Korisnik:Susnjarevic

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Posle Mianskog edikta, 313. godine, car Konstantin sazvao je Sveopšti hrišćanski sabor, na kojem su rešavani mnogobrojni problemi i različita pitanja vere.Na tom Sveopštem saboru okupili su se svi episkopi Istoka i Zapada. Sabor je počeo sa radom u gradu Nikeji, u maju 325. godine. Nikejski sabor je u istoriji poznat kao Prvi Vaseljenski sabor, na kojem je rešeno i pitanje početka crkvene godine. Nikejski sveti oci su za početak crkvene godine uzeli 1. septembar. Vekovima je i građanska godina počinjala 1. septembra, ali je postepeno došlo do pomeranja sa 1. septembra na 1. decembar. To pomeranje datuma početka građanske godine dogodilo se prvo u Francuskoj, po zapovesti kralj Karla IX 1564. godine. Pomeranje početka godine prenelo se i na ostale zemlje Zapadne Evrope. U Rusiji pod carem Petrom Velikim dolazi, takođe do pomeranja početka godine sa 1. septembra na 1. decembar. Nedugo zatim prelazi se sa julijanskog kalendara, na gregorijanski kalendar, koji postaje građanski kalendar. Iz pravoslavne Rusije ovakav početak građanske godine i na ostale pravoslavne zemlje. Danas se potpuno zaboravilo da je godina počinjala 1. septembrom, to se zadržalo samo u Crkvi, i to u liturgijskom ciklusu. Crkvena godina se formirala oko prznika Vaskrsa, pa se crkvena godina može gledati kroz prizmu praznika nad praznicima, Vaskrseenja Gospodnjeg. Svi hrišćanski praznici postaju vrlo brzo nezavisni od starozavetnih praznika i počinju samostalni razvoj. Oni se razvijaju oko glavnih momenata iz života Gospoda Iusa Hrista, dok su se ostali praznici grupisali oko njih. Na taj način razvila se crkvena godina koju danas imamo. U jednom godišnjem krugu crkvenih praznika postoje dani koji su posvećeni:proslavljanju, pokajanju i umrlima.

Dani proslavljenja[uredi | uredi izvor]

Ovi dani su posvećeni jednom od licima Svete Trojice i nazivaju se još i Gospodnji praznici. Dnii proslavljenja su svečani i posvećeni su najvažnijim događajima iz života Gospoda Isusa Hrista, kao i predmetima koji su mu pripadali. Među ovim danima nalaze se uspomene posvećene u čast Bogomajke, svetih i bestelesnih sila. Praznici posvećeni Bogmajci nazivaju se Bogorodični praznici. Praznici u čast svetih dele se u različite rangove prema načinu njihovog života, pozivu ili njihovim vrlinama. Nedelja, takođe pripada danima proslavljenja. Pokretni i nepokretni praznici Nepokretni praznici su uvek istog datuma, dok pokretni praznici nemaju isti datum, nego im je nedeljni dan uvek isti, a njihovi datumi zavise od samog datuma Vskrsa ili Pashe.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mirković, L., Heortologija, Sveti arhijerejski sinod SPC, Beograd, 1961.
  • Šmeman, A., Tajne praznika, Svetigora, Cetinje, 1996.