kojoj će ispitati novu tehniku plastične hirurgije i transplantacije kože pri čemu postaje umetnik koji je usred neobičnih okolnosti zaslepljen lepotom dela koje je stvorio.[4]

Zaplet[uredi | uredi izvor]

Otkako je njegova supruga nastradala u požaru u saobraćajnoj nesreći, dr Robert Ledgard, eminentni estetski hirurg, radi na stvaranju nove kože pomoću koje bi je mogao spasiti. Nakon dvanaest godina uspeo je da u svojoj laboratoriji uzgoji kožu osetljivu na dodir, ali i pravu zaštitu od svih agresija, spoljašnjih i unutrašnjih, kojima je izložen najveći ljudski organ. Da bi je dobio koristio je mogućnosti koje pruža ćelijska terapija.

Pored godina proučavanja i eksperimentisanja Robertu su bili potrebni i ljudski zamorac, saučesnik i beskrupuloznost. Skrupule nikada nisu bili problem, nisu bili deo njegovog karaktera. Marilia, žena koja se o Robertu brinula od dana kada se rodio, njegov je najvjerniji saučesnik. A što se tiče ljudskog zamorca... Svake godine desetina mladih oba pola nestanu iz svojih domova, u većini slučajeva svojevoljno. Jedan od tih mladih ljudi deliće sjajnu vilu El Sigaral sa Robertom i Marilijom i to ne svojom voljom.[5]

Visente je mladić iz Toleda koji radi kao pomoćnik u majčinoj krojačkoj radionici i nesretno je zaljubljen u njenu saradnicu Kristinu, lezbijku. Jedne večeri, prilikom zabave u obližnjem dvorcu, on upozna Normu, ćerku slavnog estetskog hirurga Roberta Ledgarda, koju pokušava da zavede, ali bezuspešno. Uverena da je silovana, Norma poludi i u bunilu zameni vlastitog oca za silovatelja. Kratko posle toga ona se ubija. Zbog toga njen otac kidnapuje Visenta i sveti mu se na najsuroviji način - pretvara ga u svog roba, kako bi na njemu mogao, kao stručnjak za presađivanje kože koju uzgaja, izvršiti potpunu fizičku transformaciju.[1]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Zajednička fotografija filmske ekipe na premijeri na Kanskom festivalu 2011
Glumac Uloga
Antonio Banderas Dr Robert Ledgard
Elena Anaja Vera Kruz
Marisa Paredes Marilia
Han Kornet Vicente Giljen Pinjeiro
Roberto Alamo Zeka
Blanka Suarez Norma Ledgard
Susi Sančez Vinsenteova majka
Barbara Leni Kristina
Eduard Fernandez Fulhensio
Konča Buika pevačica na venčanju

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Iako nije osvojio ni jednu nagradu na Kanskom festivalu, film „Koža u kojoj živim” naišao je na veoma pozitivne kritike. Osvojio je BAFTA nagradu za najbolji film na stranom jeziku, a u istoj kategoriji nominovan je i za nagradu Zlatni globus. Glavna glumica Elena Anaja osvojila je nagradu Goja za najbolju glavnu glumicu, Han Kornet nagradu Goja za mladu glumačku nadu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Koža u kojoj živim”. Moj TV. Moj TV Portal d.o.o. Pristupljeno 10. 9. 2019. 
  2. ^ „The Skin I Live In - Release Info”. IMDb. Pristupljeno 10. 9. 2019. 
  3. ^ „Koža u kojoj živim”. Zvanična prezentacija. RTS. Pristupljeno 10. 9. 2019. 
  4. ^ „Koža u kojoj živim”. moj TV. Moj TV Portal d.o.o. Pristupljeno 10. 9. 2019. 
  5. ^ „la piel que habito”. Zvanični sajt. EL DESEO. Pristupljeno 10. 9. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]