Pređi na sadržaj

Komora

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nemačka komora tokom Prvog svetskog rata.

Komora (engl. supply train), pozadinska vojna jedinica sa vozilima ili zaprežnim životinjama zadužena za snabdevanje borbenih jedinica hranom i ratnim materijalom.[1] Vojnik koji služi u komori naziva se komordžija.[2]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Prvi srpski ustanak

[uredi | uredi izvor]

Pojam i organizacija vojničke komore bili su u Srbiji već odomaćeni u vreme Prvog srpskog ustanka (1804-1813). Tako Vuk Karadžić u prvom izdanju Srpskog rječnika iz 1818. navodi da reč komora u Srbiji, Bosni i Hercegovini označava odeljenje koje vojsci na ratištu dovozi hranu, pri čemu komordžije koriste tovarne konje sa samarom. Koliko se ovaj pojam već bio odomaćio kod Srba u to vreme, svedoči činjenica da se reč komordžije pominje u narodnim pesmama tog vremena, što Vuk citira u rečniku iz 1818.[2]

U svojim memoarima, prota Mateja Nenadović navodi da je tokom Prvog srpskog ustanka svako selo imalo po nekoliko ljudi sa tovarnim konjima, koji su se zvali komordžije, koji su vojnicima od kuće donosili hranu jednom nedeljno - po sedam oka brašna i malo soli.

Srpsko-turski ratovi (1876-1878)

[uredi | uredi izvor]

Mita Petrović u svojim uspomenama iz Srpsko-turskih ratova (1876-1878) detaljno opisuje srpsku ratnu komoru tog vremena, pošto je u Drugom srpsko-turskom ratu učestvovao kao komordžija. U to vreme srpska ratna komora sastojala se iz kola (sa konjskom ili volovskom zapregom) i konja sa samarima. Komora se delila na strojevu, magacinsku, municijsku i štabnu:[3]

  • strojeva komora je iz magacina nosila hranu jedinicama na ratištu i uvek je nosila za vojskom rezervnu hranu za 4 dana.
  • magacinska komora prenosila je hranu iz daljih magacina u bliže.
  • štabna komora išla je za štabom brigade i nosila je kancelarijske potrebe.
  • municijska komora nosila je borcima na ratište municiju i razdavala je vojnicima.[3]

Samo strojeva komora bila je naoružana puškama sprednjačama, dok su ostale komordžije bile bez oružja, a uniforme nije imao niko, već su ratovali u svom odelu.[3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Vujaklija 1980, str. 441.
  2. ^ a b Karadžić 1818, str. 324.
  3. ^ a b v Petrović 1955, str. 229.

Literatura

[uredi | uredi izvor]