Kortizol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kortizol
IUPAC ime
(11β)-​11,​17,​21-​trihydroxypregn-​4-​ene-​3,​20-​dione
Klinički podaci
Kategorija trudnoće
  • C
Način primeneOralno, intravenozno, topikalno
Pravni status
Pravni status
  • Rx Only (U.S.) (izuzev 1-2% jačine topikalno)
Identifikatori
CAS broj50-23-7 DaY
ATC kodH02AB09 (WHO) (и други)
PubChemCID 5754
ChemSpider5551
Hemijski podaci
FormulaC21H30O5
Molarna masa362.460
  • O=C4\C=C2/[C@]([C@H]1[C@@H](O)C[C@@]3([C@@](O)(C(=O)CO)CC[C@H]3[C@@H]1CC2)C)(C)CC4
  • InChI=1S/C21H30O5/c1-19-7-5-13(23)9-12(19)3-4-14-15-6-8-21(26,17(25)11-22)20(15,2)10-16(24)18(14)19/h9,14-16,18,22,24,26H,3-8,10-11H2,1-2H3/t14-,15-,16-,18+,19-,20-,21-/m0/s1
  • Key:JYGXADMDTFJGBT-VWUMJDOOSA-N

Kortizol je kortikosteroidni hormon koji nastaje u kori nadbubrežne žlezde.[1] To je veoma važan hormon koji se često označava i kao „hormon stresa“ jer učestvuje u odgovoru organizma na stres. Odgovoran je za povećanje krvnog pritiska, nivoa šećera u krvi a ima i imunosupresivno dejstvo. U farmakologiji, sintetički oblik kortizola naziva se hidrokortizon i koristi se kao antagonista u kontrolisanju simptoma alergija, kao antiinflamator i u terapiji deficijencije kortizola. Kada je prvi put ušao u primenu u lečenju reumatoidnog artritisa, označavao se kao jedinjenje E.[2][3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Scott, E. (22. 9. 2011). „Cortisol and Stress: How to Stay Healthy”. About.com. Arhivirano iz originala 01. 11. 2012. g. Pristupljeno 29. 11. 2011. 
  2. ^ Hoehn K, Marieb EN (2010). Human Anatomy & Physiology. San Francisco: Benjamin Cummings. ISBN 978-0-321-60261-9. 
  3. ^ Chyun YS, Kream BE, Raisz LG (1984). „Cortisol decreases bone formation by inhibiting periosteal cell proliferation”. Endocrinology. 114 (2): 477—80. PMID 6690287. doi:10.1210/endo-114-2-477. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]