Krajišnik (Sečanj)

Koordinate: 45° 27′ 12″ S; 20° 43′ 28″ I / 45.453201° S; 20.724357° I / 45.453201; 20.724357
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krajišnik
Park u centru sela, gde se do 1940-ih nalazila katolička crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSrednjobanatski
OpštinaSečanj
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.719
 — gustina39,9/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 27′ 12″ S; 20° 43′ 28″ I / 45.453201° S; 20.724357° I / 45.453201; 20.724357
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina58 m
Površina43,0 km2
Krajišnik na karti Srbije
Krajišnik
Krajišnik
Krajišnik na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23231
Pozivni broj023
Registarska oznakaZR

Krajišnik (mađ. Istvánfölde, staro ime Stefanföld, nem. Stefansfeld) je naselje u opštini Sečanj, u Srednjobanatskom upravnom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 1.719 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Godine 1660. prvi put se pominje Šupljaja, u popisu priloga za Pećku patrijaršiju (objavio profesor Svetozar Matić u "Glasniku Istorijskog društva u Novom Sadu" iz 1931. i 1932. godine), koji je nazvan "Sveti katastig monastira svetije i velike crkve Patrijarhije Pekske". Zabeleženo je da su popisivači koji su kupili dobrovoljne priloge i koji su odseli kod kneza Bože u Itebeju, tom prilikom zapisali: "Šuplaja 1660 Pride k nam Radona i drugi Radona, Akimov brat, i prinesoše ot sela 7 arđslan.". (Branko Atlagić "Krajišnik nekad i sad" 1995. godine).

Potom se pominje, pod imenom Stephansfeld,Szent István,Istvánáza 1796. godine.Stephansfeld 1849 godine.Istvánfõlde. Šupljaja 1922. godine. Naselje je osnovao Zagrebački kaptol 1796. na polju «šuplje» u Jašatomićkom (modoškom) srezu naseljavanjem Nemaca iz Nove Peći, Grapca i drugih torontalskih opština i 106 sesijaša i 75 nadničara činili početak.

Za iste osnovana je 1797. parohija i podignuta crkva posvećena Sv. Stefanu i otuda ime Stefanfeld. 1873. Šupljaja je dobila poštu. 1892. bušen je prvi arteski bunar.[1]

Selo se prvi put pominje, pod imenom Šupljaja, u katastigu (popisu darodavaca) pećke patrijaršije 1660. godine[2]. Selo je tada, kao i danas, bilo naseljeno Srbima. Krajem osamnaestog veka, Marija Terezija, želeći da izvrši što veću germanizaciju ovih oblasti, naseljava u Banat nemačke koloniste. Oni menjaju ime sela u Stefansfeld. U periodima kada je ovaj deo Banata bio pod jurisdikcijom Pešte, korišćena je i mađarska varijanta Ištvanfeld. Nakon sloma Austrougarske i prisajedinjenja Vojvodine Kraljevini Srbiji, 1918. godine, nove vlasti vraćaju stari srpski naziv Šupljaja. Nakon kapitulacije kraljevine Jugoslavije 1941. godine, i prisajedinjenja Banata Trećem rajhu, nemački okupatori ponovo menjaju ime i vraćaju nemački naziv Stefansfeld. Kapitulacijom Hitlerove Nemačke, nemačko stanovništvo se raseljava, a Srbi iz okolnih sela vraćaju naziv Šupljaja, koji ubrzo po doseljenju, kolonisti iz Bosanske Krajine, Banije, Korduna i Like ponovo menjaju, i želeći da ih naziv sela podseća na postojbinu, daju mu sadašnje ime Krajišnik.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Kretanje broja stanovnika:

U naselju Krajišnik živi 1825 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,5 godina (40,3 kod muškaraca i 44,6 kod žena). U naselju ima 869 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,58 (popis 2002).

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 3.926
1953. 3.733
1961. 3.357
1971. 2.712
1981. 2.495
1991. 2.428 2.397
2002. 2.241 2.341
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
2.058 91,83%
Romi
  
92 4,10%
Jugosloveni
  
16 0,71%
Mađari
  
12 0,53%
Crnogorci
  
5 0,22%
Rumuni
  
4 0,17%
Hrvati
  
3 0,13%
Makedonci
  
2 0,08%
Nemci
  
1 0,04%
Muslimani
  
1 0,04%
Bugari
  
1 0,04%
Bošnjaci
  
1 0,04%
nepoznato
  
2 0,08%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Monografija Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker, bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  2. ^ Monografija „Krajišnik nekad i sad“, Branko Atlagić
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]