Kosta Nađ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
kosta nađ
Kosta Nađ
Lični podaci
Datum rođenja(1911-05-13)13. maj 1911.
Mesto rođenjaPetrovaradin, Austrougarska
Datum smrti18. novembar 1986.(1986-11-18) (75 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Porodica
SupružnikDušanka Nađ
Delovanje
Član KPJ od1937.
Učešće u ratovimaŠpanski građanski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
Internacionalne brigade
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19311933.
19371939.
19411976.
Čingeneral armije JNA
U toku NOBkomandant Treće armije JA
Predsednik SUBNOR Jugoslavije
Period19741981.
PrethodnikČedo Kapor
NaslednikMito Dimitrijevski
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden slobode
Orden narodnog heroja Orden junaka socijalističkog rada Orden ratne zastave
Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinsta Orden narodne armije sa lovorovim vencem Orden narodne armije sa lovorovim vencem
Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Kosta Nađ (mađ. Nagy Kosztá; Petrovaradin, 13. maj 1911Beograd, 18. novembar 1986) bio je učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, general armije JNA, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 13. maja 1911. godine u Petrovaradinu. Imao je dva brata, Karla i Oskara. Osnovnu školu i nižu gimnaziju (danas viši razredi osnovne škole) završio je u Petrovaradinu. A 1926. godine počeo je da uči zanat u avio-industriji Ikarus. Zbog očevog lošeg materijalnog stanja, porodica je 1929. godine morala da se preseli iz Petrovaradina u Zagreb, gde su ubrzo umrli Kostini roditelji, Stjepan i Ana.

Kosta je kasnije upisao Vojnu pešadijsku podoficirsku školu u Bileći. Kada je završio, 1931. godine, kao najbolji u klasi, imao je pravo izbora garnizona u kojem je želeo da službuje. Izabrao je i zadržan je u Bileći da obučava nove pitomce u Školi rezervnih oficira. Tu je počeo da se zanima za marksističku literaturu i radnički pokret. Kada je vojna policija otkrila da podoficir Kosta Nađ poseduje marksističke knjige, 1932. godine, uhapšen je i odveden najpre u Nikšić, a potom u Sarajevo, gde je 1933. godine osuđen na dve godine robije. Pošto je uspeo da pobegne iz Sarajeva, otišao je u Zagreb, gde je živeo ilegalno.

Pošto su Kostina braća bili članovi Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), i on se priključio partijskom radu, najpre u ilegalnoj štampariji Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku, koja se nalazila u podrumu kuće u kojoj je stanovao, a potom je sarađivao i u organizaciji „Prijatelji slobode“.

Španski građanski rat[uredi | uredi izvor]

Odmah po izbijanju Španskog građanskog rata, u proleće 1936. godine, Kosta se prijavio dr Pavlu Gregoriću, koji je organizovao slanje jugoslovenskih dobrovoljaca u Španiju. Posle nekoliko neuspelih pokušaja, uspeo je tek januara 1937. godine da ilegalno pređe granicu. Na putu do Španije, bio je zatvaran u Austriji, Švajcarskoj i Francuskoj, ali je uspeo da pređe Pirineje i 8. marta 1937. godine se prijavio u prihvatni logor dobrovoljaca u Fignerasu.

U Internacionalnim brigadama Kosta Nađ bio je vodnik, komandir čete i komandant Balkanskog bataljona. Krajem januara 1939. godine, štiteći odstupnicu hiljadama španskih izbeglica, primio je komandu jedne od dve poslednje brigade, koje su se povlačile preko Pirineja na sever. U borbama kod Bruneta i na Ebru bio je četiri puta ranjen. Dobio je čin kapetana Španske republikanske armije i odlikovan španskim republikanskim Ordenom oslobođenja, a 1937. godine primljen je u KPJ.

Pošto je Kraljevina Jugoslavija zabranila jugoslovenskim dobrovoljcima povratak u zemlju. Kosta je s nekoliko stotina Jugoslovena od februara 1939. do maja 1941. godine bio u francuskim logorima — Sen Siprijen, Girs i Verne. U maju 1941. godine s ostalim drugovima odlazi iz logora u Nemačku u radni logor Desau. To je učinjeno po preporuci rukovodstva KPJ, kako bi lakše uspeli da se prebace u okupiranu Jugoslaviju.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Kosta je s prvom grupom „Španaca“ stigao u Zagreb 16. jula 1941. godine. Rade Končar i Vlado Popović su ga tu zadržali do 5. avgusta, kada je poslat u Karlovac, da pomogne Operativnom rukovodstvu u organizovanju ustanka. U avgustu je delovao u Topuskom, Velikoj Kladuši, vrginmoščanskim selima i Drežnici. Zajedno sa Vladom Popovićem i vojnim rukovodiocima Korduna, učestvovao je 5. septembra na vojno-političkom savetovanju s ličkim rukovodstvom ustanka u Krbavicu.

