Kolibri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kolibri
Vremenski raspon: 30–0 Ma rupel(ijum)današnjost
Četiri kolibrija
iz Trinidada i Tobaga
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Apodiformes
Porodica: Trochilidae
Vigors, 1825
Potporodice

Eurotrochilus
Florisuginae
Phaethornithinae
Polytminae
Lesbiinae
Patagoninae
Trochilinae
Za abecedni spisak vrsta pogledajte u:

Kolibri[1] (lat. Trochilidae) su porodica ptica koja je sa bliskim, srodnim porodicama pravih čiopa (Apodidae) i ćubastih čiopa (Hemiprocinidae), svrstana u zajednički red čiopa (Apodiformes). Pojedini autori izdvajaju kolibrije u sopstveni red Trochiliformes. Porodica kolibrija ima više od 100 rodova i oko 330-340 vrsta.

Izgled i građa tela[uredi | uredi izvor]

Kolibriji su uglavnom vrlo male ptice. Najmanji kolibri koji je u isto vreme i najmanja ptičja vrsta uopšte, Mellisuga helenae, dugačak je, zajedno s kljunom i repnim perima, samo 6 cm. Najveća vrsta je Patagona gigas, a veliki su oko 25 cm. Većina kolibrija ima šareno perje, po pravilu s metalnim odsjajem. Grlo mužjaka je često sjajno crveno, plavo ili smaragdno zeleno.

Posebno obeležje kolibrija je kljun, koji je kod gotovo svake vrste drugačiji. Tako vrsta Ensifera ensifera ima kljun dug 10 cm, što je gotovo jednako koliko mu je dugačak ostatak tela. Suprotno tome, kljun vrste Ramphomicron microrhuncum je dug samo 5 mm. Nekim vrstama kljun je savijen nadole, nekim nagore, a zajedničko im je samo to, da je svaki prilagođen sasvim određenom tipu cveta, tako da svaka vrsta ima svoju vlastitu ekološku stanicu, čime se izbegava konkurencija među vrstama.

Jezik im je dugačak i može se ispružiti daleko iz kljuna. Na vrhu je rascepljen i ima oblik cevčice, što im omogućava da lako piju nektar iz cvetova.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Kolibriji imaju vrlo visoku frekvenciju zamaha krilima, čak do 80 zamaha u sekundi. To im omogućava let u stranu kao i unazad, a mogu i ostati u vazduhu na jednom mestu. Još jedna osobina kolibrija je i da imaju osam pari rebara, dok ih druge ptice imaju uglavnom šest. Srce im radi brzinom od 400 do 500 otkucaja u minutu, a broj udaha u minutu im je do 250. Za vreme sna, drastično im se smanjuje frekvencija otkucaja srca jer bi u suprotnom, zbog vrlo brzog metabolizma, uginuli od gladi.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Kolibriji u prirodi žive isključivo u Americi, i to od juga Aljaske pa do Ognjene zemlje.

Taksonomija i sistematika[uredi | uredi izvor]

Familiju Trochilidae je uveo 1825. godine irski zoolog Nikola Ajlvard Vigors sa Trochilus kao tipskim rodom.[2][3] Molekularno filogenijske studije kolibrija su pokazale da je familija sastavljena od devet glanih klada.[4][5] Kad su Edvard Dikinson i Džejms Van Remsen, mlađi ažurirali Hovard i Murovu kompletnu kontrolnu listu ptica sveta za 4. izdanje 2013. oni su podelili kolibrije u šest podfamilija.[6]

Trochilidae

Florisuginae

Phaethornithinae

Polytminae

Lesbiinae

Heliantheini

Lesbiini

Patagoninae

Trochilinae

Lampornithini

Mellisugini

Trochilini

Gornji kladogram familije kolibrija je baziran na molekularno filogenijskim studijama Džimija Makgvajera i njegovih kolaboratora objavljenoj 2014.[5] [7] Latinska imena su predložili Dikinson i Remsen 2013. godine.[6]

Rodovi[uredi | uredi izvor]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Prilog I - Strogo zaštićene vrste koje se nalaze na Dodacima CITES konvencije”. pravno-informacioni-sistem.rs. 
  2. ^ Vigors, Nicholas Aylward (1825). „Observations on the natural affinities that connect the orders and families of birds”. Transactions of the Linnean Society of London. 14 (3): 395–517 [463]. doi:10.1111/j.1095-8339.1823.tb00098.x. 
  3. ^ Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. str. 143, 264. 
  4. ^ McGuire, J.A.; Witt, C.C.; Altshuler, D.L.; Remsen, J.V. (2007). „Phylogenetic systematics and biogeography of hummingbirds: Bayesian and maximum likelihood analyses of partitioned data and selection of an appropriate partitioning strategy”. Systematic Biology. 56 (5): 837—56. PMID 17934998. doi:10.1080/10635150701656360Slobodan pristup. 
  5. ^ a b McGuire, J.; Witt, C.; Remsen, J.V.; Corl, A.; Rabosky, D.; Altshuler, D.; Dudley, R. (2014). „Molecular phylogenetics and the diversification of hummingbirds”. Current Biology. 24 (8): 910—16. PMID 24704078. doi:10.1016/j.cub.2014.03.016Slobodan pristup. 
  6. ^ a b Dickinson, E.C.; Remsen, J.V., Jr., ur. (2013). The Howard & Moore Complete Checklist of the Birds of the World. Volume 1: Non-passerines (4th izd.). Eastbourne, UK: Aves Press. str. 105—36. ISBN 978-0-9568611-0-8. 
  7. ^ Bleiweiss, R.; Kirsch, J.A.; Matheus, J.C. (1997). „DNA hybridization evidence for the principal lineages of hummingbirds (Aves:Trochilidae).”. Molecular Biology and Evolution. 14 (3): 325—43. PMID 9066799. doi:10.1093/oxfordjournals.molbev.a025767Slobodan pristup. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]