Kompleks superiornosti

Kompleks više vrijednosti ili kompleks superiornosti je psihološki samoodbrambeni mehanizam kod kojeg se osjećanje superiornosti neke osobe suprotstavlja osjećanju inferiornosti te osobe, ili ga prikriva. Termin je skovao Alfred Adler u okviru svoje Škole individualne psihologije. Predstavio ga je u okviru niza svojih knjiga, uključujući „Razumijevanje ljudske prirode“ i „Socijalni interes“.

Adlerova definicija

"Ne treba da nas čudi ako u slučajevima gdje vidimo kompleks niže vrijednosti nađemo manje ili više skriven kompleks više vrijednosti. S druge strane, ako ispitamo kompleks više vrijednosti i proučimo njegov kontinuitet, uvijek možemo naći manje ili više skriven kompleks niže vrijednosti.

"Ako je osoba hvalisavac, to je samo stoga što se osjeća inferiorno, jer se ne osjeća dovoljno snažnom da se s drugima takmiči na korisnoj strani života. Zato ostaje na beskorisnoj strani života. Ta osoba nije u skladnosti sa zajednicom. Izgleda da je jedna od crta ljudske prirode da pojedinci - i djeca i odrasli - kada osjećaju da su slabi, žele da riješe svoje probleme u životu tako što će steći ličnu nadmoć bez uplica društvenog interesa. Kompleks više vrijednosti je druga po redu faza. Ta faza predstavlja kompenzaciju za kompleks niže vrijednosti"

"Kompleks više vrijednosti je jedan od načina kojim osoba sa kompleksom niže vrijednosti može pokušati da pobjegne od sopstvenih teškoća. Ta osoba pretpostavi da je superiorna onda kada nije, i ovaj lažni uspjeh predstavlja kompenzaciju za osjećaj inferiornosti koji ona ne može da podnese. Normalna osoba nema kompleks više vrijednosti; ona čak nema ni osjećaj više vrijednosti. Ona ima težnju da bude superiorna na taj način što pokušava da bude uspješna; ali dotle dok je ova težnja iskazana radom, to ne vodi ka pogrešnim procenama, koje stoje u korijenu mentalne bolesti."

Iz Adlerove tačke gledišta, osoba suočena sa zadatkom želi da prevaziđe ili da nadvlada taj zadatak. To se zove težnjom za superiornošću. Za dobro prilagođenu osobu, ova težnja ne predstavlja ličnu superiornost nad drugim osobama, nego prevazilaženje zadatka, ili nalaženje korisnih odgovora na životna pitanja. Kad se suoči s problemom, osoba će iskusiti osjećaj inferiornosti ili osjećaj da trenutna situacija nije tako dobra kako bi mogla biti. Osjećanje je slično stresu. Ako osoba nema potrebne vještine, problem može biti pretežak za rješavanje i voditi prenaglašenom osjećaju inferiornosti ili snažnoj anksioznosti. Osoba može, nakon više neuspješnih pokušaja da prevaziđe zadatak, odustati od nadvladavanja problema, doživljavajući kompleks niže vrijednosti ili stanje depresivnosti. Osoba može i pokušati više puta da riješi problem i nađe rješenje u nekoj drugoj oblasti. Osoba koja pokušava smršati i u tome uspije tako što ne jede, uspjeće da smrša, ali po cijenu ukupnog zdravlja.

Osoba koja nije dovoljno obučena da izlazi u susret životnim problemima može preći iz težnje za superiornošću na koristan način u težnju za superiornošću po svaku cijenu. Ako osoba ne može biti bolja od druge osobe po sopstvenim mjerilima, ona će pokušati da unizi tu drugu osobu ili grupu da bi održala svoj superioran položaj.

Interpretacije u modernoj psihologiji

Neki drugi autori smatraju da je pogrešno vjerovati da su i kompleks više vrijednosti i kompleks niže vrijednosti dva različita izraza iste patologije i da oba kompleksa postoje u istoj osobi, jer osoba sa kompleksom više vrijednosti istinski vjeruje u svoju superiornost nad drugima. Kompleks niže vrijednosti se može manifestovati ponašanjem koje ima za cilj da pokaže drugima da je dotična osoba superiorna; posjedovanje materijalne vrijednosti, opsesija sujetom ili izgledom. Te osobe prikazuju sebe kao superiorne jer im nedostaje osjećanje adekvatnosti. Osobe koje pate od kompleksa više vrijednosti ne brinu uvijek o izgledu ili sujeti, jer imaju ugrađen osjećaj da su superiorne i prema tome obično se ne opterećuju dokazivanjem svoje superiornosti drugima. Izraz „kompleks više vrijednosti“, u svakodnevnoj upotrebi, predstavlja visoko mišljenje o sebi. U psihologiji, to se ne odnosi na osjećaj, nego na skup ponašanja koje ukazuju da osoba vjeruje da je superiorna.

Oni koji ispoljavaju kompleks više vrijednosti imaju sliku o sebi kao nadmoćnom. Mogu njegovati negativnu sliku o drugima, jer ih nije briga za mišljenje drugih o sebi. Zbog toga imamo paradoks da oni sa kompleksom niže vrijednosti predstavljaju ljude koji se pokušavaju predstaviti u najboljem mogućem svjetlu, dok oni sa kompleksom više vrijednosti ne moraju pokušavati da izgledaju dobro. Ovo drugima može poslati poruku da su dotične osobe od manje vrijednosti. Zbog toga postoji pogrešno shvatanje da su oni sa kompleksom niže vrijednosti blagi i mekani, ali komleks nije predstavljen ponašanjem osobe nego slikom sopstvene vrijednosti. Nije da osoba sa kompleksom više vrijednosti neće pokušati da se prikaže superiornom nad drugima, nego samo neće osjećati potrebu za tim. Mogu se ponašati kao da sve znaju ili su u svemu bolji od drugih. Ali na koncu, njima nije važno da li će se drugi složiti s njima u tome, niti da li će im drugi to saopštiti. Oni jednostavno neće slušati, niti će mariti za one koji se ne slažu. U tom smislu, u pitanju je nešto vrlo slično kognitivnoj pristrasnosti ili iluzornoj superiornosti. Ovaj stav je suprotstavljen stavu osoba sa kompleksom niže vrijednosti, koje u slučaju da su njihova znanja, tačnost, superiornost itd. izazvani, neće zaustaviti dok ne dokažu i suprotna strana ne prihvati njihovo mišljenje (ili šta god da je u pitanju). To je još jedan razlog da se kompleks niže vrijednosti miješa sa kompleksom više vrijednosti jer dotična osoba pokušava iskazati svoju superiornost u očima drugih. Mnogi ne uspijevaju preposznati da je u pitanju crta niskog samopouzdanja osoba koje duboko brinu o mišljenju drugih, a ne osjećaj onih koji se osjećaju superiorno, imaju visoko samopouzdanje i uopšte ne brinu o mišljenju drugih.

Literatura

• Ansbacher, Heinz L.; Ansbacher, Rowena R., ur. (1956). The Individual Psychology of Alfred Adler - A Systematic Presentation in Selections from his Writings. New York: Basic Books Inc. 
• Kahn, Ada P.; Doctor, Ronald M. (2000). Facing Fears: The Source book for Phobias, Fears and Anxieties. New Yokr: Checkmark Books.