Kontrakcija (matematika)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U matematici, kontrakcija, ili funkcija kontrakcije, na metričkom prostoru (M, d) je funkcija f sa skupa M na samog sebe, sa svojstvom da postoji neki realan broj , takav da, za svako x i y iz M,

Najmanje takvo k se naziva Lipšicovom konstantom za f. Kontraktivna preslikavanja se nazivaju Lipšicovim preslikavanjima. Ako je gornji uslov zadovoljen za , onda se kaže da je preslikavanje neekspanzivno.

Opštije, ideja kontraktivnog preslikavanja se može definisati za preslikavanja između metričkih prostora. Stoga, ako su (M, d) i (N, g) dva metrička prostora, i , onda tražimo konstantu k, takvu da je za svako x i y iz M.

Svaka kontrakcija je Lipšic-neprekidna i stoga uniformno neprekidna.

Kontrakciono preslikavanje ima najviše jednu nepokretnu tačku. Štaviše, Banahova teorema o nepokretnoj tački tvrdi da svako kontrakciono preslikavanje na nepraznom kompletnom metričkom prostoru ima jedinstvenu nepokretnu tačku, i da za svako x iz M iterirani niz x, f (x), f (f (x)), f (f (f (x))), ... konvergira ka toj nepokretnoj tački. Ovaj koncept je veoma koristan za sisteme iteriranih funkcija gde se kontrakcije često koriste. Banahova teorema o nepokretnoj tački se takođe primenjuje u dokazivanju postojanja rešenja ordinarnih diferencijalnih jednačina, kao i u jednom dokazu teoreme o inverzu funkcije[1].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Shifrin 2005, str. 244–260

Literatura[uredi | uredi izvor]