Koncentracioni logor Buhenvald

Koordinate: 51° 01′ 20″ S; 11° 14′ 53″ I / 51.022222° S; 11.248056° I / 51.022222; 11.248056
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Koncentracioni logor Buhenvald
Koncentracioni logor
Buhenvald 1983. godine
Koncentracioni logor Buhenvald na karti Nemačke
Koncentracioni logor Buhenvald
Koordinate51° 01′ 20″ S; 11° 14′ 53″ I / 51.022222° S; 11.248056° I / 51.022222; 11.248056
Pod kontrolom Nacistička Nemačka

Koncentracioni logor Buhenvald (nem. Konzentrationslager Buchenwald) je bio nacistički koncentracioni logor osnovan na planini Eter blizu Vajmara u Nemačkoj jula 1937.[1] Bio je jedan od prvih i najvećih koncentracionih logora na tlu Nemačke.[2] U početku se logor prostirao na površinu od 46 hektara, da bi kasnije bio proširen na 190 hektara.[3]

Žrtve logora Buhenvald iz aprila 1945.

Logoraši su uglavnom radili kao prinudni radnici u fabrikama oružja. Među njima je bilo Jevreja, Poljaka, političkih zatvorenika, Roma, Sinta, jehovinih svedoka, kriminalaca, homoseksualaca i ratnih zarobljenika.[4]Razne grupe logoraša su nosile obeležja, pa su tako politički zarobljenici nosili crvene oznake, a kriminalci zelene oznake. Iseljenici su bili označeni plavom, a homoseksualci ljubičastom bojom.

Do 1942. većina političkih logoraša bili su komunisti i anarhisti i politički zatvorenici, dok se kasnije, nakon Kristalne noći, u novembru 1938. povećao broj pripadnika raznih frakcija pokreta otpora, kao i preko 10.000 Jevreja. Tu su bili zatvarani, između ostalih, pisci, lekari, umetnici i bivše plemstvo.

U logoru je proizvedena četvrtina oružja kojom je raspolagala nemačka vojska tokom rata.

Između jula 1938. i aprila 1945, kroz logor je prošlo oko 250.000 logoraša, uključujući 168 zapadnih ratnih zarobljenika. Iako Buhenvald nije bio projektovan kao logor smrti, već kao radni logor, u njemu je umro veliki broj ljudi. Glavni uzrok smrti bile su bolesti zbog loših uslova života u logoru i izgladnelost. Pothranjeni logoraši izloženi bolestima radili su na teškim prinudnim radovima.[1] Mnogi su stradali od eksperimenata na živim ljudima koje su sprovodili nacisti, ili u nasumičnim likvidacijama. Glavni metodi likvidacije koju su sprovodili pripadnici SS bili su vešanje i streljanje. Ukupan broj umrlih se procenjuje na 56.545, od 266.000 logoraša koliko je prošlo kroz Buhenvald.[5]

U januaru 1945. godine, više od 10.000 logoraša iz Aušvica, ali i drugih logora u Poljskoj je prebačeno u Buhenvald u marševima smrti.

Američke trupe 83. pešadijske divizije ušle su u logor Buhenvald 11. aprila 1945. Tu su zatekli 21.000 izgladnelih logoraša.[6]

Od 1945. do 1950. logor su koristile vlasti Sovjetske okupacione zone u Nemačkoj kao specijalni logor NKVD br. 2. za naciste i druge Nemce.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 196. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ „WJC”. 
  3. ^ „Dojče Vele”. 
  4. ^ The History of Buchenwald Memorial Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. mart 2008), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  5. ^ Podcast with one of 2000 Danish policemen in Buchenwald. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. oktobar 2007), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  6. ^ Buchenwald liberator, American hero dies at 83, Pristupljeno 9. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]