Koloman (herceg)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Koloman
Herceg Koloman, spomenik u Gedelu
Lični podaci
Puno imeKoloman Arpad
Datum rođenja1208.
Mesto rođenjaGalicija-Volinija, Kraljevina Ugarska
Datum smrti1241.
Mesto smrtiZagreb, Kraljevina Ugarska
Porodica
SupružnikSveta Salomeja
RoditeljiAndrija II Arpadović
Gertruda od Meranije
DinastijaArpadovići
kralj Galicije
Period1215-1219
PrethodnikKoloman (kao knez)
NaslednikAndrija Ugarski (knez Galicije)
herceg Slavonije
Period1226-1241
PrethodnikBela IV
NaslednikStefan V

Koloman (mađarski: Kálmán; 1208-1241), bio je ugarski kralj Galicije (1215-1219) i herceg Slavonije (1226–1241). Pripadnik je dinastije Arpad.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Koloman je bio sin ugarskog kralja Andrije II Arpada i Gertrude od Meranije. Andrija je 1214. godine imao susret sa poljskim vojvodom Lešekom Belim. Tada je ugovoreno da se Koloman oženi Lešekovom ćerkom Salomejom i da zajedno vladaju Kneževinom Galicijom. Koloman je osvojio Galiciju i tako postao knez (1215). Andrija je poslao molbu papi Inoćentiju III koji je arhiepiskopu Jovanu naložio da Kolomana kruniše za kralja. Novgorodski knez Mstislav Mstislavič porazio je Kolomana 14. avgusta 1219. godine. Koloman i njegova žena pali su u zarobljeništvo. Andrija je stupio u pregovore koji su završeni sporazumom po kome je Koloman oslobođen, ali je Andrijin mlađi sin oženio Mstislavovu ćerku i ovladao Galicijom kao kralj (1219). Koloman se vratio u Ugarsku.

U prvoj polovini 1226. godine Koloman je postao herceg Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. Ovu pokrajinu stvorio je Kolomanov stariji brat Bela IV 1220. godine. Godine 1226. Bela postaje Andrijin savladar. Titula hercega Hrvatske pripala je Kolomanu. U svojoj pokrajini, Koloman je zaplenio određene posede koje je njegov otac dodelio na upravu Templarima. Papa Grgur IX naložio je Kolomanu da progoni jeretike u svojoj pokrajini i susednim teritorijama. Zbog toga je Koloman pokrenuo pohod na banovinu Bosnu. Bosanski ban Matej Ninoslav, koji se u izvorima prvi put javlja 1232. godine, najpre je bio na strani katolika, ali, zbog pojačanog pritiska Ugarske, ubrzo menja tabor i prilazi jereticima, pripadnicima Crkve Bosanske. Koloman prodire duboko u bosanske teritorije, ali i u Hum što je izazvalo srpskog kralja Vladislava da sa vojskom dođe na krajnji istok svoje države kako bi Hum odbranio od ugarskog napada. Naime, Vladislav je Humsku zemlju smatrao delom svoje države iako je njome upravljao knez Toljen, jedan od naslednika Nemanjinog brata Miroslava. To se ogleda u Vladislavovoj intitulaciji kao i u potpisima na poveljama. Vladislav se sa vojskom našao na reci Cetini gde je 1237. godine zaključio odbrambeni savez sa Splitom. Koloman je podržao osnivanje katoličke dijeceze Bosne sa sedištem u Đakovu.

Mongoli 1241. godine napadaju Ugarsku. Koloman se pridružio vojsci svoga brata, kralja Bele. Ugarska vojska je poražena u bici na Šaju (11. april 1241), Sam Koloman teško je ranjen u bici i umro je od zadobijenih rana nekoliko nedelja nakon bitke.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Bela II Slepi
 
 
 
 
 
 
 
8. Geza II
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Jelena Vukanović
 
 
 
 
 
 
 
4. Bela III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Mistislav I Veliki
 
 
 
 
 
 
 
9. Eufrosina Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Ljubava Zavidić
 
 
 
 
 
 
 
2. Andrija II Arpadović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Anri I od Šatijona
 
 
 
 
 
 
 
10. Rene od Šatijona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Ermegranda od Montjea
 
 
 
 
 
 
 
5. Agnesa od Antiohije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Boemund II od Antiohije
 
 
 
 
 
 
 
11. Konstanca Antiohijska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Alisa Antiohijska
 
 
 
 
 
 
 
1. Koloman
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Bertold III od Dizena
 
 
 
 
 
 
 
12. Bertold I od Istre
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Sofija od Istre
 
 
 
 
 
 
 
6. Bertold IV, grof od Meranije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Oton IV od Šajerna
 
 
 
 
 
 
 
13. Hedviga od Vitelsbaha
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Hejlika od Petendorfa
 
 
 
 
 
 
 
3. Gertruda od Meranije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Konrad od Mejzena
 
 
 
 
 
 
 
14. Dedo V od Vetina
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Liutgarda od Ravenštajna
 
 
 
 
 
 
 
7. Agnesa od Rohlica
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Gosvin II od Heinsberga
 
 
 
 
 
 
 
15. Matilda od Heinsberga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Aledisa od Somenšenburga
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kristó, Gyula (editor): Korai Magyar Történeti Lexikon - 9-14. század (Encyclopedia of the Early Hungarian History - 9-14th centuries); Akadémiai Kiadó, Budapest. 1994. ISBN 978-963-05-6722-0.
  • Istorija srpskog naroda 1, grupa autora, Srpska književna zadruga, Beograd (1999), drugo izdanje