Kostas Karamanlis (stariji)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Konstatinos Karamanlis
Κωνσταντίνος Καραμανλής
Kostas Karamnlis 1960. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1907-03-08)8. mart 1907.
Mesto rođenjaProti, ( Osmansko carstvo),
Datum smrti23. april 1998.(1998-04-23) (91 god.)
Mesto smrtiAtina, Grčka
NacionalnostGrk
UniverzitetUniverzitet u Atini
ProfesijaPolitičar
Porodica
SupružnikAmalija Karamanlis (1951−1972)
Porodicabratanac: Kostas Karamanlis (mlađi)
Politička karijera
Politička
stranka
6. oktobar 1955. — 5. mart 1958.
MonarhPavle Grčki
PrethodnikAleksandros Papagos
NaslednikKonstantinos Georgakopulos

17. maj 1958. — 20. septembar 1961.
MonarhPavle Grčki
PrethodnikKonstantinos Georgakopulos
NaslednikKonstantinos Dovas

4. novembar 1961. — 17. jun 1963.
MonarhPavle Grčki
PrethodnikKonstantinos Dovas
NaslednikPanajotis Pipinelis

24. jul 1974. — 10. maj 1980.
Predsednik
PrethodnikAdamantios Andrucopulos
NaslednikJorgos Ralis
10 maj 1980. — 10. mart 1985.
Predsednik vlade
PrethodnikKonstantinos Cacos
Naslednik(v. d.) Janis Alevras

5. maj 1990. — 10. mart 1995.
Predsednik vlade
PrethodnikHristos Sardzetakis
NaslednikKonstantinos Stefanopulos

Potpis

Konstatinos Karamanlis (grč. Κωνσταντίνος Γ. Καραμανλής; Proti, 8. mart 1907Atina, 23. april 1998) predsednik vlade Grčke u četiri mandata 19551963. i 19741980. i predsednik republike 1980—1985. i 1990—1995, ključna figura grčke politike u drugoj polovini 20. veka. Označava se zaslužnim za restauraciju demokratije nakon vlasti vojne hunte 1967-1974, uspostavljanje Treće grčke republike i uvođenje Grčke u Evropsku zajednicu preteče Evropske unije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Konstatinos Karamanlis je rođen 1907. u okolini Kipkeje (Seres) u selu Proti u Makedoniji u vreme kada je ona još uvek bila deo Osmanskog carstva, kao sin učitelja koji se kasnije upustio u trgovinu duvanom. Ušao je u politiku kao poslanik Narodne (konzervativne) stranke 1935−1936. godine, ali su njegovu političku karijeru privremeno prekinuli Metaksasova diktatura i okupacija tokom Drugog svetskog rata. U politiku se vratio 1946. godine. Bio je deo posleratnih vlada. Pročuo se kao ministar javnih radova u vladi Grčkog sabora maršala Papagosa između 1952. i 1955. godine, pokazujući pri tome autokratske sklonosti, svest o značaju pojavljivanja u sredstvima informisanja, ali i zavidnu uspešnost. Posle Papagosove smrti 1955. godine, kralj Pavle ga je neočekivano izabrao za novog predsednika vlade. Karamanlis je preobrazio Grčki sabor u Nacionalnu radikalnu uniju.
Prvobitna podrška palate Karamnlisu vremenom se izrodila u neprijateljstvo, posebno od strane svojeglave kraljice Frederike. Posle poraza na izborima 1963. godine otišao je u jedanaestogodišenje izgnanstvo u Francusku. Nakon sloma pukovničke diktature 1967−1974. Karamanlis je bio pozvan da uspostavi red. Kao predsednik vlade, sproveo je, sa puno umešnosti i bez krvoprolića povratak civilnoj vlasti i kažnjavanje vođa hunte. Vodio je upadljivo liberalniju politiku nego u razdoblju pre vojnog udara i dozvolio je rad komunisitičkih partija zabranjene od 1947. godine. Zbog neraspoloženja prema Americi i NATO paktu, povukao je Grčku iz vojnog krila saveza. Težio je da ubrza proces pridruživanja Evropskoj zajednici, videći u tome alternativu tradicionalnom oslanjanju na pokroviteljstvo SAD. U svom pokušaju da modernizuje desnicu, okupljenu u stranku Nova demokratija i suprostavi zavodljivoj retorici PASOK-a nije bio tako uspešan. Pošto je obezbedio prijem Grčke u Evropsku ekonomsku zajednicu 1979, izdejstvovao je da bude izabran za predsednika. U tom svojstvu, 1981. godine nadzirao je primopredaju vlasti između desnice i prve levičarske vlade u istoriji Grčke. Pred istek petogodišnjeg mandata 1985. godine podneo je ostavku pošto nije predložen za novi petogodišnji mandat. Ponovo je izabran za predsednika maja 1990. godine, a posle isteka tog mandata 1995. godine povukao se iz politike.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Klog (2000). Istorija Grčke novog doba. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Klog, Ričard (2000). Istorija Grčke novog doba. Beograd.