Konrad Vic

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Konrad Vic
Sveti Bartolomej, Umetnički muzej Bazel
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1400.
Mesto rođenjaverovatno Rotvajl,
Datum smrti1446
Mesto smrtiBazel,

Konrad Vic (nem. Konrad Witz; verovatno Rotvajl, 1400Bazel, 1446) je nemački renesansni slikar.

Iako je bio rodom iz Švapske oblasti najveći broj svojih dela uradio je za Bazel. Konrad Vic je bio slikar sklon realističkom prikazivanju. Često se služio perspektivom. Takođe modeliše formu jakim senkama. Zaslužan je za razvoj nemačke renesanse. Jedno od njegovih najpoznatijih dela je „Sveti Bartolomej“.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Čudotvorni lov riba

O njemu imamo vrlo malo poznatih podataka. Prvi put je 1897. godine otkrivena signatura od Konrada Vica od strane naučnika javnoe umetničke zbirke u Bazelu Daniela Bukhart- Vertemana i tu je na okviru stajalo: ovo delo je naslikao majstor Konrad Vic iz Bazela 1444. godine.

Poznati su nam samo radovi iz njegovih poslednjih dvanaest godina života. Zna se da je u Bazelu kupio kuću da bi se bavio poljoprivredom 1443. godine a poslednji datum za života je da slike čudesni lov riba 1444. godine a 1447. godine se njegova supruga pominje kao udovica.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Borchert, Till-Holger. Van Eych to Durer: The Influence of Early Netherlandish painting on European Art, 1430-1530. London: Thames & Hudson, 2011. 58. ISBN 978-0-500-23883-7.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Galerija evropskih majstora - Lazar Trifunović; Beograd 1965.
  • Bodo Brinkmann: Konrad Witz (anlässlich der Ausstellung Konrad Witz, Kunstmuseum Basel, 6. März - 3. Juli 2011). Hatje Cantz. . Stuttgart. 2011. ISBN 978-3-7757-2760-0. .
  • Karin Althaus: Konrad Witz. Ein Pionier der Malerei im 15. Jahrhundert. Königstein i. Ts., Langewiesche. 2011. ISBN 978-3-7845-1901-2..
  • Dorothee Eggenberger: Die Basler Heilspiegelbilder. Ein Auftragswerk von König René d'Anjou und Kardinallegat Giuliano Cesarini? In: Zeitschrift für Schweizerische Archäologie und Kunstgeschichte 67, 2010, S. 83-112.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]