Komnen Cerović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
komnen cerović
Komnen Cerović
Lični podaci
Datum rođenja(1916-10-17)17. oktobar 1916.
Mesto rođenjaTušina, kod Šavnika, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti10. mart 2000.(2000-03-10) (83 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ odavgusta 1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Partizanska spomenica 1941.

Komnen Cerović (Tušina, 17. oktobar 1916Beograd, 10. mart 2000) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SR Crne Gore i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 17. oktobra 1916. godine u Tušini, kod Šavnika, u seljačkoj porodici. Osnovnu školu završio je u Boanu, a gimnaziju u Pljevljima. Komunističke ideje usvojio je još u gimnaziji 1934. godine.

Godine 1937, upisao se na Poljoprivredno-šumarski fakultet, a 1939. je prešao na Pravni fakultet u Beogradu. Kao student je pripadao studentskom revolucionarom pokretu i učestvovao u mnogim demonstracijama. Prilikom održavanja aeromitinga u Zemunu 1938, izbile su demonstracije na kojima je Cerović bio uhapšen.

Za člana Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je avgusta 1939. u Pljevljima. Nakon toga je dobio zadatak da osnuje partijsku ćeliju Mesnog komiteta KPJ u gradu, nakon čega je bio njen sekretar do 1941. godine. Početkom januara 1940, policija je provalila partijsku ćeliju, a Komnen je bio uhapšen, nakon čega je u zatvoru proveo tri meseca. Krajem 1940. bio je pozvan u vojni logor u Smederevskoj Palanci, ali se nije odazvao pozivu i prešao je u ilegalnost u kojoj je ostao do 27. marta 1941. godine.

U toku Trinaestojulskog ustanka 1941, rukovodio je vojnim sektorom pri Sreskom komitetu KPJ u Pljevljima. U ustanku je bio zamenik političkog komesara Prve partizanske čete sve do kraja 1941. godine. Početkom 1942. ponovno je preuzeo funkciju sekretara Sreskog komiteta KPJ u Pljevljima i na toj dužnosti bio do sredine 1943. godine.

U toku Pete neprijateljske ofanzive bio je politički komesar Drugog bataljona Treće proleterske sandžačke brigade, a od jula 1943. član Oblasnog komiteta KPJ za Sandžak i sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Sandžak. Posle formiranja Glavnog štaba za Sandžak, postao je zamenik političkog komesara, a 1944. je postavljen za šefa Odeljenja za zaštitu naroda (OZN) za Sandžak. Instruktor u Centralnom komitetu KP Srbije postao je 1945. godine. Bio je i na raznim dužnostima u organima vlade NR Srbije.

Juna 1946, vratio se iz Srbije u Crnu Goru i postao ministar trgovine i snabdevanja i član Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru. Godine 1948. postavljen je za ministra poljoprivrede i šumarstva u Vladi NR Crne Gore. Zatim je bio ministar industrije i rudarstva u Vladi NR Crne Gore i potpredsednik Izvršnog veća SR Crne Gore. Na Osnivačkom kongresu KP Crne Gore 1948. bio je izabran za člana Centralnog komiteta i za člana Politbiroa.

Bio je poslanik Narodne skupštine Crne Gore i Skupštine Jugoslavije sve do 1954. kada je podneo ostavku na dužnost potpredsednika Izvršnog veća Skupštine NR Crne Gore i člana CK Saveza komunista Crne Gore. Tada je pružio podršku Milovanu Đilasu oko njegovog zalaganja za uvođenje čiste demokratije u Jugoslaviju. Posle Trećeg plenuma CK SKJ, januara 1954, zbog podrške Đilasu bio je isključen iz Saveza komunista. Nakon toga je radio kao službenik u Šumarskom preduzeću u Titogradu, gde je početkom 1971. penzionisan.

Umro je 10. marta 2000. godine u Beogradu. Bio je u braku sa Milkom Cerović-Đilas, rođenom sestrom Milovana Đilasa, sa kojom je imao sina Stojana Cerovića, poznatog novinara.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milikić 2009, str. 289.
  2. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 140.

Literatura[uredi | uredi izvor]