Kostolac

Koordinate: 44° 42′ 26″ S; 21° 10′ 05″ I / 44.707166° S; 21.168° I / 44.707166; 21.168
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kostolac
Termoelektrana Kostolac A
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBraničevski
GradPožarevac
Gradska opštinaKostolac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 9569
 — gustina980/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 42′ 26″ S; 21° 10′ 05″ I / 44.707166° S; 21.168° I / 44.707166; 21.168
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina69 m
Površina9,764 km2
Kostolac na karti Srbije
Kostolac
Kostolac
Kostolac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj12208
Pozivni broj012
Registarska oznakaПО

Kostolac je prigradsko naselje i sedište gradske opštine Kostolac koja se nalazi u sastavu grada Požarevca u Braničevskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 9569 stanovnika. Na mestu današnjeg Kostolca se nalazio važan rimski grad Viminacijum. Kostolac je centar Stiga, a u njegovoj okolini se nalaze termoelektrane i rudnici uglja.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kostolac je 2002. živelo 6973 punoletna stanovnika na 3186 domaćinstava (2,92 člana po domaćinstvu), a prosečna starost stanovništva je bila 35,7 godina (34,8 kod muškaraca i 36,6 kod žena).

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima.

Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 2.946
1953. 4.332
1961. 4.981
1971. 6.678
1981. 9.274
1991. 10.365 9.993
2002. 9.313 9.631
2011. 9.569
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[2]
Srbi
  
6.284 65,67%
Romi
  
2.245 23,46%
Makedonci
  
40 0,42%
Hrvati
  
33 0,34%
Crnogorci
  
21 0,22%
Mađari
  
17 0,17%
Slovenci
  
17 0,17%
Vlasi
  
13 0,14%
Nemci
  
10 0,10%
Rumuni
  
9 0,09%
Jugosloveni
  
8 0,08%
Muslimani/Bošnjaci
  
7 0,07%
Rusi
  
2 0,02%
Bugari
  
1 0,01%
nepoznato/neizjašnjeni
  
819 8,55%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Kostolačka kultura[uredi | uredi izvor]

Prostiranje Kostolačke kulture
Crkva Svetog Maksima Ispovednika u Kostolcu

Kostolačka kultura je eneolitska kultura, koja naziv dobija po arheološkom lokalitetu kod Kostolca, a oblast koju obuhvata je šira od poznatije Badenske kulture, jer zahvata Karpatski basen, Centralnobalkansko područje i rumunsko Podunavlje. Miloje Vasić je 1906. i 1908. publikovao nalaze iz Kostolca, ali i nalaze iste kulture iz Prahova i Vinče. Kostolačka kultura, nasuprot svom genetskom prethodniku - Badenskoj kulturi, gradi solidne nadzemne objekte, trajnije prirode, koje obnavlja više puta. Kuće su pravougaone i velike. U načinu gradnje se nasleđuju poznoneolitske tradicije. Pod je masivan, nabijen, uglačan, zidovi su od pletera, vertikalnih stubova oblepljeni blatom. Arhitektura je prilagođena konfiguraciji terena.

Primenjuje se skeletno sahranjivanje i kremacija. Kod skeletnog je reč o zgrčencima u raci, a kod kremacije pepeo je ili u urni ili se spaljeni ostaci stavljaju u jamu i pokrivaju poklopcem. Keramičke posude karakteristične za kostolačku kulturu su:

  • Zdele - kalotaste i bez dna, konične, profilisane
  • Šolje sa trakastom drškom
  • Fišbute nem. Fischbutte - sudovi elipsoidnog oblika

Ornamentika je nosilac stila, veoma je specifična. Novinu predstavlja pojava nem. Furchenstich tehnike, formiraju se uže ili šire trake trzajem šiljastog instrumenta, koji se upotpunjuje belom inkrustracijom (viseći trouglovi, cik-cak linije, polumesečasti zarezi itd).

Nosioci ove kulture uglavnom su se bavili zemljoradnjom i stočarstvom. Uzgajaju se pšenica i ječam, gaje se (ovca i goveče). Metalurgija stagnira .[4]

Sport[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  4. ^ Praistorija jugoslovenskih zemalja, Eneolit, Sarajevo, 1979—1986.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]