Od 9. septembra do kraja oktobra, Kosta je po nalogu Glavnog štaba NOPO Jugoslavije, delovao u Bosanskoj krajini. Na savetovanju u Stolicama imenovan je za člana Glavnog štaba NOPO Bosne i Hercegovine. Od 6. novembra 1941. do 9. februara 1942. godine komandovao je romanijskim, jahorinskim i drugim jedinicama u istočnoj Bosni.

Kada je Vrhovni komandant NOP i DVJ Josip Broz Tito reorganizovao rukovodstvo partizanskih jedinica Bosne i Hercegovine, početkom februara 1942. godine Kosti Nađu je poverena komanda nad svim jedinicama zapadne Bosne (od reke Bosne do Une). Od 23. februara do kraja jula, kada je u zapadnu Bosnu prodrla grupa proleterskih brigada s Vrhovnim štabom, jedinice pod Kostinom komandom (oko 14.000 boraca) stvorile su ogromnu slobodnu teritoriju povezanu sa Dalmacijom, Likom, Banijom i Slavonijom.

Tokom 1942. godine partizanske jedinice, pod komandom Koste Nađa, oslobodile su: Prijedor, Krupu, Dobrljin, Ključ, Drvar, Bosanski Petrovac, Mrkonjić Grad, Jajce i dr. Od 2. do 4. novembra, Kosta je rukovodio dotad najvećom operacijom u Narodnooslobodilačkom ratubitkom za Bihać. Njegova taktika osvajanja utvrđenih gradova, po sistemu klinova, iznenađivala je i zbunjivala neprijatelja. Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito je 6. novembra Kostinim jedinicama uputio priznanje i pohvalu za „junačko držanje pri oslobođenju Bihaća“.

U novembru 1942. godine, kada je osnovana Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije i obrazovan Prvi bosanski narodnooslobodilački korpus, Kosta je postavljen za njegovog komandanta. Vrhovni komandant Josip Broz Tito je 1. maja 1943. godine svojim najvišim komandantima dodelio oficirske činove — Kosta Nađ, Peko Dapčević i Koča Popović su tada postali pukovnici, a nekoliko meseci kasnije generali. Depeša o unapređenju Kostu je zatekla na putu za istočnu Bosnu.

Osnovni zadatak divizija kojima je od jeseni 1943. godine komandovao Kosta Nađ, bio je osiguranje planiranog prodora NOVJ na istok, u Srbiju. To je bilo moguće ostvariti tek 1944. godine, kada počinje prva faza završnih operacija za oslobođenje Jugoslavije. Početkom 1944. godine postavljen je za komandanta Glavnog štaba NOV i PO Vojvodine.

U jesen 1944. godine, i tokom zime 1944/45. godine, Kostine jedinice, koje su (1. januara prerasle u Treću armiju JA) forsirale su Dunav i Dravu, tzv. Sremski front, potpuno oslobodile Vojvodinu, Baranju i deo Slavonije. U završnim operacijama, Treća armija je tri puta pohvaljena, za borbe kod Batine, za brzi prodor uz Dravu, preko Slavonije i Podravine u Štajersku i 15. maja za slamanje neprijateljski jedinica između Celovca, Celja i Maribora.

Posleratni period i odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Posle oslobođenja Jugoslavije, obavljao je niz odgovornih dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) — bio je načelnik Personalne uprave JNA, pomoćnik Saveznog sekretara za narodnu odbranu SFRJ i dr.

U čin general-majora unapređen je 1943, general-lajtnanta unapređen je 1944, u čin general-pukovnika 1947, a u čin generala armije 1966. godine. Penzionisan je 1976. godine.

U više saziva je bio poslanik Savezne skupštine, a od Sedmog kongresa SKJ, četiri puta je biran u Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije. Od 1974. do 1981. bio je predsednik Saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije, a od 1981. do smrti član Saveta federacije.

Preminuo je 18. novembra 1986. godine u Beogradu. Sahranjen je, zajedno sa suprugom Dušankom (1923—1998), u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Njihov sin Branko Nađ (1947—2017) bio je višestruki prvak Jugoslavije u automobilizmu.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više drugih visokih jugoslovenskih odlikovanja. Odlikovan je:

Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]